Zvuk alarma koji se proteže duž košarkaške sfere sve jače odzvonjava u srpskom dvorištu. Nešto ozbiljno ne štima u trenerskoj filozofiji i koncepciji igre, a kao nesumnjiv dokaz predstavlja i ovosezonska završnica Evrolige.

Od osam klubova koji će se boriti za fajnal-for u Istanbulu čak pet timova imaće u sastavu i srpske igrače. Prezimena sa „ić“ biće posebno boldirana jedino u moskovskom CSKA gde značajnu ulogu imaju Nenad Krstić i Miloš Teodosić, odnosno u Sijeni u kojoj se od Igora Rakočevića očekuje da bude predvodnik italijanskog velikana u borbi za titulu. Natpisi Perović u Barseloni i Kešelj u Olimpijakosu nažalost biće gotovo nevidljivi, bledi, sa ponekom nijansom koja bi podsećala da dolaze iz zemlje košarke. Ako u obzir uzmemo činjenicu da Rakočević već duži niz godina ne igra za reprezentaciju, spisak naših državnih nada sveden je na četiri imena, od kojih su samo dva prepoznatljiva širom Starog kontinenta.

Prošlo je više od pola decenije od kada se na našem podneblju poslednji put pojavio igrač ekstra talenta. Mada su mišljenja o njegovim košarkaškim kvalitetima i radnim navikama oprečna, jasno je da nastupima u CSKA, ali i u reprezentaciji Miloš Teodosić zaslužuje epitet priznatog evropskog asa.

Teško je „prostim“ jezikom objasniti i pronaći tačne razloge velike oskudice srpskih vrhunskih proizvoda na evropskom košarkaškom tržištu. Osim pomenutog dvojca u moskovskom velikanu, jedino još Duško Savanović ima bitnu ulogu u Efesu, dok su ostali kandidati za nacionalni dres sami epizodisti.

– Tačno je da nemamo vrhunske igrače i da poslednjih godina nismo u stanju da napravimo igračku veličinu. Neosporno je da jasan i redak talenat mora prvo da se pojavi da bi se izbrusio. U poslednjim generacijama nismo naišli na igrača izrazitih fizičkih predispozicija i posebnog dara, što ne znači da se takvi unikati neće uočiti već za par godina – naveo je Miško Marić, proslavljeni igrač Partizana.

Mada je akcenat opravdano stavljen na mlade igrače, ljubitelji košarke sa razlogom zaviruju u trenersko dvorište gde se krčkaju i bruse potencijalni srpski reprezentativci.

– Moramo promeniti način treniranja. Danas se sve radi u punoj brzini i treneri bi trebalo da podstiču igrače da sve finte, promene pravca i ritma rade veoma brzo, makar po cenu greške. Španci i Litvanci su mnogo pre nas usvojili takav način rada i rezultati su evidentni. Naježim se svaki put kada čujem od naših trenera: „Stani, polako gde žuriš“, umesto da uzvikuju: „Jače, brže, rastrčanije“! Takođe, fizički smo inferiorniji u odnosu na konkurenciju. Nemamo atletski superiorne košarkaše. Od trenera bi trebalo očekivati da u mlađim kategorijama stvaraju igrače, a ne da su opsednuti rezultatima. Njihov kvalitet ogledaće se u otkrivanju jakog individualca od koga će koristi imati čitava Srbija – jasan je Marić.

Nekadašnji prvotimac Partizana koji je bio deo prve generacije koja je sa crno-belima osvojila odličja u državi, ali i na Starom kontinentu ubeđen je da nova struktura rukovodilaca u Košarkaškom savezu mora da usvoji savremen sistem rada, obuči stručnjake koji će se razleteti po Srbiji kako bi edukovali kompetentna lica iz recimo Leskovca, Niša, Čačka, Subotice.

– Stručna lica u Savezu građenje novog pristupa prema košarci trebalo bi da usade trenerima u centrima širom zemlje. Moraju da zasuku rukave i da se razlete po Srbiji kako bi rehabilitovali košarkaška mesta u kojima su se stvarali velikani. Pod tim podrazumevam držanje demonstrativnih treninga, duži boravak u tim mestima i predan rad – zaključio je Miško Marić, koji je u karijeri sarađivao sa takvim trenerskim imenima poput Ranka Žeravice ili Dušana Ivkovića.

Nedović i Musli propuštene prilike

– Dejan Musli je recimo poslednji talenat koji je istinski dominirao u mlađim kategorijama, međutim jednostavno je nestao u seniorskoj konkurenciji. Nemanja Nedović je po fizičkim predispozicijama zaista veliki dar, ali se bojim da je i on propuštena prilika. Nedović je takav talenat kojem je potrebno više prostora u igri. Treba ga istrpeti, a ne ukalupljivati u brojne trenerske šeme i taktike – jasan je Miško bez ustručavanja.

Opasni Bilbao

– Mislim da su CSKA, Barselona, Panatinaikos i Sijena izraziti favoriti u četvrtfinalnim duelima sa Bilbaom, Uniksom, Makabijem i Olimpijakosom, naročito zbog prednosti domaćeg terena. Ipak, pažnju treba usmeriti na Bilbao. Baskijci igraju veoma dobro, vrlo su kvalitetni i mogu namučiti Moskovljane – prognozirao je Marić.

Ni Pešić ne rizikuje

– Iskreno rečeno, očekivao sam od Svetislava Pešića da će na bekovskim pozicijama upariti Cvetkovića i Nedovića. Ubeđen sam da rezultati ne bi bili lošiji, a njih dvojica bi sigurno puno dobili na samopouzdanju i kvalitetu. Nažalost, ni Pešić nije spreman da previše rizikuje – osvrnuo se Marić i na situaciju u Zvezdi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari