„Crno“ poslovanje jede i trećinu prihoda: Koliko je siva ekonomija zastupljena u Srbiji, a koliko u regionu?

BiH: Zelena oaza sivila

Ima li u BiH sive ekonomije? I te kako. Može li se iskorijeniti? Ni slučajno. Ali se može ublažiti.

Naime, siva ekonomija nije fenomen karakterističan samo za nerazvijene zemlje, niti samo za zemlje u procesu tranzicije. Ona je svjetski fenomen, prisutna je u svim zemljama svijeta, ali se njena raširenost razlikuje među zemljama, a javlja se u gotovo svim oblastima privredne aktivnosti i u različitim vidovima.

BiH sa svim svojim problemima, izazovima, nesigurnostima, kako političkim tako i privrednim, predstavlja plodno tlo za sivu ekonomiju. Tome u prilog idu i podaci koji govore da je učešće sive ekonomije u BDP-u Bosne i Hercegovine između 20 i 30 posto.

Kako je za Oslobođenje kazao Admir Čavalić, ekonomski analitičar, ono što je problem jeste da u proteklim godinama nije bilo sistemskih mjera koje bi išle u pravu smanjenja sive ekonomije i rješenja ovog problema.

„Također, jedna od mjera bi bila promjena rada inspekcije u smislu da joj funkcija ne bude samo kažnjavanje, kao što je dosada slučaj, nego da više rade sa privrednim subjektima u smislu informisanja, savjetovanja. Naime, pokazalo se da su mjere kažnjavanja kratkoročne i nemaju pozitivne dugoročne efekte za državu“, istakao je Čavalić.

Jedna od oblasti u kojoj imamo najviše sive ekonomije jeste područje radne snage odnosno neprijavljivanje radnika, a kako je kazao Čavalić, ovaj problem je u proteklom periodu najizraženiji bio u ugostiteljstvu. Da je riječ o problemu koji je ranijih godina uglavnom bio zastupljen u ugostiteljstvu potvrdio nam je i Saša
Trivić, predsjednik Unije poslodavaca RS-a: „U ugostiteljstvu sada bilježimo pad neprijavljenih radnika, te je trenutno građevinarstvo najgori sektor po ovom pitanju i sektor u kojem inspekcija ne radi dovoljno dobro svoj posao.“

Dodao je kako je siva ekonomija prisutna u svim zemljama pa tako i u BiH, ne može nestati, ali se može umanjiti. „Tu bi vlast mogla mnogo da uradi, ali nažalost ne radi ništa. Mi već godinama upozoravamo, predlažemo mjere poput uvođenja poreskih olakšica, poput boljeg rada inspekcijskih organa, ima tu cijeli set mjera koji bi trebao da se donese, ali se ništa konkretno nije uradilo.

Imamo obećanje premijera RS-a da ćemo konačno sjesti da razgovaramo i donesemo mjere koje će pokrenuti stvari s mrtve tačke, pa se nadamo da neće sve ostati samo na obećanjima“, istakao je Trivić.

Dok se vlasti ne pokrenu i ne donesu prijeko potrebne mjere mi ćemo u medijima i dalje da čitamo vijesti koliko je radnika nacrno pronađeno, koliko je objekata privremeno zatvoreno, koliko je kazni izrečeno… Sve dok se sistemski ne krene rješavati problem pojedinim subjektima će i dalje biti jeftinije platiti kaznu nego raditi po zakonu.

Crna Gora: Novi obračun poreza obesmislio rad na crno

Crna Gora je dominantno proteklih godina imala tri najveća segmenta sive ekonomije, to su bili šverc cigareta, rad na crno, neizdavanje PDV računa i izdavanje privatnog smještaja u turizmu bez prijava i oporezivanja.

Najveći izvor šverca cigareta bila je takozvana Slobodna zona u Luci Bar. Nakon njenog zatvaranja avgusta 2021. značajno je počela da se povećava legalna prodaja cigareta, a i prihodi države od akciza i PDV-a na duvanske proizvode je porasla za 50 miliona. Podaci pokazuju i da je vrijednost legalne prodaje duvanskih proizvoda za period januar-maj ove godine, skoro za tri puta veća nego u istom periodu 2019. godine.

Od početka 2022. godine u Crnoj Gori je na snazi drugačiji obračun dažbina na zarade, jer je ukinuto plaćanje zdravstvenog osiguranja koje je činilo 10,8 odsto bruto zarade, a uveden je i neoporezivi dio zarade do iznosa od 700 eura. Na primjer na zaradu od 700 eura neto poslodavac je do tada plaćao još 447 eura poreza, doprinosa i drugih dažbina, a sada na isti iznos neto zarade ukupan iznos svih dažbina iznosi 195 eura.

Nakon ovih mjera mnogim poslodavcima se više nije isplatilo da radnike vode „na crno“, odnosno da im jedan dio zarade isplaćuju zvanično, a drugi „na ruke“ bez obračuna poreza i doprinosa. Takođe, zbog odlaska mnogih radnika u inostranstvo, naročito u ugostiteljstvu, građevinarstvu, tehničkim zanimanjima… poslodavci su izgubili mehanizam ucjene i sve više radnika neće minimalnu platu bez doprinosa.

Da se značajno smanjilo crno tržište rada, pokazuju podaci da se naplata doprinosa za penziono osiguranje, čija se stopa jedina nije mijenjala u poreskoj reformi iz prošle godine, skoro izjednačila sa sumom potrebnom za isplatu svih penzija.

Takođe, broj zaposlenih u maju ove godine iznosio je 244 hiljade, dok ih je u istom mjesecu 2019. bilo 204 hiljade. To znači da je istovremeno broj zaposlenih povećan za 40 hiljada, a nezaposlenih za samo pet hiljada. Matematički ovaj nesklad se mogao desiti jedino ako je veliki broj radnika iz sive zone preseljen u legalne tokove.

Nakon što je u 2021. godini završen sistem fiskalizacije obračuna PDV-a, uz druge uslove kao što su inflacija i povećanje potrošnje, naplata ovog poreza sada je za 50 odsto veća nego u 2019. godini ili za 350 miliona na godišnjem nivou.
Vlada je početkom jula utvrdila smjernice makroekonomske i fiskalne politike za period 2023. do 2026. godine čiji je cilj da se dug države i deficit svedu zakonski osnov do 2026. godine.

„Postoji više indikatora koji ukazuju na sumnju da u Crnoj Gori postoji problem pranja novca iz kriminalnih aktivnosti. Visoke cijene nekretnina, nikada veći depoziti u bankama, odstupanja između agregatnih pokazatelja kao što su ukupno isplaćene zarade u godini i lične potrošnje domaćinstava u obračunu BDP-a. To ukazuje na nivo potrošnje i štednje koja se ne može objasniti zaradama, dotacijama iz inostranstva i kreditima. Da li je i u kojoj mjeri Crna Gora ‘perionica’ novca tečenog kriminalnim radnjama, na ovo pitanje odgovor trebaju dati organi koje se bave sprečavanjem pranja novca“, kazao je Vijestima ekonomista Zarija Pejović.

Pejović predlaže da Skupština formira anketni odbor koji bi istražio razmjere ove pojave prikupljajući informacije iz institucija: „Ovo tim prije što je međuinstitucionalna saradnja nedovoljna. Ukoliko organizovani kriminal uspije da se penetrira u ekonomsku bazu, zasigurno će pokušati da preuzme i politički sistem. Ako se Crnoj Gori to desi, a moguće da se već i dešava, većina građana će živjeti u siromaštvu, dok će politički sistem proizvoditi stalnu nestabilnost.“

Ministar finansija Aleksandar Damjanović je objasnio da je cilj smjernica da se stabilizuju javne finansije jer u naredne četiri godine na plaćanje dospijevaju skoro tri milijarde starih dugova i zaduženja.

„Obaveze koje nas čekaju su velike i to će zahtijevati dosta rezova u fiskalnoj politici. I dalje imamo ozbiljan prostor u suzbijanju sive ekonomije za dodatne prihode države. Rak rana je turizam zbog nelegalnog smještaja, do politika u oblasti igara na sreću, čvsta fiskalna disciplina kroz fiskalizaciju, uvođenje elektronske fakturu“, kazao je tada Damjanović.

Iz Vlade su ranije najavili da pripremaju program sličan sistemu elektronskog prijavljivanja turista e-vizitoru iz Hrvatske koji bi omogućio državnim poreskim vlastima veći uvid u turistički promet pod privatnih izdavaoca smještaja, a time i smanjenje sive zone i veći naplatu prihoda.

Hrvatska: Vrtoglav rast cijena nekretnina

Nakon okruglih deset godina koliko se u Hrvatskoj primjenjuje fiskalizacija, čak 58 posto kafića i drugih obveznika fiskalizacije ne izdaje račune ili na drugi način vara državu! Poražavajuće brojke objavila je Porezna uprava kao rezultat nešto više od tri tisuće kontrola, nadzora fiskalizacije koje je provela u prvih pet mjeseci 2023. godine.

Utvrđene nepravilnosti najčešće se odnose na neizdavanje računa i neevidentiranje cjelokupnog prometa, nepotpune i netočne podatke o poslovnim prostorima, nefiskaliziranje izdanih računa u zakonskom roku, nepolaganje ostvarenog prometa na žiro-račun i drugo, tvrdi Porezna uprava.

Rekordan je to broj nepravilnosti deset godina od uvođenja fiskalnih veza, jednog od najuspješnijih projekata državne administracije, koji su proučavale brojne zemlje, a neke i kopirale, poput Slovenije i Češke.

Velika je stvar kada klikom miša u nekoliko sekundi možeš doznati kretanje prometa na svakom fiskaliziranom mjestu. Prijašnjih su se godina nepravilnosti pronalazile kod jedne trećine, pa do 53 posto, a veći postotak od ovogodišnjeg zabilježen je jedino u nasumičnim kontrolama provedenima u siječnju 2020, kada je čak 66 posto obveznika bilo u prijestupu.

Jedno ranije istraživanje Ekonomskog instituta sugerira da državu najčešće varaju prodavači na tržnicama, kućni majstori i razni fitnes centri, taksisti, iznajmljivači apartmana, alternativni medicinari te mehaničari, međutim, mnogi će iz životnog iskustva na popis dodati frizere, kozmetičare, zubare pa i neke kafiće koji ne izdaju račune.

Je li kontrola manje i je li problem u broju inspektora, zasad nema odgovora iz Porezne uprave, no sve upućuje na to da se siva ekonomija razmahala. Turistička je sezona idealno razdoblje za dodatni lov u mutnom. Porezna uprava kaže da je razdoblje između 15. lipnja i 15. rujna 2023. godine predviđeno za pojačane nadzore na cijelom području, ali „s posebnim naglaskom na jadransku obalu, otoke i područje grada Zagreba“.

Različite su procjene udjela sive ekonomije u hrvatskom BDP-u i kreću se od skromnih šest pa do visokih 30 posto! Toj većoj brojci sklona je i Svjetska banka, koja je Hrvatsku u istraživanju o udjelu sive ekonomije smjestila uz bok zemalja kao što su Brazil, Maroko, Pakistan, Libija, Kenija, Ekvador i Rumunjska.

Iza niže brojke od svega šest posto sive ekonomije (zadnji poznati podatak je za 2020. godinu) stoji Državni zavod za statistiku i prema tolikom udjelu lani se u sivoj ekonomiji moglo vrtjeti oko četiri milijarde eura, odnosno 30 milijardi kuna. Ako je analitički pristup Svjetske banke bliži stvarnosti, to bi značilo da se u sivoj zoni radom na crno te neplaćanjem poreza i ostalih javnih davanja lani obrnulo vrtoglavih 20 milijardi eura!

Možda se u tom grmu nalazi odgovor zašto u Hrvatskoj vrtoglavo rastu cijene nekretnina, a u posljednje dvije godine i svega drugoga. Hrvatska narodna banka (HNB) ističe da se samo polovina stanova kupuje na kredit. Naravno, to što se kupuje gotovinom ne znači da ljudi okolo hodaju s torbama punim novca.

„Procjena HNB-a odnosila se na udjel transakcija koje nisu bile financirane kreditnim zaduženjem – ta se polovina transakcija nije morala nužno provesti u gotovini, moguće je da su se plaćanja izvršila transferom sredstava s računa. HNB nema načina da ocijeni mjeru u kojoj su te dvije metode plaćanja bile zastupljene“, ističe Vedran Šošić, glavni ekonomist Hrvatske narodne banke.

Prema podacima iz 2021. godine, oko 35 tisuća građana te je godine kupilo razne nekretnine za oko četiri milijarde eura, a Porezna je uprava pozvala samo 529 kupaca da dokažu porijeklo novca. Dakle, po tom odgovoru poreznih vlasti gro svih nekretninskih transakcija pokriven je zaradama, kreditima, nasljedstvom…

Poznato je da je HNB na kraju travnja ove godine ukupno emitirao 2,6 milijardi eura gotovog novca (što uključuje i kunsku gotovinu), a od toga je u trezorima banaka bila 2,1 milijarda eura. Iz ovoga podatka proizlazi da se izvan bankarskog sustava krajem travnja nalazilo oko 500 milijuna eura keša, ali ta brojka ne uključuje eurske novčanice koje su ljudi držali kod kuće prije nego što je Hrvatska uvela euro, kao ni priljeve gotovine iz inozemstva koji su se od tada dogodili.

