U godini demokratskih promena, na tradicionalnom festivalu vojvođanske pesme «Zlatna tamburica», izvedena je kompozicija «Vojvodina za prodaju nije!». Pesma je pobedila, a Vojvodina je šest godina kasnije, u godini donošenja ustava i izgubila i prodata.

 U prodaji Vojvodine partiokratskom nagodbom, na štetu njenih građanki i građana učestvovali su Demokratska stranka Srbije, Demokratska stranka, Srpska radikalna stranka, od kojih su mnogi akteri te sramne prodaje sada u Srpskoj naprednoj stranci, uz veliku asistenciju G 17 plus (sada URS) i Srpskog pokreta obnove. Naravno u svemu tome je aktivno učestvovalo i ondašnje Izvršno veće Vojvodine. SVI SU ONI PODRŽALI OVAJ ANTIVOJVOĐANSKI, NEDEMOKRATSKI I ANTIEVROPSKI USTAV!

Svedočimo naplati ove katastrofalne odluke: Naftna industrija poklonjena je Rusima, vojvođanska zemlja je prodata Al Dahri, jedini vojvođanski Nacionalni park «Fruška gora» preotela je Srbija, VANU je pretvorena u nevladino naučno društvo, Luku «Novi Sad» uz asistenciju brojnih telohranitelja «prisvojila» je Srbija, na delu je pokušaj takozvane reorganizacije EPS-a, koji ima za cilj i ukidanje «Elektrovojvodine», najavljena je promena sistema u organizaciji voda, čime će se ukinuti javno preduzeće «Vode Vojvodine», uništavaju se vojvođanske banke, nezaposlenost u Vojvodini je iznad 28 odsto. Vojvodina je po zvaničnoj državnoj statistici svrstana u nedovoljno razvijenu regiju. Zaostaje sedam procenata ispod centralnog dela Srbije, a posebno Beograda.

Ove godine navršava se četvrt veka od kad je u Vojvodini izvršen ustavni puč u takozvanoj jogurt revoluciji. Imamo nasilno spajanje Vojvodine, kao bogatijeg, obrazovanijeg i naprednijeg, manjeg dela sa većim siromašnijim, zaostalijim delom, centralnom Srbijom. Taj veći deo usisao je onaj manji, bogatiji, napredniji deo. Vojvodina je srazmerno najviše siromašila. Sve to vreme zatire se sve što je vojvođansko. Ukidaju se vojvođanske institucije i postaju ekspoziture srbijanskog centralizma, a građani teraju u redove beogradskih institucija. Narušava se autentična vojvođanska arhitektura, grade se crkve u vizantijskom, a ne u baroknom stilu na kakve smo u Vojvodini navikli. Na delu je bahata ćirilizacija društva i tamo gde je to nepotrebno i štetno. Sve to ima cilj da se zaboravi da je Vojvodina drugačija i da nije nastala na današnjoj teritoriji Srbije, što je bitno razlikuje od drugih regiona u Srbiji.

Nad Vojvodinom se vrše ustavna tortura i nasilje od ustavnog puča pre 25 godina, donošenjem ustavnih amandmana 1989. godine, ustavom iz 1990. godine i napokon aktuelnim ustavom iz 2006. godine.

Ustavi Vojvodinu definišu kao autonomiju bez autonomije i kao budžetski trošak. Autonomija u suštini ne postoji! To je simuliranje autonomije u kojoj su se do prošlogodišnjih izbora vrlo dobro snalazile i aktuelne vojvođanske vlasti. Važno je ovde istaći da građanke i građani nisu pristajali na takozvanu autonomiju definisanu u Ustavu i pobunili se protiv toga: 56,07 odsto Vojvođanki i Vojvođana na ustavnom referendumu nisu glasali za ovaj oktroisani Ustav. Nažalost aktuelne vlasti u Vojvodini nipodaštavale su taj njihov stav.

Rigidnim tumačenjem Zakona o nadležnosti Vojvodine od strane Ustavnog suda Republike Srbije, koji se uključio u ustavnu torturu i nasilje, Vojvodini se ne dozvoljava da ima glavni grad, ili da njenu celinu čine tri prirodna geografska regiona: Srem, Banat i Bačka, ili da se bavi naučnim stvaralaštvom. Na tržištu se nalazi pakovanje čokolada koje se zove «Vojvodina», sastavljeno od tri vrste čokolade koje se nazivaju Srem, Banat i Bačka. U ukupnom nasrtaju na Vojvodinu ne treba se iznenaditi, ako se i ova čokolada zabrani i proglasi neustavnom!

Postizanje Briselskog sporazuma sa predstavnicima Kosova i Srbije je značajan trenutak u ovoj političkoj etapi, koji potpuno podržavamo. Postizanje tog sporazuma Srbiju, a time i Vojvodinu, koja je uvek i pripadala evropskom društvu, približava otvaranju pregovaračkog procesa za ulazak u Evropsku uniju.

U Beogradu je održan spektakl pod nazivom «Bog i Žandarmerija čuvaju Srbiju!». Žalosna je zemlja koja svoje očuvanje zasniva na svevišnjem i žandarmeriji. Državu mora da čuva Ustav i pravni poredak zasnovan na njemu. Vojvodinu ne može sačuvati njen najviši akt, Statut, jer je on podzakonski akt i svaki zakon je jači od njega, a može se promeniti većinom u Republičkom parlamentu, a nema Vojvodina ni svoju policiju. Danas je svima jasno, da ovaj ustav zasnovan na falsikovanim rezultatima na ustavnom referendumu i jasnom protivljenju građanki i građana Vojvodine, ne može da reši nijedno pitanje: nije ostvario vladavinu prava, laičku državu i sekularno društvo, nije realizovao načelo socijalne pravde, zabranu sukoba interesa, poštovanje građanskih, ljudskih i manjinskih prava, podelu vlasti i funkcionalnu demokratiju. Ustav je prepreka rešavanju kosovskog pitanja! Ustav Republike Srbije nije rešio vitalno pitanje teritorijalne podela vlasti, autonomni status pokrajine Vojvodine i pitanje lokalne samouprave. Imovinsko pitanje teritorijalnih zajednica nije rešeno.

Ustav je kočnica priključenju Srbije evrointegracijama.

I upravo zbog ove poslednje konstatacije, ali ne samo nje, Ustav se mora menjati. Postoje različite inicijative i različiti motivi za promenu ustava. Jedni žele smanjenje broja poslanika u parlamentu, drugi žele još unitarniju državu Srbiju i ukidanje ovakve formalne, papirnate autonomije. Ali postavlja se pitanje šta je sa zahtevima Vojvodine. Ko će njih artikulisati?

Svedoci smo činjenice da je Izvršno veće Vojvodine odustalo od svoje Platforme, 2006. godine, radi partijskih interesa i partijske centralističke direktive. Ovoga puta, Vojvodina mora biti spremna za donošenje novog ustava. Verujem, da će otvaranje pregovaračkog procesa i dobijanje datuma za ulazak u Evropsku uniju biti pogodan politički trenutak za donošenje novog ustava. Vojvodina za taj politički momenat mora biti spremna!

Četvrta vojvođanska konvencija u Novoj vojvođanskoj ustavnoj inicijativi jasno je ukazala na suštinske probleme civilizacijske, kultorološke, društvene i ekonomske devastacije Vojvodine i rasprodaje njenih prirodnih i radom stvorenim resursa… To je njen katastrofalni ustavni položaj! Vojvođanska autonomija se stalno drži na povocu srbijanskog centralizma i ponekad popušta, a najčešće steže. Vojvođanska konvencija je jasno ukazala na to da je pojam autonomije, kakav je već skoro 25 godina u praksi, istrošen, a aktuelnim Ustavom i potpuno obesmislen. Zbog toga je predložen drugačiji, ravnopravni odnos Vojvodine sa Srbijom. Savezna Republika Srbija sa svoja dva ravnopravna dela Vojvodinom i Srbijom. Vojvodina republika je ideja slobode i ravnopravnosti, to nije parola kako nam neki spočitavaju, a nije ni ideja separatizma!

Vojvodini su neophodni nadležnosti zakonodavne, sudske, i izvršne vlasti, raspolaganje imovinom, prirodnim i radom stvorenim resursima, finansijska, ekonomska i statistička samostalnost. Vojvodina treba da ima posedovni list. Sve to treba da bude deponovano u osnovnom, konstitutivnom aktu, Ustavu Vojvodine. Bez toga nestaje Vojvodina čija je raspodaja uveliko u toku!!!

Nakon 15 meseci od održavanja konvencije, ovi stavovi su još uverljiviji. S obzirom da sedam godina nakon usvajanja Mitrovdanskog ustava skoro svi akteri najavljuju promenu ovog akta, smatramo da je došlo poslednje vreme da se u Srbiji uspostavi nova teritorijalna organizacija, u skladu sa stavom Evropa –regija, a ne Evropa – naroda i država. Evropske vrednosti kojima se teži podrazumevaju i potpuni funkcionalnu decentralizaciju, regionalizaciju, ali i federalizaciju. Smatramo da ovoga puta Ustav treba da se donosi i zbog građanki i građana Vojvodine, a ne samo zbog «viših patriotskih», nacionalističkih ciljeva. Četvrta konvencija nudi rešenje za spas Srbije. To je federalizacija! Federalizacija je lek za opustošenu i devastiranu Vojvodinu, ali je korisna i za sve delove Srbije.

Federalizacija je najplodotvornija borba protiv narastujućeg centralizma i unitarizma. Sve najrazvijenije zemlje u svetu su federalizovane.

Alternativa ovoj ideji, ideji slobode, prava i ravnopravnosti je nestajanje Vojvodine i svođenje na severni srbijansku provinciju, odnosno geografski pojam.

U poslednje vreme ponovo se podgreva ideja o Vojvodini kao lokomotivi razvoja celokupne Srbije. Ova ideja je plasirana u sklopu otvaranja pregovaračkog procesa i dobijanja datuma za ulazak u evropsko društvo. Da budemo jasni – Vojvodina sa sadašnjim ustavnim položajem ne može biti nikakva lokomotiva koja vuče u budućnost. Ta lokomotiva će ići u rikverc kao što ide poslednjih četvrt veka, dok se jednog dana ne strmoglavi. U takav položaj ju je dovela i politika «ravnomernog» razvoja koja je išla na štetu Vojvodine, kao nekad razvijenog područja bivše SFRJ.

Kao što je poznato, prema građankama i građanima Vojvodine nisu ispoštovani stavovi Londonske mirovne konferencije o vraćanju ustavnih prava. I na tome insistiramo.

Svedoci smo takozvanog upodobljavanja lokalnih vlasti sa strukturom republičke vlasti. Ovo «upodobljavanje» dovodi u pitanje potrebu organizovanja lokalnih izbora. Tu se praktično radi o centralističkoj ideji i partiokratskoj nagodbi. Takvo «upodobljavanje» imaće katastrofalne posledice za razvoj demokratskih i ekonomskih odnosa u lokalnoj samoupravi.

Takođe smo svedoci pokušaja rušenja legitimnih i legalnih organa vlasti Pokrajine. Tu se pokušava upodobiti struktura vlasti sa republičkom. Zabrinjavajuće je što «vlasti» u Vojvodini po svaku cenu žele da se domognu oni koji su pre samo 20 godina našim sugrađanima nesrpske nacionalnosti nudili autobus i kartu u jednom pravcu i jedan sendvič, ako putuje kraće, a dva ako putuju duže. Velikodušno, zar ne? Vojvodina mora biti domovina svih njenih građanki i građana bez obzira na nacionalnu pripadnost, a Srbija zajednička država!

Smatramo da potrebe za novim izborima u Vojvodini nema! Biće ih nakon donošenja novog ustava ili isteka mandata.

U svrhu rušenja legalno izabranih organa Pokrajine organizovan je i miting «Stop – separatizmu»! Po Zakonu o dostupnosti informacija saznali smo samo to da je odobreno postavljanje bine ispred zgrade Vlade Vojvodine sindikatu «Sloga», radi sindikalnih aktivnosti. Dakle ovaj antivojvođanski miting je bio sindikalna aktivnost, a održan je na mestu koje gradskom odlukom nije predviđeno za održavanje javnih skupova. Toliko o osionosti novih gradskih vlasti. I posle svih pokušaja, policijska uprava u Novom Sadu nije odgovorila na pitanje ko je dostavio zahtev za organizovanje mitinga i ko su stvarni organizatori. Odgovor je zatražen i posredstvom Republičkog poverenika za informacije od javnog značaja i očekuje se odgovor.

U narednom periodu, posle takozvane rekonstrukcije republičke vlade takođe se očekuje napad na legalne organe Pokrajine. Zabrinuti smo da će se celokupna aktivnost Vlade zasnivati na odbrani mandata i pozicija. To bi moglo da znači usporavanje i paralizu rada Vlade. Nije naodmet razmisliti i o rekonstrukciji pokrajinske vlade. vladu bi i dalje činila sadašnja većina od 76 poslanika, a u nju treba uključiti i nestranačke ličnosti. Smatram da bi takva Vlada imala kredibilitet da pregovara sa republičkom vladom i vodi dijalog o statusu Vojvodine u novom ustavu.

Napad na Vojvodinu i sve što je vojvođansko usledio je i nakon predloga Deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava. Taj čin vojvođanske vlade i parlamenta smatramo kao znak prestanka ćutnje i tišine o Vojvodini i zahtev za poštovanje Ustava i zakona prema Vojvodini. Parlament je u proteklih godinu dana imao određenu zakonodavnu inicijativu, što pozdravljamo. Aktivizam Vlade i Skupštine Vojvodine očekujemo i u inicijativama kada dođe trenutak za promenu ili donošenje novog ustava. Četvrta vojvođanska konvencija nudi rešenja a to su federalizacija složene države Srbije, dva veća u Skupštini Srbije i Vojvodina sa statusom Republike!

Tada je moguće pristupiti kultorološkoj i civilizacijskoj obnovi Vojvodine!

U suprotnom Vojvodina postaje samo geografski pojam sa kolonijalnim statusom.

Autor je kopredsednik koordinaciono-akcionog odbora Četvrte vojvođanske konvencije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari