Aneks G nepodoban za direktnu primenu

Srbija je, kao što je Danas već pisao, bila drugačijeg mišljenja, ali je pristala da se Aneks G precizira bilateralnim sporazumom država naslednica, koji ni više od tri godine od prihvatanja ove ideje, nije ni na vidiku.

Ministarstvo pravosuđa Hrvatske kaže da se „Aneksom G utvrđuju osnove za rješavanje privatne imovine i stečenih prava (koja su postojala na dan 31. 12. 1990. godine) i to na način da se stečena prava priznaju, a osobe koje ta prava ne mogu ostvariti restitucijom imaju pravo na naknadu“, da je tim aneksom garantovana ravnopravnost u pristupu sudovima i telima i zabranjena diskriminacija po kriterijumu državljanstva, nacionalnosti. Ali, podvlači Ministarstvo pravosuđa Hrvatske, „nije riješeno pitanje reciprociteta za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama za državljane drugih država koje treba riješiti budućim bilateralnim sporazumom“.

„Sporazumom o normalizaciji odnosa i Ugovorom o pitanjima sukcesije postavljena su samo opća načela kojima će se države voditi pri sklapanju daljih sporazuma te ne predstavljaju dovoljan akt za neposrednu primjenu u konkretnim slučajevima“, tvrdi Ministarstvo pravosuđa Hrvatske.

Tako da sudovi u Hrvatskoj ne primenjuju direktno Aneks G Sporazuma o sukcesiji. „Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije ne primjenjuje se direktno iz razloga što je samim Aneksom G u članku 4. propisano da će ‘države sjednice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela“ i sasvim precizno: „Sudovi u Republici Hrvatskoj mišljenja su da Aneks G, do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela , ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te smatraju da Aneks G ne daje pojedinačna prava osobama u konkretnim slučajevima“.

Iako je Srbija pre više od tri godine uputila Hrvatskoj predlog teksta tog bilateralnog ugovora, on do dana današnjeg nije potpisan. „Pregovori za sklapanje bilateralnog ugovora nisu zaključeni iz razloga što nismo uspjeli identificirati imovinu s obje strane, a što je smetnja sprovođenju Aneksa G“. U Ministarstvu pravosuđa Hrvatske odbili su da konkretizuju svoje primedbe na tekst koji im je uputila srbijanska strana dok je na čelu poslova sukcesije bio profesor Gašo Knežević: „Eventualne primjedbe koje ima Hrvatska biti će raspravljene u kontaktu između predstavnika dviju država“.

Na pitanje da li su u Hrvatskoj na snazi propisi o prebacivanju u određeni državni fond imovine čiji su vlasnici pravna lica sa teritorije Srbije, Ministarstvo pravosuđa Hrvatske tvrdi da nisu, jer su međunarodni ugovori koje je potpisala i potvrdila Hrvatska „po pravnoj snazi iznad zakona“. Ali ti su propisi važili do 2002. godine. Ili precizno: „Nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske, koje su bile u društvenom vlasništvu, a na korišćenju i upravljanju poduzeća i pravnih osoba iz Republike Srbije su ili procijenjene u imovinu novonastalih poduzeća transformiranjem hrvatskih poslovnih jedinica (koje su kasnije prošle proces pretvorbe) ili su prešle u vlasništvo Republike Hrvatske te su dane na upravljanje Hrvatskom fondu za privatizaciju (današnji AUDIO:Agencija za upravljanje državnom imovinom), što je potvrđeno Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriji Republike Hrvatske. Dio te imovine iz vlasništva Republike Hrvatske prešao je u vlasništvo trećih osoba, sve do odluke Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28.2.2002. i Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 7.4.2002, kojima je zabranjena daljnja prodaja takve imovine“.

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske odbilo je da oceni dosadašnju praktičnu primenu Aneksa G u Srbiji zato što nema o tome potpunu informaciju , „osim što smo upoznati sa činjenicom da je Republike Srbija imovinu pravnih osoba iz Republike Hrvatske stavila pod svoju nadležnost“.