Vidi ovako

Kakve god i koje god da su pretenzije na konkurs prijavljenih. A pretenzije su, prema trenutačnim istraživanjuma svakojake. Kako god, birat će se jedino jedan, koji će biti predsjednik svih građana Srbije, kako sad stvari stoje, osim jedne ili dvije ekscesne pojave, uključujući i sve građane sa prebivalištem na prostoru „južne srpske pokrajine“. Uvjeti za konkurs, ako mi nešto nije promaklo, svedeni su na jedan. Zakonom predviđeni broj potpisa građana, a za prijavu kandidature. Ne pominje se nigdje odgovarajuća potvrda zdravstvenika, makar ravna onoj koju mora imati neko ko želi voziti najveće putničko vozilo. A većeg vozila, za vozanje pučanstva, od države ne ima. Pregled oftalmologa, pregled neuropsihijatra, pregled psihologa, EKG i pregled lječnika općte medicine. Ali, dobro. Važno je da je odmah krenulo veselo. Nisam uspio nabrojati sve kandidate, broj raste iz dana u dan i već svak svakom jebe mater, bar naizgled različito utemeljeno. I pučanstvo se raspodijelilo, sad za sad tek potpaljeno, polako će se razgoriti. Ćumur je kvalitetan, ostaće žeravica taman koliko treba za narednih koliko je predviđeno godina. Sebet mene, ništa od svega toga nije važno. Samorukovodit ću se svojim interesima, programima i/ili finansijskim posljedicama. Ko ponudi najbolje uvjete, odgovarajući profit, njemu i glas, kasnije i podrška. Pa dok dur – dur. A zahtjevi mi stvarno nisu neskromni. Što se može zaključiti iz samo nekoliko, malo težih na vagi.

Putovao sam nedavno u Zagreb. Tanak k’o ćat, i glede finansija i glede takata, tražio sam najpovoljniji prevoz. Ispalo je, kad se sve sabere, da je najbolji kombijem od adrese do adrese. Sa sve prtljagom. Za četiri i po sata, možda pet, ovisno o gužvi u saobraćaju i razbacanosti korisnika. Uz dovoljno zaustavljanja za kahvicu i za piš ili puš pauzu. U povratku čuh od vozača, kako je nekoj budali, možda i nekom ko je zračunao odgovarajuće uklapanje kod konkurencije, palo na pamet da zajebe kombi prevoz od adrese do adrese. Onaj koji mi bude garantirao da će srediti mamlaza kojem je to palo na pamet, već ima pristojan postotak mog glasa. Dodatni postotak dobija preko mamlaza, koji je došao na ideju da u taxi vozilu ne može biti više od četiri sjedišta. Ne vozim se često taxijem, nemam nešto vremena, ali sam neki dan, silom prilika zaustavio omiljeni mi auto, Fiatovu Multiplu. Taman hoću vozaću reći kako mi se najviše sviđa šank na naslonu petog sjedišta, između vozača i mene, kad nigdje sjedišta. Kaže čovjek taka i taka stvar, naredilo, o svom trošku morao izbaciti sjedište. Rekoh kakve veze ima, pa čak da ih ima i sedam – osam, ne naplaćuje se po glavi, ali neka je i tako, što nije određen samo broj putnika, pa ko zajebe neka najebe. Nema pojma. Eto ga. Novi procenat glasa onom koji bude garantirao da će izbrisati jednog ili više tih mamlaza, autora genijalne ideje. Ima još. Procenata. Najviše nosi zdravstveničko pitanje. Ako me zajebe išijas veče prije zakazanog termina kod liječnika specijaliste, najeb’o sam, jer nisam pet dana ranije otkazao termin, čime sam zajeb’o nekog drugog koji bi ga iskoristio. Ha, pameti! Kako li ću tek najebati, jer sam propustio termin u osam ujutro, nakon čekanja u redu pred administrativnim šalterom, brat bratu jedno sat vremena, još nisam stigao do tete koja radi sa uputima, popizdio i otišao na kahvicu. E hoću, kad mi treba pomoć, bez poštara, uzeti knjižicu i zaprašiti kod odgovarajućeg specijaliste. „Ništa konji, ništa ždrali, ništa bijeli labudovi.“ Ovo nosi najviše procenata glasa. Ima toga još ohoho, ali dosta je i ovo. Ili. Ko mi nabaci skromnih deset tisuća europljana, bez navedenih i drugih uvjeta, ima kompletan glas. Inače me nema na glasačkom mjestu. A ovi, koji navijaju za koga već navijaju, iz njima znanih razloga, mogu svirati…