Zvjezdano nebo i planinska tišina

Trebalo im je pun dan hoda da stignu sa stokom do katuništa. Gore, na oko 1. 700 metara nadmorske visine, na Cmiljači, čekale su ih brvnare i prostrani planinski pašnjaci. Sa tih pašnjaka, kaže Veljko, ovce i krave daju najkvalitetnije mlijeko, najmasniji sir i najukusniji kajmak. Bilo je na Cmiljači, kaže on, po 20 – 30 torova sa po 200 – 300 ovaca. I torovi krupne stoke. Preko dana se na Cmiljači čulo dozivanje čobana i zvono sa ovaca i goveda, a uveče pjesma cvrčaka i planinska tišina.

I sada se na Cmiljači uveče čuje pjesma cvrčaka, i planinska tišina. I nebo je zvjezdano. Kao prije. Samo je dan drugačiji. Ne čuje se zvono sa krupne i sitne stoke. Niko, sada, ne izdiže na Cmiljaču. „Taman kad smo dobili puteve i prilaz automobilom, niko ne izdiže. Sada više nema stoke na Cmiljači. Stoku niko ne drži. Niko ništa, do kravu za sebe i – zbogom. Katuni polako izumiru. Ovdje svako voli da izađe, da se malo odmori. Drugo ništa. A bilo nas je iz sela Boišta, Cerova, Jabučna, Majstorovine…“, priča Dragović.

Asfaltnim putem do sela Majstorovina u podnožju Bjelasice sa bjelopoljske strane došli smo i mi. A odatle ladom nivom, tvrdim makadamskim putem, do Cmiljače. Do planinarskog doma koji su zajedničkim snagama izgradili Austrijanci i domaći turistički radnici. Kroz prozore planinarskog doma, čini se, ulazi nebo.

Do planinarskog doma čuče napušteni katuni. „Gore su bili Dragovići, Rakočevića, Bulatovića…“, kaže Veljko. „Tamo su bili torovi“, pokazuje rukom. „A onamo, na onoj strani, i tamo preko brda pašnjaci.“ A voda, voda je, kaže, bila najveći problem. I danas kao da osjeća teret bucata u kojima je dogonio vodu sa vrela Latkovac, Vode zakršnice, Vrioca, ili sa izvora u Bardovom dolu.

– No, voda za stoku se, uglavnom, obezbjeđivala tako što bi se sniježni smetovi pokrivali bukovim ili granama četinara, a poslije su se te sniježne sante dogonile na konjima, topio se led i pojila stoka. Voda koja se pravi od rastopljenog leda zove se snježenica i čuvali smo je u takozvanim burilima, dodaje. Nekada su, priča Dragović bili čisti snjegovi, pa su snježenicu i čeljad pila. I nikom ništa, od te vode, bilo nije. Ljudi su bili kao od brda odvaljeni.

– Jeli sir i kajmak, pili ovčije mlijeko. Sve zdravo i prirodno bilo, kaže Dragović. Žao mu je, veli, što nema onih starih, dobrih vremena, ali se raduje što će Bjelasica biti otvorena za turizam, što je, baš, Cmiljača odabrana da se na njoj napravi planinarski dom. Neće, veli, sada, pod starost, učiti njemački i engleski jezik. Nekako će se i ovako sporazumjeti sa strancima, ali će vrata njegovog katuna biti otvorena, širom, za svakog dobronamjernika. Naći će se i sira, i kajmaka, i dobre domaće rakije. Možda će se nekadašnji stočari, zahvaljujući otvaranju Bjelasice, vratiti na Cmiljaču.

– Ko zna, možda dođe i to vrijeme. Možda, kada počnu da nam dolaze stranci, i mi nešto zakačimo. Doduše, ja kao pojedinac ne očekujem nešto posebno, ali će društvo imati koristi, kaže Veljko Dragović.

A Cmiljača je bogom dana i za turizam, i za stočarstvo, za zdravlje, za uživanje, i za težak život, za poglede koji pucaju na bjelasičke vrhove i na bjelopoljsku i mojkovačku opštinu. I gore kad se dođe, pluća se najviše obraduju Cmiljači. A Cmiljača svakom posjetiocu. To tek ukapiramo u povratku, vozeći se tvrdim bjelasičkim putem.

Otvoren planinarski dom na Bjelasici

Proteklog vikenda je na bjelopoljskoj strani planine Bjelasice otvoren planinarski dom Cmiljača, čiju su izgradnju finansirali Vlada Crne Gore i Vlada Austrije. Dom su proglasili otvorenim austrijski ambasador u Crnoj Gori Florijan Rauning, gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milošević i šefica Kancelarije Austrijsko-Crnogorskog partnerstva Doris Polet Kamer. Ambasador Rauning je rekao da Austrijska i Crnogorska ambasada imaju dobru saradnju i da će tako i ubuduće bit ii da je ovaj planinarski dom plod dobre saradnje. „Sa ovom projektnom fazom ne treba sve da se završi, jer znam da je već u pripremi nastavak naredne faze u pet opština koje gravitiraju planini Bjelasici, a to su Bijelo Polje, Mojkovac, Kolašin, Berane i Andrijevica. Nadam se da ćemo od jeseni sa puno energije moći da radimo na narednoj fazi projekta, kazao je ambasador Rauning. Gradonačelnik Milošević je istakao da će zahvaljujući ovom domu svi posjetioci moći na kvalitetniji način da upoznaju ljepote Bjelasice.

– Ministarstvo zaštite prostora i životne sredine, zajedno sa pet opština ovog regiona i opštinom Plav kao šestom, radi projekat namjene površina Bjelasice na prostoru od 853 kilometra kvadratna. Na nama je da kroz razvoj turističkih potencijala i našu kreativnost pokušamo da dovedemo što više ljudi na Bjelasicu, kazao je Milošević, a Doris Polet Kamerlander je rekla da su bile duge pripreme za izgradnju ovog planinarskog doma, koje su počele još 2001. godine, kada je mnogo ljudi u Bijelom Polju razvilo inicijativu planinarskog turizma.