U centru grada propada zgrada sa dugom istorijom 1zgrada zrenjanin ulica svetozara markovića

Zgrada u ulici Svetozara Markovića bila je dom predratnog radikalskog prvaka u Velikom Bečkereku, decenijama je u njoj bila ambulanta a od pre četiri godine, iako ima novog vlasnika, polako propada

Pre četiri godine oko zgrade u zrenjaninskoj ulici Svetozara Markovića, u strogom centru grada, vodila se prava bitka. Ideja Odeljenje za lokalni razvoj bila je da, kroz projekat koji bi se finansirao novcem iz Evropske unije, ova zgrada dobije neku javnu namenu. Projekat je i napisan.

Istovremeno, gradska vlast ponudila je zgradu na prodaju.

Ekonomija je presudila i posle javnog poziva zgradu od 205 kvadrata sa sedam prostorija kupilo je na  licitaciji preduzeće Eko aber inženjering iz Pančeva, po početnoj ceni od 103 100 evra.

Od kada ju je kupilo, ovo pančevačko preduzeće, inače registrovano za poslove čišćenje i servisiranje objekata industrijskih postrojenja i rezervoara, pripremu gradilišta i sakupljanje i transport neopasnog i opasnog otpada, na zgradi nije radilo ništa.

Prozorska stakla su razbijena, unutrašnjost prostora je potpuno ruinirana a u dvorištu, gde je i glavni ulaz, leti trava naraste do krova.

Zgrada, koja i pre četiri godine nije bila u dobrom stanju, dodatno se urušava.

Sama zgrada ima istoriju dugu čak 120 godina.

Bila je to kuća dr Svetozara Petrovića, (kasnije, 1921, filijala Opšteg osiguravajućeg društva ,,Jugoslavija”), izgrađena 1902. u stilu ekletike.

Dr Petrović je bio advokat i političar, vođa radikala u Velikom Bečkereku, bio je gradski odbornik, predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine i bliski saradnik Jaše Tomić. Posle Drugog svetskog rata kuća je konfiskovana, a od 1970. do 2000. godine se u njoj nalazila zdravstvena ustanova ,,Dr Boško Vrebalov”.

Kolika je nebriga o javnom, govori i činjenica da kad se ambulanta iselila, u zgradi su ostali, nezaštićeni, vredni primerci nameštaja.

Kustos Narodnog muzeja Dejan Vorgić, uz velike muke, uspeo je da spasi stari apotekarski ormar, koji sada, restauriran, krasi hodnike gradskog muzeja. Šta je unutra bilo pa nestalo, to više niko ne zna.

Ono što se zna je da ne postoji gradski propis koji privatne vlasnike može da obaveže da svoju nekretninu, makar ona imala i kulturno-istorijsku vrednost, privedu nameni.

Krajem prošle godine, vlasnik zgrade Eko Maber inženjering, dobilo je na javnom tenderu posao sanacije divljih deponija na teritoriji grada u vrednosti od 180 miliona dinara.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari