Za vrijednu ženu u Crnoj Gori se kaže „čovjek žena“. U društvu gdje se rođenje muškog djeteta obilježava pucnjem iz puške, a za žensko dijete „neće ni da se čuje“, to mnogo znači. U društvu gdje dominiraju muškarci, Bjelopoljka Nemša Omerhodžić, magistrant ekonomije u Beogradu, je razbila tabue da je žena samo supruga, majka i domaćica.
U biznisu, gdje su se svojim „mačo“ stilom nametali samo muškarci, Nemša više od dvadeset godina „caruje“ na crnogorskom nebu grafičkog dizajna. Više od dvadeset godina njenim radnicima u grafičkom preduzeću „Merkator“ nikada plata nije zakasnila. Naravno, kaže Nemša, ne bi ona sve to mogla bez njenog muža Redža. Ali, ubijeđena je da su žene upornije, organizovanije i istrajnije u poslu.
– Žene bolje poštuju zakonske propise, nego muškarci. Našu firmu redovno obilaze sve vrste kontrola. I uvijek je sve u redu, kaže Nemša.
Grafičkim dizajnom i štampanjem, Nemša i njen muž Redžo počeli su da se bave kad je bilo popularno pakovanje kofera, kad se noćima razmišljalo o tome ko može da sredi vizu za Švedsku, Njemačku, Luksemburg – što dalje od ludila koji su nosile sa sobom devedesete godine prošlog vijeka.
– Tada, 1991, 92, 93. nije imalo privatnog biznisa. Došlo je do promjene društvenog uređenja, pa je samo tumaranje i traženje bilo teško. Bilo je to vriejeme tranzicije. Pratila nas je inflacija i teško se živjelo. Međutim, trudili smo se, borili se i opstajali. Imali smo jednog radnika, plus ja, muž i naša djeca. I išlo je. Možda je tada taj naš posao značio i bijeg od stvarnosti. Velika preduzeća u Crnoj Gori su počela da se gase. Počele su demonstracije. Radnici su izašli na ulice. Mnogi su se u tome izgubili, a mi smo radili. To je bilo vrijeme kada zakonska regulativa nije bila naklonjena privatnicima, vrijeme monopola, kad nema ko da te preporuči, priča Nemša.
Tih devedesetih, ljudi su začuđeno gledali Nemšu u Redža kada bi kupovali štamparske mašine. Govorili su im da su ludi i da bi im bolje bilo da su za te pare kupili „šengen vizu“. Preporučivali im i „čovjeka“ koji je preveo „toliko ljudi“.
– Ipak, bilo je izazov ući tada u posao. Prepoznate da je to – to i idete naprijed. I nijesmo pogriješili. Sada Merkator ima dovoljno posla. Imamo 60 zaposlenih. Imamo svoje vizije, razvojne šanse, nemamo zaduženja koja bi nas zabrinjavala. Susrećemo se sa onim problemima sa kojima se susreću i preduzeća i u najrazvijenijim zemljama Evropske unije, priča Nemša.
Uspjeh u biznisu, Nemšu je prošle godine preporučio kod crnogorskog Centra za preduzetništvo da bude instruktorka ženama koje planiraju da se bave privatnim biznisom. Godinu dana je vodila šest žena, upućivala ih u posao i sada su svih šest uspješne privrednice. Takođe, Nemša je u oktobru prošle godine bila tri dana u Briselu na Samitu ženskog preduzetništva, na poziv Evropske komisije.
– Žena u biznisu – to je izazov. Međutim, u Crnoj Gori je običaj da se sva imovina vodi na muža. Zbog toga dosta žena ni ne može da ispuni uslove kada je u pitanju apliciranje kod određenih fondova. Mora da se traži saglasnost od muža, koji se obično u početku ne slaže, zato što im odgovara da mu žena bude domaćica i supruga. Vjekovima je na našim prostorima tako, djevojka se udaje i sve što ima ostavlja bratu, a tamo gdje se uda sve je muževljevo i ona je tu na vjetrometini, priča Nemša. Ona je 2006. godine bila među 14 najuspješnjih žena u Crnoj Gori. Malo joj je falilo da te godine ponese titula „Montenegrina“. No, vremena ima, a uspjesi se nižu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
