Većina izbeglica iz Hrvatske i Bosne, koje su devedesetih godina prošlog veka stigle u Braničevski okrug, uspele su da za sebe obezbede koliko-toliko pristojan smeštaj. Sami ili uz pomoć opština i humanitarnih organizacija, neki od njih u međuvremenu su i trajno rešili svoje stambeno pitanje.

Među onima koji nisu uspeli da se snađu, našli su se i supružnici Ljuba i Antun Hrvojić iz Kostajnice u Krajini, koji su 11 godina živeli u svinjcu u Bariču kod Golupca. Nakon dugotrajne i teške bolesti, Ljuba je pre dve nedelje preminula, ne dočekavši priželjkivano preseljenje. Supružnici Hrvojiću Srbiju su stigli još 1995. godine, da bi se dve godine kasnije našli u Bariču. Nemajući kud, smestili su se u svinjac na periferiji sela, koji im je na korišćenje ustupio jedan plemeniti meštanin. Iako su se u početku nadali da će im ovo biti samo privremeni smeštaj, proveli su u njemu čak 11 godina, bez vode i kupatila i sa samo jednim dotrajalim krevetom.

„Pokojna supruga i ja godinama smo se nadali da će nam ovo biti samo prinudni smeštaj i da ćemo uspeti da dođemo do pristojnog krova nad glavom. Međutim, nakon 11 godina provedenih u uslovima nedostojnim čoveka, izgubili smo svaku nadu da će nam jednog dana biti bolje“, rekao je Antun (73). Osim neuslovnog smeštaja, Hrvojići su godinama muku mučili sa hroničnom besparicom, jer im je jedini izvor prihoda bila socijalna pomoćod samo nekoliko hiljada dinara. Pošto nisu imali dece, bili su prepušteni sami sebi, tako da je Antun sam brinuo o nepokretnoj supruzi i o svim kućnim poslovima. Umesto rečima, supruga se sa njim sporazumevala gestikulacijom, jer je moćgovora izgubila nakon operacije na grlu, jer joj je u njemu otkriven tumor. Pošto joj se zdravstveno stanje sve više pogoršavalo, preminula je sredinom ovog meseca, uprkos svim Antunovim naporima da je izleči.

„Teško mi pada što većgodinama sakupljam lekovito bilje i spravljam meleme za mnoge bolesne ljude, a rođenoj supruzi nisam mogao da pomognem. Međutim, uzdao sam se u lekare i sve im prepustio, ne sluteći da će ona ovako naopako da prođe“, priča Antun. Iako se njegova materijalna situacija nije promenila na bolje, do sada je besparicu lakše podnosio, jer je pored njega sve vreme bila njegova supruga. „Pošto je socijalna pomoćzaista bila mizerna, ranije sam uspevao da zaradim neki dodatni dinar, radeći sve vrste sezonskih poslova. Međutim, većduže vreme nemam ni taj izvor zarade, jer ne mogu da izdržim fizički napor, pošto sam većzašao u osmu deceniju života“, priča Antun. Iako mu je nakon smrti supruge svejedno u kakvim uslovima živi, ipak se nada da će, uz pomoćplemenitih ljudi, uspeti da svoju sobu u svinjcu renovira, jer je ubeđen da će u njoj ostati do kraja života.

 

Pomažu samo meštani Bariča

Za razliku od države, koja je na Antuna zaboravila, meštani Bariča redovno ga obilaze i pomažu. Osim njih, njega i suprugu redovno je posećivao i Stojadin Šenk iz Bariča, koji već40 godina živi u Nemačkoj i koji pomaže ceo golubački kraj, preko humanitarne organizacije koja prikuplja pomoćza narode balkanskih zemalja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari