„U blizini huči grad ili je to more“

– Ovi susreti njeguju uspomenu na Rista Ratkovića i na njegovu poeziju. Ratkovićeve večeri poezije ne treba da budu posvećene samo pisanoj riječi, one trebaju da tragaju za poezijom. Poezija se mora naći u svakom čovjeku. U prilici sam i zahvalnosti da otvorim ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije, ali želio bih da već iduće godine ovu manifestaciju otvori neko veliko ime iz svjetske literature, istakao je ministar Mićunović.

Na svečanom otvaranju, predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić je kazao da u prilikama kakva je održavanje 43. Ratkovićevih večeri poezije svi drugi poslovi gube na značaju.

– Tumačenje života poezijom ostavilo je niz upečatljivih primjera u istoriji kulture, poput najvećih imena koja su imala tu životnu sudbinu da tek izađu iz jednog svjetskog rata, a da i te kako predosjete, pa i da dožive drugi. Ta najveća trauma čovječanstva, njihovim perima pretočena je u biserje svjetske literature, a oni prozvani „piscima izgubljene generacije“, da bi tom sintagmom ponijeli sudbinu naraštaja koji su imali nesreću da žive to najistoriskije vrijeme u biografiji ljudskog roda. Šta su po toj analogiji osjećali i o čemu su drugo mogli da pišu naši: Ćopić, Lalić, Nazor, Davičo, Isaković… osim o esenciji kojom su mjerili herojske podvige i žrtvu ratnih godina koje su proživjeli i oni i čitav naš narod. Šta je nježni i suptilni Risto Ratković, svevremeni poeta iz tog vremena, čije su porodično blago rastočili svjetski ratovi a on sam se i te kako nagledao strahota ratnih razaranja, mogao drugo da zaključi, do da realna stvarnost tih vremena ni izdaleka nije ono što je istinska suština života, i kako je drugačije mogao da objasni najličniju od svih njegovih dilema, osim zapitanošću: „zaspati ili umreti“…, kazao je predsjednik Žurić.

Alenu Bešliću nagrada „Risto Ratković“

Dobitnik ovogodišnje Nagrade „Risto Ratković“ je Alen Bešić, za knjigu „Golo srce“ koju je objavila Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2012. godine. Ovakvu odluku jednoglasno je donio žiri u sastavu Pavle Goranović, predsjednik i članovi Svetlana Kalezić, Luko Paljetak, Damir Uzunović i Jasmina Topić.

Alen Bešić je rođen 1975. godine u Bihaću. Diplomirao je na Odsjeku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je tri knjige poezije: U filigranu rez („KOS“, Beograd, 1999), Način dima (NB „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2004) i Golo srce (NB „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2012), kao i dvije knjige izabranih književnih kritika i eseja: Lavirinti čitanja („Agora“, Zrenjanin, 2006) i Neponovljivi obrazac („Službeni glasnik“, Beograd, 2012). Preveo je sa engleskog jezika knjige DŽin Ris, Džamejke Kinkejd, Eni Pru, DŽona Faulsa, Brusa Četvina… Za prevod romana Lepotica Džojs Kerol Outs („Agora“, 2010) dobio je nagradu Društva književnika Vojvodine za prevod godine (2011). Za zbirku Golo srce dobio je nagradu „Branko Miljković“ (2013). Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski, francuski i ruski jezik. Od 2007. godine radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju „Polja“. Živi u Novom Sadu.

Osim glavne nagrade, Žiri je odabrao i osam finalista, pjesnika do 27 godina, koji će se na finalnoj večeri boriti za prvu, drugu i treću nagradu „Ratkovićevih večeri poezije“, tako da su u najuži izbor ušli rukopisi pod šifrom „Oktobar“ – Vladan Šipovac iz Zvornik, šifra „Čudo je grad sa jednom kapijom“ Anđela Pendić iz Beograda, šifra „Volim plavo“ – Adrijan Vuksanović iz Tivta, šifra „Los“ – Katarina Fiamengo iz Beograda, šifra „Uzbek“ – Admir Osmanović iz Bijelog Polja, šifra „Orfej“ – Boris Bajić iz Pljevalja, šifra „Makondo“ – Spasoje Joksimović iz Majdanpeka i šifra „Plavetnilo oblaka“ – Marina Andrijević iz Gornjih Martinića.