Zločinci i(li) heroji

Milica Kostić: Politika utiče na gotovo sve faze suđenja za ratne zločine – od istrage, preko optuženja i presude, do izvršenja kazne. U Srbiji nikada za ratne zločine nije optužena nijedna visokorangirana osoba. Pomenuću generala LJubišu Dikoviću, načelnika Generalštaba Vojske Srbije, protiv koga je Fond za humanitarno pravo izneo brojne dokaze koji ukazuju na njegovu odgovornost za zločine na Kosovu, ili narodnog poslanika Božidara Delića, bivšeg komandanta 549. motorizovane brigade na Kosovu. Ni Dikovića, ni Delića niko ne dira.

Edvin Kanka Čudić: Sve presude, koje je donio Kantonalni sud u Sarajevu, tiču se ubistva ili neprijavljivanja zločina. Osuđeni su izvršioci, dok nije odgovarao niko od generala Armije BiH, iako je u predmetima osuđenih Edina DŽeke i Raseme Handanović utvrđeno da je taj zločin bio planiran. Zabrinjava i to što se za silovanja, maltretiranja i torture počinioci osuđuju na kazne od šest mjeseci do tri godine. Da ne govorimo o tome da je u nekim predmetima, mi znamo i kojim, vršen pritisak na sudije da optuženima daju što niže kazne.

Kostić: Imamo i slučaj Gorana Radosavljevića Gurija, bivšeg generala srpske policije, koga povezuju sa ubistvom braće Bitići. On je danas u Glavnom odboru vladajuće Srpske napredne stranke. Tužilaštvo je pre nekoliko godina reklo da protiv njega vodi posebnu istragu. Do danas nema rezultata. Pomenula bih i slučaj generala Novaka Đukića koga je sud BiH osudio na 20 godina zatvora za masakr na Tuzlanskoj kapiji 1995. godine, kada je granata ispaljena sa srpskih položaja ubila 71 osobu. Pošto pored bosanskohercegovačkog ima i srpsko državljanstvo, Đukić je pobegao u Srbiju i BiH traži da on tu kaznu služi u Srbiji. Umesto da se ta presuda prizna i Đukić pošalje u zatvor Ministarstva odbrane Srbije vrši nekakvu rekonstrukciju celog događaja na poligonu u Nikincima u nameri da dokaže da je sud Bosne i Hercegovine pogrešio i da granata nije ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske.

Čudić: Sličan je primjer za to Fikret Abdić koji pored bosanskohercegovačkog ima i hrvatsko državljanstvo, pa je njegov predmet vođen pred županijskim sudovima u Hrvatskoj. Kad je odležao kaznu, vratio se u Bosnu i Hercegovinu i danas je gradonačelnik Velike Kladuše. Većina ljudi iz Republike Srpske ima i državljanstvo Srbije, pa veliki broj onih koji su počinili zločine, posebno na području Foče i Rogatice, živi u Srbiji i najvjerovatnije nikada neće biti izvedeni pred sud. Prošle godine imali smo slučaj sa desetoricom pripadnika Hrvatskog vjeća obrane koji su optuženi za ratne zločine. NJih je u zaštitu uzela Hrvatska, pošto su oni i njeni državljani, a da niko u Hrvatskoj nije ispitivao da li su oni zaista odgovorni za zločine nad Srbima.

Kostić: Generalu Lazareviću je po povratku iz Haga priređen svečani doček, po njega su u Hag došli ministri vladinim avionom . Tadašnji ministar pravde Nikola Selaković izjavio je da je Lazarević srpski heroj, jer da nije bilo njega kosovski Albanci bi došli do centralne Srbije. Selaković je tada rekao da učenici u školama treba da uče o njegovim podvizima. Bivši premijer Srbije Nikola Šainović, koga je Haški tribunal osudio za zločine na Kosovu, po povratku u Srbiju odmah je kooptiran u Glavni odbor Socijalističke partije Srbije. Veselin Šljivančanin je učestvovao na tribinama Srpske napredne stranke u okviru Vučićeve predizborne kampanje. Za vladajuću stranku je on očigledno nekakav moralni autoritet čim ga šalju da ih predstavlja na tribinama.

Čudić: Slavljenje vlastitih ratnih zločinaca je u BiH već postalo tradicija, pogotovo u Republici Srpskoj. To je bio slučaj sa Biljanom Plavšić i Momčilom Krajišnikom. U Federaciji Bosne i to je bilo jako vidljivo u slučaju Nasera Orića.