U okviru inicijative za Ženski sud – feministički pristup pravdi, a povodom Dana nezavisnosti, 22 i 23. maja, Centar za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“ iz Kotora, organizovao je posjete mjestima zločina u Crnoj Gori, koji su se desili tokom ratova devedesetih: Morinj – logor za hrvatske zarobljenike 1991/92, Herceg Novi – mjesto sa najvećim brojem deportovanih Bošnjaka-muslimana koji su ubijeni u BiH 1992, Bukovicu – mjesto etničkog čišćenja Bošnjaka-muslimana1992/93, Kaluđerski laz – mjesto gdje su pripadnici Vojske Jugoslavije ubili šest civila albanske nacionalnosti, još šesnaest ubijenih albanskih civila, izbeglih s Kosova, ubijeno je od aprila do juna 1999 godine i Murinu – mjesto stradanja šest civila među kojima troje djece, od NATO bombardovanja.
U Bukovici su aktivisti posjetili mjesto na kome je ubijen Džafer Đogo i na spomen ploču položili cvijeće sa natpisom Bukovica 1992-93. Na ovom mjestu je 15. juna 1993. godine ubijen Džafer Đogo, radnik na održavanju lokalnog puta. Ubile su ga komšije, građana Crne Gore, koji su bili angažovani u paravojnim formacijama bosanskih Srba. Predstavnici „Udruženja građana Bukovice“ su govorili o razmjerama zločina počinjenog u periodu 1992-95. Za to vrijeme u Bukovici je ubijeno šest, oteto 11 Bošnjaka-muslimana, od kojih je petoro razmijenjeno u Goraždu za srpske borce, dva lica su izvršila samoubistvo kao posledicu torture Vojske Jugoslavije i policije Crne Gore, pretučeno je oko 70 ljudi bošnjačke nacionalnosti, zapaljeno je osam kuća i džamija u selu Planjsko, a eksplozivom je porušen kameni minaret u selu Raščići. Protjerano je skoro stotinu porodica sa prostora Bukovice.
Za ove zločine bilo je optuženo sedam pripadnika VJ i policije Crne Gore, ali zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni.
Nakon polaganja vijenca, izvršna direktorica „Anime“ Ljupka Kovačević, u obraćanju je kazala da obilaskom mjesta zločina, „izvršavamo naš etički i politički zadatak“. „Time činimo vidljivim zločine činjene u naše ime i preuzimamo breme odgovornosti.
Ovim činom odajemo počast žrtvama i posebno uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve u prošlosti, prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori, afirmišemo potrebu suočavanja sa prošlošću kako bi se spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti. Poručujemo javnosti Crne Gore: „Mir se ne postiže završetkom rata ili oružanog sukoba, niti sklapanjem mirovnih sporazuma, već je mir stalni proces usmjeren ka iskorjenjivanju rata i uzroka rata, kao i ostvarivanje sigurnosti i bezbijednosti za sve“, istakla je Kovačevićeva.
U saopštenju izdatom nakon obilaska mjesta zločina, stoji da pravda za žrtve još nije zadovoljena. Institucije države (sudstvo i tužilaštvo) u sprovođenju prava nisu poštovale kontekst dešavanja, nisu uložile dovoljno napora da se svi krivci privedu pravdi, nije ispitana komandna odgovornost, procesi su odugovlačeni, oslobađajuće presude su donete u većini slučajeva, izrečene su neprimjereno niske kazne, a obrazloženja presuda ne doprinose javnosti učinjenih djela i principima pravednosti. Politička zajednica ne preuzima odgovornost za učinjeno devedesetih, već sprovodi politike zaborava i negiranja zločina koji su činjeni u naše ime.
Politika nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti nastavlja rat drugim sredstvima u Crnoj Gori. Ovo stanje proizvodi kontinuitet nasilja što se manifestuje kroz bogaćenje malog broja pojedinaca u vladajućim elitama (i bliskim vlastima) i osiromašenje velikog broja stanovnika. Ovakva politika dovela je do netransparentnih privatizacija, socijalne nepravde, kriminala, sive ekonomije i povećanog stepena nasilja koje je vidljivo i u drugim segmentima društva kroz socijalnu patologiju (partitokratija, korupcija, nepotizam), kriminal, trgovinu ljudima i do nasilja „od porodice do ulice“. Nedostatak tranzicione pravde omogućava održavanje nacionalističkih politika kojima se uspostavlja svih godina ravnoteža straha u Crnoj Gori kada se pitanja ekonomskog, socijalnog i moralnog sunovrata postave na javnu scenu.
U obilazak mjesta zločina pored predstavnika „Anime“ uključene su i aktivisti/kinje organizacija: „Bona Fide“ Pljevlja, „Liga žena glasača“ Nikšić, „Ljepota zdravlja“ Nikšić, „Snažna mama“ Bijelo Polje, „Xeggar“ Bar, „NVO br.19“ Bar, „Akcija za ljudska prava“ Podgorica, „Centar za građansko obrazovanje“ Podgorica, „Udruženje za razvoj civilnog društva“ Bijelo Polje, „Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava“ Rožaje, „Udruženje građana Bukovice“ iz Pljevalja i aktivisti/kinje koje su uključene u inicijativu Ženski sud – feministički pristup pravdi.
U svim mjestima koje su aktivisti/kinje posjetili, dijeljeni su flajeri pod sloganom „Nećemo zaboraviti“. Projekat je finansijski podržao Forum žena Mediterana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
