Zbog nečijeg hira teraju me sa dedovine: Dušanu Igroviću komunalna inspekcija naložila da sa bačije na Kopaoniku „izbaci” stoku 1Foto: Privatna arhiva

Sramota je da mene isteruju sa moga ognjišta, a da ih ne interesuje gde ću i kako. Kažu mi „ti idi kud hoćeš”. To je ne daj bože, kaže za Danas Dušan Igrović kome je komunalna inspekcija iz Raške naložila da iz svoje bačije na Kopaoniku „izbaci” i „protera” onih par grla stoke od kojih se sa bolesnom suprugom izdržava.

Ako ste slučajno pomisli da ste kod nas „konačno sve videli”, e, pa niste. Gde to ima da se stoka proteruje iz bačije u planini. Ima, na Kopaoniku.

Komunalna inspekcija Opštine Raška donela je odluku i uručila Dušanu Igroviću (70) rešenje da u roku od 30 dana ukloni dve krave i dva teleta kao i jednu svinju iz improvizovanog svinjca jer se nalazi u Turističkom centru Kopaonika gde je držanje domaćih životinja zabranjeno.

Zabrana držanja stoke u turističkom centru, bilo gde, pa i na Kopaoniku bi imala logike, ali Dušan, kao i njegovi preci stoku drži u bačiji na planini. Tokom godina oko njegove bačije je niklo manje vikend naselje, ali se komšije na Dušana i njegove krave i telad, nikada nisu žalile, naprotiv.

Dušan (70) iz kopaoničkog sela Rudnica sa godinu dana starijom suprugom Milijankom boravi u bačiji na planini, baš kao u onoj narodnoj, hajdučkoj – „od Đurđevog do Mitrovog danka”. Tako su i njegov otac i deda pre njega i nikome nikad nije smetalo.

Zbog nečijeg hira teraju me sa dedovine: Dušanu Igroviću komunalna inspekcija naložila da sa bačije na Kopaoniku „izbaci” stoku 2
– Bačija na Kopaoniku koju Dušanova porodica koristi već generacijama i decenijama Foto: Privatna arhiva

– Ovu bačiju je podigao još moj deda, a potom su u njoj živeli moj otac i majka, kaže još uvek zbunjen celokupnom situacijom koja ga je zadesila Dušan, priznajući iskreno za Danas da sem navedene stoke (dve krave, dva telenceta i jedna svinja) u rešenju opštinske komunalne inspekcije „ima još i 15 kokošaka” koje izgleda da njhovo „sokolovo oko” nije uočilo na 17 i po ari placa na kome se nalazi njegova bačija dok su bili na terenu.

Gle, urbanizacije bez vode, struje i kanalizacije?!

– U okolini ima vikendaških kuća u tom pomenutom vikend naselju, ali se niko od komšija nije bunio. Svi su potpisali i peticiju da mi se stoka ne tera iz bačije, napominje on za Danas.

U inspekciji nisu hteli Dušanu da kažu „ko ga je tužio” a on ne bi u novinama sad da greši dušu, nagađa i „pogađa”. Njegov deda i otac kupili su ovaj plac pre mnogo decenija jer nisu imali gde sa stokom, pošto ih je ondašnja šumska uprava „proterala” iz šume i planine na Gornjem Kopaoniku.

– Tada vikendaša nije bilo, tek mnogo kasnije su počeli da pristižu, priseća se on.

I, svih ovih decenija lepo i složno su živeli.

– U ispekciji su mi rekli „moraš da pokupiš ovu stoku i da teraš ili ćemo mi da ti je oteramo”. A, ja pitam – gde? Njih to ne interesuje, navodi on karatak razgovor sa nadležnima.

A, pita se on – zbog čega diraju baš samo njegovu stoku.

– U ovom kraju niti ima kanalizacije, niti vode… Šta i sve ljudi rade i kuda idu septičke jame, pravo u reku to nikoga ne interesuje i niko nikoga ne dira. Pa, ja u bačiji nemam ni struju, takva je ovde urbanizacija, podsmeva se Dušan na sopstvenu muku.

Ipak, šalu na stranu on i dalje ne može da veruje šta je dočekao u svojih punih 70 godina.

– Došli meni da teraju ovo malo stoke iz bačije?! A, po Koponiku stoke i to mnogo više ima čak i u Nacionalnom parku. I niko nikoga ne dira. Stoku ljudi drže i u Treski, mnogo poznatijem vikendaškom naselju a samo mene maltretirju, zaključuje on, dodajući da nije to baš „od sad” već ima „jedno tri četiri godine” kako je izložen takvoj vrsti progona.

On će na ovu nepravdu da se žali. U rešenju je navedeno da ima 15 dana za to, mada je eksplicitno naglašeno da žalba „izjavljena na ovo rešenje ne odlaže njegovo izvršenje”.

– Šta to znači? Svako ko i kad hoće može da me istera samog imanja i da ga bude baš briga gde i šta ću ja. Pa, ja stoku čuvan na svom a ne na državnom imanju, prosto vapi on na kraju razgovora.

Takođe, dodaje, da on i žena žive od te stoke.

– Meni penzija nije ni 25 ’iljada dinara. Žena mi je bolesna, ima tromb u nozi i samo za njene lekove dajem 10.000 dinara svakog meseca. To nešto što zaradim prodajući malo mleko, sir i kajmak komšijama vikendašima, skroman i iskren je Dušan, ne propuštajući da kaže kako se njihova deca svako veče igraju sa njegovim životinjama koje su prava „atrakcija” za gradsku decu.

Na Zapadu su takvi ljudi i njihova delatnost zaštićeni

Ako nekom njegova stoka i zasmetala, a ne zna kome bi to moglo da bude, pita se on – što je onda, tako bogat, bahat i besan i kupovao plac ovde a ne na nekom drugom mestu.

Jedan od njegovih komšija, beogradski advokat, rešio je da Dušana besplatno zastupa u ovom slučaju. Danas je stupio u kontakt sa njim, i on već piše žalbu. On ne želi sebe da stavlja u prvi plan, već je po njemu važno da ljudi čuju i saznaju šta se čoveku dešava i kako se Dušanu i njegovoj porodici uništava život.

– Oni su u opštini donosili neka urbanistička pravila i određivali neke zone a čitava planina Kopaonik je potpuno devastirana. Komunalni inspektor je samo došao i primenio tu neku urbanističku normu na njegovoj bačiji i placu. Pa, to bi bilo isto kao kada bi sad neko rekao – da je Kopaonik Njujork, a nije, samo neko to „napiše” i „proglasi” i počnemo da se ponašamo kao da je u pitanju visoko urbanizovana sredina, što nikako nije, zaključuje ovaj naš sagovornik.

On podseća da su ljudi koji žive u svom autentičnom ambijentu gajeći stoku generacijama na Zapadu već odavno zaštićeni kao i delatnost kojom se bave.

– U Švajcarskoj bi komšija Dušan bio turistička atrakcija koju niko ne bi smeo da popreko pogleda, a kamoli da mu rasteruje stoku sa njegovog sopstvenog imanja. Taj čovek je napunio 70 godina i šta on sad i kome smeta i njegovih par grla stoke, pita se i njegov komšija branilac takođe dodajući da se niko nikada od ljudi i porodica koje imaju vikendce u okolini nisu žalili na Dušana kao čoveka i komšiju a kamoli na par grla stoke koje čuva.

Po njegovom stručnim, ali pre svega ljudskom mišljenju „to su ljudi starog kova”, žive u 20 kvadrata i Dušanu mora da se pomogne na svaki, pa i na pravni način, jer je on još jedini u tom kraju, a nekada ih je bilo mnogo više sa velikim stadima ovaca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari