U Srbiji nema pravde za žrtve “arkanovaca”: Tužilaštvo već sedam godina „istražuje“ zločin u Bijeljini

Tog 2. aprila 1992. ratni foto-reporter Ron Haviv uslikao je „arkanovca“ kako stoji sa podignutom čizmom iznad glave Ajše Šabanović, pored koje su još bila tela Abdurahmana Pajazita i njegove supruge.

Još pre sedam godina je Alma Pečković, ćerka Ajše Šabanović, podnela krivičnu prijavu srpskom Tužilaštvu za ratne zločine protiv NN lica povodom Havivove fotografije, ali istinu i pravdu od države Srbije još nije dočekala.

Njoj su tog 2. aprila 1992. godine ubijeni i otac Redžep i brat Admir.

Kako je Danasu rečeno iz Tužilaštva za ratne zločine na kojem se nalazi Snežana Stanojković, nakon okončanog predistražnog postupka, Tužilaštvo je 24. decembra 2015. godine donelo Naredbu o sprovođenju istrage protiv NN lica.

“Predmet se nalazi u fazi istražnog postupka odnosno u fazi u kojem se prikupljaju dokazi. Tužilaštvo za ratne zločine postupa i vrši radnje po ovom predmetu i radi na rasvetljavanju događaja koji su se odigrali tokom 1992. godine u Bijeljini. Između ostalog radi na utvrđivanju identiteta učinilaca, te preduzima sve neophodne radnje kao što su ispitativanje svedoka koji imaju saznanja o predmetnim događajima”, naveo je u odgovoru na pitanja našeg lista Vasilije Seratlić, zamenik tužioca za ratne zločine i portparol ovog tužilaštva.

Sead Pečković, Almin suprug, ističe za Danas da su Alma i on razočarani u rad Tužilaštva za ratne zločine i da posle sedam godina otkako je podneta krivična prijava nemaju mnogo nade da će počinioci zločina biti privedeni pravdi.

Alma je u krivičnoj prijavi navela nekoliko imena protiv kojih bi mogla da bude podignuta optužnica.

Naime, preživeli iz podruma njene kuće gde je ubijeno 15 civila, rekli su joj da su, dok su izlazili napolje, videli naoružanog Mirka Simića, kao i izvesnog Branu Šumara.

„Nakon par dana počeli su da mi dolaze u kuću svaki dan izvjesni Miloš i Crni, koji su mi prijetili da ne smijem nigdje ići i morala sam im kuhati svako jutro kafu. Dolazili su i posle podne. Tako se moja agonija produžavala sve dok nisu došli i rekli da će nas sutra voditi u Vrnjačku Banju da se navodno tamo malo odmorimo jer smo svašta u zadnje vrijeme preživjeli… Vidjeli smo da se žele i nas riješiti i muž je uspio preko nekih njegovih prijatelja Srba, koji su ostali stvarno pošteni, ali su se bojali i sami ovih što su došli sa strane, ali i nekih domaćih Srba izdajnika, nabaviti jednu specijalnu propusnicu koju je lično potpisao Krizni štab SDS. Tako smo izašli iz Bijeljine 28. maja 1992. Otišli smo prvobitno u Sloveniju kao izbjeglice“, ispričala je Alma svojevremeno za naš list.

Podsetimo da je istragu u ovom predmetu vodio do odlaska u penziju zamenik tužioca za ratne zločine Milan Petrović, ali nažalost, on nije učinio gotovo ništa da se slučaj pokrene sa “mrtve tačke”.

Čak je Haviva 2017. godine “ispitivao” iz Beograda, pošto u Sarajevo u kojem je tada boravio ovaj poznati foto-reporter, nije otišao već mu je poslao pitanja.

Kada je Petrović otišao u penziju, slučaj je preuzeo zamenik tužioca Svetislav Rabrenović.

Međutim, iako je porodica Pečković bila zadovoljna Rabrenovićem, bez ikakvog obrazloženja, glavna tužiteljka Stanojković sklonila ga je sa tog predmeta i umesto njega postavila zamenika tužioca Ognjena Đukića.

Sa Đukićem su razgovarali i Alma i njen suprug Sead Pečković, kao i Ron Haviv, koji je saslušan u Beogradu.

Ali posle tog sastanka koji je održan još pre tri godine, nikakvih novosti porodica Ajše Šabanović nije dobila od srpskog Tužilaštva za ratne zločine, iako ih redovno pozivaju i interesuju se za tok predmeta.

Iako se godinama u javnosti ukazuje na sličnost Srđana Golubovića, zvanog Di-džej Maks sa “arkanovcem” koji šutira mrtve civile na fotografiji, on nikada nije procesuiran.

Haški tribunal je protiv Željka Ražnatovića Arkana još 1997. godine podigao optužnicu, ali ne i za zločin koji se dogodio u Bijeljini 2. aprila 1992. godine, jer se za to saznalo nakon njegove smrti.

Ražnatović nije procesuiran u Hagu pošto je ubijen 15. januara 2000. u tadašnjem hotelu „Interkontinental“ u Beogradu.