Zulum o kome se ćutalo

Prema navodima pojedinih istoričara, nakon povlačenja Otomana i ulaska crnogorskih trupa u Plav i Gusinje, u Prvom balkanskom ratu, mnogi lokalni muslimani su prisiljavani da se pokrste, pod motom „povratka u pradedovsku vjeru“. Zabilježeni su brojni slučajevi ubistva onih koji su odbili pokrštavanje. Dženazi je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca te vjernika iz drugih djelova Crne Gore, SAD, Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije. Predsjednik Opštine Plav Orhan Šahmanović, podsjetio je kako su „kao i u svakom drugom ratu, na Balkanu 1912-1913. godine, potekle rijeke krvi“.

– Brutalnost onoga što se ovdje dogodilo nikada se ne može zaboraviti, ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena, razmjer ovog zločina mora se pamtiti, a ne poricati. Došlo je vrijeme da o ovim zločinima u našoj Crnoj Gori možemo glasno govoriti, a bila su vremena kada se o toj temi šutjelo ili šaputalo. Ako naša država Crna Gora uradi sve da se ovi zločini rasvijetle, još više će biti naša. Sadašnje generacije moraju imati odgovoran odnos spram prošlosti, ako žele graditi dobru budućnost. Spomen obilježje šehidima ubijenim 1912-13. godine naša je obaveza i to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se zločini nikada više ne ponove, kazao je Šahmanović.

On je istakao da nigdje, kao u Plavu i Gusinju, nije tako jasna slika čovjeka koji je imao slobodu izbora između dobra i zla, čovjekoljublja i čovjekomorstva, te da je to bio „zločin protiv čovječnosti i zločin protiv Boga, a počinjen je u ime Boga“. Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef Fejzić je istakao da se Crna Gora mora suočiti sa ovim i svim zločinima i podsjetio da „za zulum i masovna ubistva u plavsko-gusinjskom kraju u kraljevini Crnoj Gori niko nije odgovarao“.

– Budimo pošteni, govorimo istinu i gradimo povjerenje, jer bez njega nema uvažavanja. Priznavanje zločina vodi povjerenju, negiranje zločina vodi nepovjerenju, a današnja Crna Gora nema razloga da zazire od muslimana niti oni imaju razloga da ne vjeruju da je ona danas dobronamjerna prema njima. Jedina krivica bila im je to što su njihovi preci nekada davno prihvatili islam za vjeru i sa njom promijenili svoj civilizacijski i kulturološki kod. Stotinama godina njihovi djedovi i očevi su živjeli kao muslimani sa istim pravima i obavezama, kao i ostali ljudi u multivjerskoj Osmanskoj imperiji u kojoj su nastajale džamije, mostovi, hamami, šadrvani, medrese i vakufi. Dolaskom nove vlasti, umjesto tolerancije i zaštite nad manjinom muslimanima, u novoj državi došao je teror i nasilje. Strijeljani Bošnjaci i Albanci na Previji smatrali su da im je dug da sačuvaju svoju vjeru, da ne uzmiču pred nepravdom i ne povijaju glavu pred tiranijom, rekao je Fejzić.

Sjećanje na šehide plavsko-gusinjskog masakra, kako je kazao reis Fejzić, nije prebiranje po kostima, već je „današnja dženaza ono što je musliman dužan uraditi za svoga brata“. On je dodao, da obilježavanja ovih događaja idu u prilog rasvjetljavanju zločina u kojima je na hiljade Bošnjaka i Albanaca bilo pokršteno, te da je nezaborav nešto što kao muslimani mogu najmanje uraditi za stradale u tom periodu.

Tokom programa organizovanog u znak sjećanja na žrtve Plava i Gusinja, hor podgoričke medrese „Mehmed Fatih“ učio je ilahije. Nakon klanjanja dženaze, koju je predvodio reis Rifat ef. Fejzić, koordinator između Islamske zajednice Crne Gore i Turske Muhamed Teufik proučio je dovui Fatihu za plavsko-gusinjske žrtve. Naučni skup „Vakat zuluma“ u povodu rasvjetljavanja ovog događaja će se održati sjutra u Centru za kulturu u Plavu gdje će učestvovati 29 istoričara i naučnih radnika iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Turske.

Spomenik i u Njujorku

Sem u Plavu, spomenik muslimanskim žrtvama Plavsko-gusinjskog kraja iz 1912. i 1913. godine, možda će biti podignut i u Njujorku. U najvećem američkom gradu živi brojna dijaspora iz Plava i Gusinja, bošnjačka i albanska. Udruženje Bošnjaka u Njujorku već je najavilo da će i u tom gradu biti podignut memorijalni centar žrtvama nasilnog pokrštavanja.