Daleke 1994. godine je započeta legalizacija bespravnih objekata, u vreme Baneta Ivkovića. Tadašnji zakon o nadgradnji ravnih krovova i zakon o legalizaciji su najavljivani kao najveća umna dostignuća koja će spasiti Srbiju od javašluka i uvesti red u investicionu gradnju.


Na početku se procenjivalo da ima oko 400.000 nelegalnih objekata, koji će biti po kratkom postupku legalizovani i gotova priča. Osnova prepucavanja pametnjakovića koji su pisali zakon i tupsona koji su pisali amandmane su bila oko toga koliko će koštati legalizacija, kao i pitanje da li bi postupak legalizacije trebalo da bude jednostavniji od legalne gradnje. Najmanje je bitno ko je tu bio u pravu. I jedni i drugi su promašili temu i suštinu problema, jer nisu hteli ni sebi ni drugima da priznaju da je uzrok svemu katastrofalan rad državnih službi, a ne loše ponašanje građana. Kad bi svi vozili bez vozačke dozvole, onda bi i malom detetu bilo jasno da saobraćajna policija ne radi dobro i da se problem ne rešava pojeftinjenjem ili pojednostavljenjem polaganja vozačkog ispita, pri čemu i dalje saobraćajci ne kontrolišu ko ima dozvolu. Ništa tu nije komplikovano, kako su nam predstavljali zakonotvorci i tada i sada.

Svi pokušaji iz struke da se ukaže ministrima i njihovim konsultantima da se pre svega mora sprečiti dalja divlja gradnja, okačeni su mačku o rep i rezultat je evidentan. Sada se procenjuje da ima preko 1.500.000 divljih objekata, a za 20 godina je legalizovano manje od 100.000. Ništa tu nije složeno i komplikovano. Svaki ministar u svoje vreme je dobio naređenje da tako skroji nov zakon kako bi se brzo i lako dopunio budžet, a ne kako da reši problem. Štos je u tome što se ne plaća legalizacija kada je okončana, nego kada se podnese zahtev, a takvih je oko 800.000. Eto u čemu je caka. Dakle, Zorana ima zadatak kako da zavrne još nekoliko stotina hiljada onih koji će podneti zahtev i platiti dažbine unapred i ništa više od toga. Sve trla baba lan priče da će se kontrolisati pomoću orto-foto snimaka kada je neko započeo gradnju su samo prepev istih takvih priča kad god se menjao zakon o legalizaciji.

Suština je u tome da je rešenje nelegalne gradnje prosto i jednostavno, a to je svaka vlast znala i nije želela da sprovede. Potrebno je samo da se u zakon uvede da građevinski inspektori imaju svoju zonu odgovornosti, tako da budu kažnjeni čim neki nelegalni objekat „izađe“ iz temelja. Još ako bi se na to dodalo da posle tri takva objekta mora da leti sa posla, onda bi bilo jasno da im se ne isplati reketiranje onih koji divlje grade, što je opšta pojava i praksa u svim opštinama. Istim takvim reketiranjem se bave i referenti koji rade na legalizaciji i to svi vide i znaju, samo se vlast pravi mutava i ćorava. Eto kako se borimo protiv korupcije. Prvo muze inspektor, onda muze referent, a na kraju te muze i država, pa onoga ko nelegalno gradi košta više nego da je gradio sa dozvolom. Sistem čerupanja je potpuno zaokružen tako što su zakoni pravljeni namerno sa felerima i zatutuljenim odredbama, tako da se omogući referentima da beskonačno odugovlače, pa čak i onemogućavaju izdavanje dozvola, tako da nateraju ljude na divlju gradnju. Krug je zatvoren nebulozom da se na nelegalno sagrađen objekat plaća porez. Ne treba zaboraviti i razne preduzimače i nazovi majstore koji sve naplaćuju na crno, pa smo potpuno upropastili građevinske firme i ostali bez poreza na stotine hiljada radnika u građevinarstvu.

Kaže naš narod „dok ima ćurana biće i podvarka“. Eto nama uspešnog budžetskog poslovanja i evropskih integracija. Opet novi zakon i sve tako u krug.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari