Ministarstvo prosvete imaće do kraja septembra podatke o broju đaka romske nacionalnosti koji su ove godine pošli u prvi razred osnovne škole, dok je u prvi razred srednje škole u celoj Srbiji upisano 165 učenika.
Iako je pripremni Predškolski program obavezan za svu decu u godini pred polazak u školu, država još nije preduzela sistemske mere da bi ta obaveza mogla biti ispunjena i kad je reč o mališanima romske nacionalnosti.
Ministarstvo prosvete imaće do kraja septembra podatke o broju đaka romske nacionalnosti koji su ove godine pošli u prvi razred osnovne škole, dok je u prvi razred srednje škole u celoj Srbiji upisano 165 učenika.
Iako je pripremni Predškolski program obavezan za svu decu u godini pred polazak u školu, država još nije preduzela sistemske mere da bi ta obaveza mogla biti ispunjena i kad je reč o mališanima romske nacionalnosti.
U okviru projekta proširenje pristupa predškolskom obrazovanju romskoj deci, koji je realizovan u 30 predškolskih ustanova u 24 opštine u Srbiji, od kraja 2005. do početka 2007, učestvovalo je 1.500 mališana, a mnoge predškolske ustanove iskoristile su pozitivna iskustva iz ovog projekta, kako bi omogućile da što više Roma uđe u vrtiće. Bez obzira na to što najveći broj mališana romske nacionalnosti nije pohađao pripremni predškolski program, njima je omogućeno da se upišu u prvi razred.
Udžbenici kao poklon
Najveći broj romskih porodica nema novca ni za osnovna sredstva za život, a kamoli za kupovinu udžbenika i pribora. Ministarstvo prosvete obezbeđuje sredstva za kupovinu pribora, a udžbenici se najčešće nabavljaju zahvaljujući nevladinim organizacijama, lokalnim samoupravama ili školama.
– Ministarstvo prosvete uputilo je dopis svim osnovnim školama, u kojem je istaknuto da se u prvi razred mogu upisati deca bez sve potrebne dokumentacije i da škola treba da pomogne roditeljima tih učenika da ostvare kontakt s nadležnim službama kako bi pribavili dokumenta koja im nedostaju – kaže za Danas Jasmina Đelić, načelnik Odeljenja za strategiju i razvoj obrazovanja u Ministarstvu prosvete.
Ona dodaje da je školama naloženo i da prilikom testiranja dece za polazak u prvi razred omoguće prisustvo osobe koja zna romski jezik, kako bi dete razumelo zahteve psihologa ili pedagoga i kako se ne bi dogodilo da ta deca budu upućena u specijalne škole, samo zato što ne razumeju srpski. Škole bi takođe trebalo da omoguće roditeljima ovih učenika da učestvuju u školskim aktivnostima, u radu školskih odbora i saveta roditelja.
Mere afirmativne akcije upisa učenika romske nacionalnosti u srednje škole, koje se sprovode od školske 2003/2004. godine, već daju dobre rezultate, pa se broj srednjoškolaca iz godine u godinu povećava. Cilj ovih mera je da se učenicima koji su upisali određeni obrazovni profil, a nisu zadovoljni školom u koju su raspoređeni, omogući da upišu zanimanje koje su naveli kao drugu, treću ili četvrtu želju i da se deci koja su zbog nerealnih želja ostala neraspoređena omogući da takođe upišu srednju školu. Ova deca upisuju se van predviđene kvote, ali se prilikom prebacivanja vodi računa da u određenom odeljenju bude upisan samo jedan učenik.
Bojan Ristić, šef Odseka za stručno obrazovanje u Ministarstvu prosvete, kaže za Danas da se uglavnom izlazi u susret deci kojoj nedostaje pet do deset poena da bi upisala školu sa vrha liste želja i dodaje da se romski učenici, kao i ostali mali maturanti, najviše opredeljuju za obrazovne profile iz oblasti zdravstva i sektora usluga.
I pored ovih aktivnosti koje su doprinele da se situacija donekle poboljša, van obrazovnog sistema još uvek je većina romske populacije.
Petar Antić, izvršni direktor Centra za prava manjina, kaže da je jedan od najvećih problema nedostatak ličnih dokumenata, ali i to što neke škole nisu poštovale preporuku Ministarstva prosvete da upišu romske đake i bez odgovarajućih papira. Roditeljima koji su hteli da decu upišu u obdaništa iz predškolskih ustanova stizala su objašnjenja „da nema dovoljno kapaciteta“, a u nekim školama u Srbiji (u Senti, Apatinu, Bujanovcu) postoje izdvojena odeljenja za romske učenike. Ovakvi postupci „opravdavaju“ se činjenicom da deca ne znaju srpski jezik, ali i da roditelji većinske populacije ne žele da im deca idu u isti razred sa Romima.
Da bi se prevazišli neki od navedenih problema, u 26 škola u Srbiji zaposleno je 28 romskih asistenata, koji pomažu učiteljima u nastavnim i vannastavnim aktivnostima.
– Oni pružaju podršku deci prilikom adaptacije u određenu sredinu, u učenju, razvijanju radnih navika i uspostavljanju kontakta između porodice i škole. Asistenti poznaju romski jezik i to su uglavnom studenti i apsolventi učiteljskih i nastavničkih fakulteta ili osobe koje imaju iskustva u radu sa decom romske nacionalnosti – kaže Jasmina Đelić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.