Omer Karabeg: Zašto je zaštitnik građana Saša Janković za vlast u Srbiji postao državni neprijatelj broj jedan razgovaraju Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava, i Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku.


Dragan Popović: Ni Slobodan Milošević nije pribegavao ovoliko grubim metodama, bar ne na početku svoje vladavine. Pada mi na pamet objavljivanje medicinskog dosijea Danice Drašković u listu Politika. Ovo što se radi Saši Jankoviću je na tom nivou.

Milan Antonijević: To je surovo poigravanje – ne samo sa Sašom Jankovićem, već i sa porodicom mladića koji je izvršio samoubistvo i čija se tragedija zloupotrebljava.

Popović: Vučić, koji je na čelu autoritarne piramide koja je izgrađena u Srbiji – procenio je da gospodin Janković uživa, a to pokazuju i istraživanja, veliko poverenje građana Srbije. To je pokrenulo celu ovu lavinu napada na čoveka koji, po oceni ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava i kontrolom državne uprave, korektno radi svoj posao.

Antonijević: Janković je pokrenuo pitanje rada i ovlašćenja službe bezbednosti – i civilne i vojne – i zatražio da se istraži incident tokom Parade ponosa u kome je učestvovao Vučićev brat. Verujem da je to bio jedan od okidača. Kada otvorite pitanja tajne službe, naročito one vojne, možete očekivati ovakav odgovor.

Popović: Kad čovek vidi žestinu ove kampanje, stvarno pomisli da je Janković daleko opasniji za vlast nego opozicija. Ali i sam Saša Janković je vlast, on pripada vlasti. Njega je izabrala Narodna skupština Srbije i po definiciji on ne može da bude opozicija.

Antonijević: Kada pogledate izveštaje Saše Jankovića iz ranijih godina kada Srpska napredna stranka nije bila na vlasti, vidite da je on i u njima oštro kritikovao stanje ljudskih prava u Srbiji, kao što to radi i danas. Ne možete mu zameriti da se on prema ovoj vlasti drugačije ponaša. A Vučićeve stranačke kolege uporno govore o njegovoj nestručnosti.

Popović: To je svakako jedan od razloga. Svakako se boje reakcije Evropske unije. Bilo bi vrlo teško, pogotovo u kontekstu pregovora o poglavlju 23 u kome se govori o pravosuđu i ljudskim pravima i slobodama, objasniti Briselu zašto smenjuju čoveka koji svoj posao obavlja kako treba. Druga stvar koju ne treba izgubiti iz vida je vrlo jak pritisak javnosti. Koliko god delovala eutanazirano – srpska javnost još uvek postoji. Mislim da bi njena reakcija na tu smenu bila vrlo žestoka. Zato su oni odabrali put koji je za njih lakši, ali mnogo prljaviji i pogubniji za Srbiju i njene institucije, a to je da užasnim pritiskom nateraju Sašu Jankovića da sam da ostavku.

Antonijević: Kada pogledate spisak ljudi koji su se odlučili da daju podršku apelu za prestanak kampanje protiv zaštitnika građana, vidite imena uglednih javnih ličnosti, koje se dugi niz godina nisu odazivale na takve apele. Veliki broj ljudi se probudio i prvi put posle toliko godina želi da se pridruži pozivu da se zaustavi urušavanje demokratskih institucija.

Popović: Srpska javnost je neuhvatljiva i teško je predvideti njene reakcije, ali i meni se čini da su i obični ljudi i pripadnici naučne i kulturne elite prilično unisono podigli svoj glas i rekli – dosta, ovo je crvena linija.

Antonijević: Rekao bih da se i priličan broj medija ohrabrio i počeo da postavlja pitanja državnim organima.

Popović: Ako su hteli da ovom kampanjom zaplaše – ne samo Sašu Jankoviću nego i ostale ljude čiji je posao kontrola vlasti – izabrali su potpuno pogrešan način. Mislim da su se preračunali, samo je pitanje da li oni to shvataju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari