Uspostava nove normalnosti

Nedugo nakon toga ponovio se sličan incident. Ta bi, koliko god bila odvratna i sramotna, prijetnja mogla biti shvaćena samo kao jedna u nizu sličnih, a da nekoliko dana prije toga VPS RH (Visoki prekršajni sud) nije pod predsjedanjem Karmen Novak Hrgović donio odluku po kojoj ustaški pozdrav Za dom spremni (ZDS), na početku pjesme Boj na Čavoglavi Marka Perkovića Thompsona nije (više) prekršaj protiv javnog reda i mira, budući je to sastavni dio pjesme nastale u vrijeme (veliko)srpske agresije na RH, a koja je služila ohrabrivanju obrambenih sposobnosti HOS-ovih (para)postrojbi koje su se otvoreno pozivale na ustašku tradiciju i nasljeđe NDH.

Radi se, tvrdi VPS, o autorskom djelu u kojem je ZDS u kontekstu spomenute pjesme navodno izuzet od asocijacija na ustaški, zločinački režim; uostalom, kaže se u presudi, Thompson svojom izvedbom nije remetio javni red i mir, jer i onako ovu skladbu pjeva gotovo 30 godina, na radost svojih brojnih fanova, tako da je postala sastavnim dijelom hrvatskog, domoljubnog folklora.

Ali, zašto su onda bili zabranjeni njegovi nastupi u Sloveniji, Njemačkoj, Švicarskoj itd, ostajemo uskraćeni za taj odgovor.

Naravno, nakon objave spomenute fotografije, gotovo svi politički čimbenici u RH javno su se zgrozili i bezpridržajno osudili ovu neprimjerenu pojavu (kao i toliko puta dosad), međutim, ništa konkretno, kao toliko puta dosad nisu poduzeli, izuzev što je policija privela izgrednike, ali bez da je išla u propitivanje i traženje stvarnih, idejnih organizatora ovih gnjusnih rabota.

Uostalom, izborna kampanja u RH ulazi u završnicu i u borbi za glasove tko bi se još bavio zaštitom ugrožene (srpske) manjine.

Zar nije 1995. u jeku masovnog egzodusa Srba iz Krajine, Dražen Budiša, jedan od ikona Hrvatskog proljeća na poziv HHO-a da se angažira oko njihove zaštite, hladno odgovorio kako borba za zaštitu ljudskih prava ne donosi političke poene.

Slično je reagirala i aktualna hrvatska desnica; njen novi idol Miroslav Škoro znakovito je pozdravio odluku suda, a odmetnuta HDZ-ova saborska zastupnica Bruna Esih radosno je zaključila kako je ovim činom pozdrav ZDS – dekriminaliziran i time se implicite otvara prostor za punu rehabilitaciju ustaškog pokreta, koji se, kako tvrdi, borio za slobodu hrvatskog naroda i protiv komunističkog ropstva.

U širem obrazloženju VPS, do kojeg je došlo nakon negativnih reakcija nekolicine sveučilišnih profesora ustavnog prava, ali i samog Ustavnog suda RH (koji je ZDS jasno okarakterizirao kao ustaški pozdrav, ali uz napomenu kako protiv ove konkretne odluke VPS ništa ne može učiniti), nastojalo se javnosti pojasniti o čemu se tu radi; odnosno kako njihovu odluku treba isključivo sagledati kontekstualno, uz napomenu da su se pri donošenju odluke koristili preporukama Plenkovićevog Vijeća za suočavanje s prošlošću (punim trulih kompromisa) i saborske Deklaracije o domovinskom ratu, koja po mom sudu nije ništa drugo do čisti politički pamflet zasnovan na laži.

Ako se već VPS poziva na dokumente, ostali smo uskraćeni za odgovor zašto je zaobiđena presuda Haškog suda o djelovanju i utjecaju RH na ratna zbivanja u BiH.

Također, ako se inzistira na kontekstu pjesme, zašto se ignorira notorna činjenica da su Čavoglavi i nastali 1991. kao proustaška budnica, a da se autor skladbe otvoreno deklarira(o) kao apologet NDH, sve dok se to nije počelo negativno odražavati na njegove financije (zabrane koncerata), te je prestao otvoreno istupati s tih pozicija, ali ih se nikad nije odrekao.

Posebice je žestok istup imala prof. dr Sanja Barić (s riječkog Pravnog fakulteta) koja je konstatirala kako je VPS donio šizofrenu i bipolarnu odluku, jer je isti sud prošle godine za izvođenje integralne verzije Čavoglava (s pozdravom ZDS) kaznio pjevača iz Makarske Maria Rosu, a sada je abolirao Thompsona, pri čemu je učinio nikome shvatljiv i bez presedana zaokret od 180 stupnjeva.

Time se izravno iskazalo nepoštivanje Ustava RH, jer po istom sadržaju jedan sud donosi jednu, a drugi sud drugu presudu.

A, praksa Europskog suda za ljudska prava je jasna i priječi fašistički i rasistički govor (pa tako i veličanje NDH); zašto se to ne primijeni (a trebalo bi, jer se radi o zakonu višeg reda) i u RH, na to bi trebala odgovoriti politika.

Međutim, upravo njoj ova pravna zbrka odgovara, jer se tako slobodno može, prema potrebi mutiti, već i onako prljava voda. Ispada kako Thompson može slobodno i nekažnjeno na koncertima arlaukati za dom spremni pjesmuljke, na radost svojih ustašoidnih obožavatelja i ideoloških sljedbenika; uostalom, treba otvoreno reći: u dijelu hrvatskog puka, posebice braniteljske populacije, njegove se pjesme doživljavaju kao punokrvni i nepatvoreni izraz domoljublja.

Suština se problema, kao i obično, oko rehabilitacije pozdrava ZDS skriva negdje u pozadini gdje ljuta desnica zapravo odrađuje posao za klerikalni dio rimokatoličke crkve i javnosti u RH kojima se čini kako do uspostave tzv. nove hrvatske normalnosti jedino može doći revizijom povijesti Drugog svjetskog rata, najbezbolnije posredovanjem restauriranog pokliča ZDS, koji se navodno tijekom tzv. Domovinskog rata, pravednom borbom Hrvata za slobodu očistio od svojih ustaških natruha.

Time se ujedno elegantno rehabilitiraju NDH, Pavelić i zločin(c)i, a ustaše (p)ostaju mučenici u borbi protiv mrskog, bezbožnog, komunističkog antifašizma.

Ali, pri tomu se namjerno zaboravlja: da nije bilo tog i takvog antifašizma, Hrvati bi se našli među gubitnicima svjetskog rata, sa svim negativnim implikacijama koje iz toga slijede (vidi primjer trianonske Mađarske).

Ujedno, drže crkveni krugovi, rehabilitacija pozdrava ZDS dodatno oslobađa prostor da se zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac (čiju kanonizaciju, na ogorčenje hrvatskih biskupa, papa Franjo odgađa) predstavi kao autentični mučenik hrvatskog naroda i samim time nametne kao ekskluzivna, nacionalna mjera svih stvari, da bi se nakon toga slobodno moglo pristupiti raznim tumačenjima; primjerice, kako je zapravo ZDS i nije ustaški, već stari hrvatski pozdrav ili ga možda čak, kako su predlagali pojedini generali, treba uvesti kao službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci.

Istodobno, tada je nepodnošljivom lakoćom moguće strašne ustaške zločine u Jasenovcu izjednačiti s onim partizanskim (komunističkim) na Bleiburgu; naravno, pri tomu ustašoidi neće spominjati rasne zakone, niti monstruoznu samoinicijativnost ustaša u (po)činjenju zločina nad kojom su se zgražali čak i njemački generali.

Moći će se slobodno lagati i trabunjati kako su ustašama rasni zakoni bili nametnuti, kako ih je Stepinac strogo osuđivao, kako je spašavao Židove i Srbe ali zašto je pri svemu tomu tako mlitavo postupao i mlako prozivao ustaše, e na to nećemo dobiti odgovor.

Ili, ćemo dobiti onaj bestidni: bio je rat i ustaše su ubijale Židove, Srbe, Rome i Hrvate antifašiste, ali samo kao neprijatelje novouspostavljene države, bez ikakvih rasnih primisli, odnosno etničkih predrasuda.

Uostalom, zar svršetkom Drugog svjetskog rata nisu komunisti činili sličan zulum nad svojim neprijateljima: folksdojčerima i pripadnicima dekadentne građanske klase itd.

U ovoj priči oko ZDS važno je ukazati na ambiciju radikalne desnice za uspostavljanjem simetrije krivnje između ustaša i partizana; i jedni i drugi su ubijali i fertig, svaka druga priča je izlišna.

Na simboličkoj razini desnici se pozdrav ZDS (u)činio najprihvatljivijim u realizaciji procesa povijesnog poravnanja, a onda slike poput one iz zagrebačke Kustošije više nikoga neće uzbuđivati, bit će sastavni dio tzv. nove normalnosti, ili će se lakonski podvoditi na folklor neiživljene mladosti, a da se pri tomu neće ulaziti u sukus problema, tj. zašto se toj mladosti u školskim klupama, usprkos svim reformama, već godinama serviraju laži o biti i karakteru Drugog svjetskog rata.

Vrijeme je da reagiramo dok još nije kasno; okrenimo se oko sebe; zar nismo nedavno čuli demokršćansku Angelu Merkel (koja sigurno nije nikakav ljubitelj komunizma) kako je Rusima (Sovjetima) zahvalila što su Njemačku oslobodili od Hitlera i nacizma.

Tu treba tražiti simetriju, ali čini mi se kako prisustvujemo jednom nepovratnom i mučnom procesu u kojem se jedna bestidna, opaka i opasna laž želi nametnuti kao istina, nesvjesni na kakve nas sve stranputice može odvesti.

Predsjednik RH Milanović je predložio da Sabor izglasa zabrana uporabe ustaškog pozdrava, ali nacionalističkim strvinarima koji godinama na tomu obilno politički profitiraju to ne ide u prilog i pod svaku cijenu to žele eskivirati.

Međutim, čak i nije toliki problem što to svjesno rade, koliko je problem u tomu što očevidno imaju svoju brojnu publiku i zahvalno biračko tijelo koje im to na izborima dobrano honorira.