Ministar bez portfelja Sulejman Ugljanin nedavno je izjavio da je postignut dogovor o Programu za povratak raseljenih i proteranih Bošnjaka iz Priboja od 1991 do 1999. godine, što su u Udruženju za zaštitu prava proteranih i raseljenih opštine Priboj ocenili kao izuzetno pozitivan potez. Kako smo saznali od predsednika Udruženja Ekrema Hadžića, „ovo je do sada naj konkretniji potez države i društva u pravcu ispravljanja ove nepravde koja traje evo bezmalo dve decenije“.


Program bi trebalo da bude uspešan epilog već pomalo zaboravljenih događanja, kada je uz rat u pograničnim delovima Priboja od aprila 1992. godine kada je „planula“ prva kuća Adema Hrustemovića pa do poslednje paljevine 1997. godine u kojoj je izgorela kuća Rasima Pecikoze, prema podacima Udruženja zapaljena 41 kuća i u kom se periodu iselilo 216 porodica iz Priboja. Kako naglašavaju u Udruženju, od 1992. godine do 2000. godine, zbog ratnog okruženja i nesigurnost građani nisu smeli da obilaze svoja imanja i tek nakon 2000. godine smirivanjem tenzija i omogućavanjem nesmetanog kretanja u pograničnim delovima Opštine neki od njih su pokušali da se vrate i poprave postojeće stanje. Od tada do sada nikakvih sistemskih rešenja za raseljene Bošnjake iz Priboja nije bilo, i sve se svodilo na parcijalnu pomoć koju je davao UNHCR od čijih sredstava je ukrovljeno tri kuće u Kukurovićima i pomognuta popravka još nekoliko kuća u Strmcu. Zbog loših ekonomskih uslova neki od korisnika ove pomoći nisu ni pokušali da popravljaju kuće jer su pomoćne zgrade i ostali parametri bitni za opstanak bili u devastiranom stanju pa su svoje utočište potražili u BiH i ostalim zemljama u okruženju kao i širom Evrope. Neki od njih još uvek žive u Priboju a svi oni imaju status privremeno raseljenih lica od 1992. do sada. U međuvremenu ovi građani su se obraćali svim instancama od lokalne do republičke vlasti, i sem formiranja Komisije SO Priboj koja je izvršila popis stanja objekata i imovine ovih lica i statusa „privremeno“ raseljenih lica, nikakve druge konkretne aktivnosti nadležnih nije bilo.

Zbog takvog stanja, u maju 2009. godine osnivaju Udruženje za zaštitu prava proteranih i raseljenih Opštine Priboj, koje preduzima konkretne korake i obraća se narodnim poslanicima Bošnjacima u Skupštini Srbije da se zauzmu i najvišim predstavnicima vlasti predoče dugogodišnji problem. Narodni poslanici Kenan Hajdarević LDP, Bajram Šehović SDP i Bajro Omeragić SDA, nakon obraćanja Udruženja, predočavaju premijeru Cvetkoviću zahtev Udruženja, koji za kordinatora međuresorne komisije Vlade imenuje Sulejmana Ugljanina koji se sa predstavnicima Udruženja raseljenih i Fonda za humanitarno pravo, koji je od početka formiranja Udruženju pružao svu logističku, pravnu i savetodavnu podršku, sastao u dva navrata, nakon čega je i usledio Program za povratak raseljenih i proteranih Bošnjaka iz Priboja. Kako su predstavnicima Udruženja prezentovali u Beogradu, Program podrazumeva reparaciju građanima kroz više faza i oblasti od pravljenja putne mreže za naj ugroženije oblasti MZ Kukurovića, Strmca, Zabrnjice, Sjeverina, izgradnju kuća, obezbeđivanje elektro mreže od trafoa do kuće, zatim obezbeđenje sistema za vodu itd. Na ovaj kompleksan način bi se u potpunosti obezbedili svi neophodni uslovi za povratak građana i njihov normalan život u njihovim devastiranim kućama i Mesnim zajednicama. Ovaj više fazni Projekat podrazumeva kako je najavljeno milijardu i 253 miliona dinara, uz naznaku da će se naći u budžetu za sledeću godinu ili u eventualnom rebalansu budžeta za ovu godinu, dopunjavaće se i sredstvima iz donatorskih izvora i evropskih i razvojnih fondova, a realizovaće ga više ministarstava kroz svoje projekte. U Udruženju za zaštitu prava proteranih i raseljenih Opštine Priboj, se iskreno nadaju da je ovo prvi korak koji će sistemski napokon rešiti pitanje koje se tretira kao „privremeno“ već dvadesetak godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari