Većina u BiH neće podržati nasilje

Eric Gordy: Teško je reći da li Orban govori u ime evropske desnice pošto prvo treba definisati šta je to evropska desnica. Ako pod desnicom podrazumevamo ceo spektar od političkog centra preko konzervativaca do rasističke desnice, koju predstavljaju Orban i Janša, onda se ne može reći da Orban govori u ime cele desnice. Konzervativci i oni koji naginju prema centru nisu na toj liniji. Ali ono što Orban može da radi je da bude kočnica svakog pokušaja da se uvede nekakva jača politika prema BiH. A to što izgleda da podržava Dodika ne znači da su oni istomišljenici i da su im ciljevi isti. Orban je zapravo našao način kako da pravi probleme EU i Dodik mu služi kao instrument.

Bodo Weber: Nije dobro to što radi Orban, ali mene više zabrinjava način na koji zvaničnici EU pregovaraju o reformi izbornog zakona u BiH. To smo na neki način već videli kad se prije nekoliko godina razgovaralo o razmeni teritorija između Srbije i Kosova u čemu su učestovali najviši zvaničnici EU – Federica Mogherini i njen tim. U nedostatku strategije EU oni su, da bi riješili problem, vodili privatnu politiku koja se svodila na to da se udovolji nacionalističkim liderima i njihovim agendama što je bilo antievropski. Svojevrsnu reprizu te politike već godinu gledamo u BiH. Tu politiku vodi Johann Sattler, šef delegacije EU u BiH, onda mu je priskočila Angelina Eichhorst, direktorica Evropske službe za vanjske poslove koja je bila glavna operativka u timu gospođe Mogherini, a priključio im se i Oliver Varhelyi, komesar za proširenje EU. Novina je što sada vidimo savez tih briselskih zvaničnika sa izvjesnim brojem liberalnih država članica EU. Mada je to daleko od većine, taj savez je zaista opasan.

Karabeg: Orban je nedavno govoreći o prijemu zemalja Zapadnog Balkana u EU rekao da bi za EU bio izazov da primi državu sa dva miliona muslimana – očigledno misleći na BiH. Ni briselska administracija, niti iko od lidera zemalja članica EU nije dosad reagovao na tu izjavu. Da li Orban govori ono što misli deo lidera EU?

Gordy: Bilo bio lepo da mogu da kažem da je Orban jedini koji tako govori, ali očigledno nije jer i u Evropi i u ostatku sveta ima onih koji od muslimanskog stanovništva prave nekakvo strašilo. EU nije verska unija, niti teološka država već zajednica koja garantuje slobodu veroispovesti i zaštitu od diskiminacije. To piše u osnovnim dokumentima EU i u Povelji o osnovnim pravima. Izostanak reagovanja EU iznenađuje pošto bih očekivao veći obzir prema muslimanima koji žive u Evropi, a ima ih skoro 26 miliona. U Evropi postoje države koje imaju više muslimana nego BiH. EU ima ne samo pravnu obavezu na osnovu Povelje o osnovnim pravima već i moralnu obavezu da garantuje slobodu veroispovesti i štiti ljude od diskriminacije.

Weber: Ko bi u Briselu mogao da reaguje na Orbanovu izjavu? U Evopskoj komisiji imate komesara za proširenje koji je praktično produžena ruka svog bivšeg šefa gospodina Orbana. On sprovodi Orbanovu politiku a ne politiku većine zemalja EU. Na čelu diplomatske službe je gospođa Eichhorst, a njen šef gospodin Borrell je generalno slaba figura, pogotovo što se tiče ZB. Mislim da niko od državnika iz zemalja EU nije reagovao vjerovatno zato što je ta izjava data neposredno prije božićnih praznika. Ako bi Orban nastavio sa takvim izjavama siguran sam da ćemo ćuti kontra izjave iz drugih država kao što je Njemačka.

Karabeg: Da li su u Beogradu i Zagrebu ponovo aktuelni planovi o podeli BiH?

Weber: Čini mi se da postoji razlika između politike Srbije i Hrvatske prema sadašnjoj krizi u BiH. Hrvatska u EU djeluje kao produžena ruka HDZ BiH i politike Dragana Čovića što je dovelo do toga da je na početku svog članstva manje-više sebe stavila u disidentsku, izoliranu poziciju kad se radi o politici prema BiH. Nažalost, ovih dana nalazi saveznike – od Janše do Orbana. Ne vjerujem, međutim, da je riječ o nekom planu podjele BiH. Vodstvo Hrvatske prije svega zastupa etnonacionalni pogled na BiH koji diktira Čović. Kad je riječ o Srbiji, teško je reći da li Vučić podržava Dodikovu politiku secesije. Treba se sjetiti da je Vučić, nakon što je 2012. postao premijer, okrenuo ploču čak i više nego prethodni predsjednik Tadić. On je tada u izvjesnoj mjeri vodio proevropsku regionalnu politiku, a u odnosima sa BiH više je naglašavao bilateralne odnose nego specijalne veze sa Republikom Srpskom. Međutim, sve se promijenilo kad je propao plan razmjene teritorija sa Kosovom. Od tada vidimo da se Dodik skoro svake druge sedmice sastaje s Vučićem u Beogradu i da se forsiraju specijalne veze sa RS. Cilj je odvlačenje pažnje od kraha Vučiceve politike prema Kosovu. Naravno, sve je to poprimilo novu dinamiku pojavljivanjem ideje o srpskom svijetu. Sve u svemu, rekao bih da Hrvatska izravno propagira ono što traži Čović dok Vučić pokazuje dvoličje u odnosu prema krizi u BiH.

Gordy: Ne bih rekao da neko planira podelu BiH. I hrvatska i srpska vlada su svesne da su Srbija i Hrvatska kao potpisnice Dejtonskog sporazuma priznale nezavisnost BiH i da imaju obavezu da je ne podrivaju. To međutim, ne znači da među njima ne postoji konsenzus da oslabe BiH. Kad je reč o Srbiji, odnosi u BiHi i uloga RS se koriste kao instrument za propagandne projekte u domaćoj politici. Kad god treba skrenuti pažnju sa nekog domaćeg problema, srpska vlada pokazuje više tolerancije prema Dodikovom ekstremizmu.

Karabeg: U zaključku, da li će EU zaustaviti Dodika na putu ka otcepljenju RS ili će ga pustiti da sprovede svoj plan?

Weber: Progresivne snage u EU, a to je većina zemalja članica, imaju dva zadatka da bi zaustavili dezintegracije BiH. Jedan je da zaustave zvanične pregovarače EU da ne sklope prljavi deal sa nacionalnim liderima koji bi uključivao izborni zakon za gospodina Čovića i državnu i vojnu imovinu za gospodina Dodika, a možda i ukidanje Inzkovog zakona o negiranju genocida – što bi otvorilo put ka etnoteritorijalnoj podjeli BiH. Ako ne dođe do ovog deala, onda prijeti ono što najavljuju Dodik i Čović, a to je spriječavanje oktobarskih izbora i koraci ka secesiji RS. Znači, progresivne snage u EU treba da vode duplu bitku. Jednu protiv EU pregovarača i liberalnih članica EU, a drugu protiv Dodika i Čovića. Vjerujem da ćemo vidjeti puno odlučniju borbu i uvođenje kakvih-takvih sankcija protiv najviših zvaničnika RS kao i slanje EUFOR ili NATO trupa u BiH kao jasan signal koji bi zaustavio ovo ludilo i put ka dezintegraciji i secesiji.

Gordy: Mislim da će Dodik biti zaustavljen, ali ne bih računao da će to učiniti EU. Mislim da će ga zaustaviti dve stvari. Prvo, mada voli da priča kako ima jednoglasnu podršku svih Srba u BiH, on je u stvari nema. Veliki broj ljudi je svestan opasnosti njegovih poteza, boji se povratka nasilja i neće ga podržati. Drugo, neće moći da računa na vojnu i tehničku potporu Srbije kakavu je RS imala početkom 1990-ih, pa će ostati bez mogućnosti da realizuje svoje projekte.