Srbija: U padu, ali teška milijarde

Nivo sive ekonomije u Srbiji znatno je viši nego u većini drugih evropskih zemalja. Ipak, prema poslednjim izveštajima Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED), stopa njene zastupljenosti je u padu.

U poslednjih pet godina beleži se pad sive ekonomije sa 14,9 odsto koliko je bilo 2017. na 11,7 odsto BDP-a u 2022. godini.

U celokupnoj legalnoj privredi udeo zaposlenih na crno opao je sa 11 na 8,5 odsto u proteklih pet godina i broj neformalno angažovanih radnika smanjen je za 200.000. Delatnosti u kojima je siva ekonomija najviše zastupljena u Srbiji su građevina i poljoprivreda, gde ova stopa prelazi 19 odsto.

Kada je reč o građevini, prema podacima NALED-a, svako peto preduzeće je u sivoj zoni, a svaki sedmi radnik je bez ugovora, uprkos tome što je zakonski regulisan i sezonski rad. S druge strane, najveći pad sive ekonomije u ovom periodu zabeležen je u saobraćaju, sa 19,7 na oko devet odsto.

Prema rečima Svetozara Tanaskovića, profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, siva ekonomija u Srbiji najviše se povezuje sa neprijavljenim radnicima koji zaradu potpuno ili delom primaju „na ruke“.

„Time se izbegava plaćanje poreza državi, ali i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, što šteti i samim radnicima. Prema analizi MOR-a, sektori gde je to najizraženije u Srbiji su sa više od 20 odsto učešća neformalnog – građevinarstvo, umetnost, zabava i rekreacija, ostale uslužne delatnosti i usluge smeštaja i ishrane, gde je to na nivou od oko 17 odsto“, pojašnjava Tanasković.

Kada se na ove podatke dodaju podaci o robi koja se prodaje bez fiskalnog računa, onda se sektor usluga i smeštaja podiže na jednu od prve dve pozicije u zavisnosti
od toga koji izvor podataka se posmatra.

Analiza NALED-a pokazuje i da je smanjenju sive ekonomije najviše doprinela makroekonomska stabilnost, rast učešća velikih privrednih subjekata u BDP-u, oporavak tržišta rada, razvoj usluga bezgotovinskog plaćanja ali i reforme koje se tiču fiskalizacije.

„Represivne mere u vidu pooštravanja kaznene politike u slučaju prekršaja daju rezultate – ali samo do nekog nivoa. Siva ekonomija generalno zavisi i od inspekcijskih organa čija je efikasnost i nezavisnost na upitnom nivou u Srbiji. Kombinacija podsticajnih mera u vidu promocije elektronskih transakcija, uz određene olakšice za poslodavce koji angažuju nove radnike i jačanje kapaciteta i kredibiliteta inspekcijskih organa, bila bi dobra polazna tačka za dalje smanjenje sive ekonomije u Srbiji“, ističe Tanasković.

Govoreći o merama za suzbijanje sive ekonomije, studija „Uticaj rasta bezgotovinskih plaćanja na sivu ekonomiju i javne finansije u Srbiji“ ukazuje da se naša zemlja suočava sa značajnim negativnim jazom u razvoju bezgotovinske ekonomije u odnosu na druge evropske zemlje.

To potvrđuje i Tanasković, koji je i sam učestvovao u sprovođenju studije; povećanje bezgotovinskih transakcija na nivo koji je trenutno u zemljama Centralnoistočne Evrope, pri ostalim nepromenjenim uslovima, poreske prihode uvećalo bi za oko 700 miliona evra.

Podaci ove analize otkrivaju i da je i po broju kartica po glavi stanovnika i po vrednosti bezgotovinskih transakcija, Srbija na pola puta od zemalja centralne i istočne Evrope, a da je za dve trećine slabija od razvijenih država EU.

„Pored e-fiskalizacije koja se već primenjuje, aktuelna je inicijativa da se podstakne korišćenje bezgotovinskih oblika plaćanja. Jedna od predviđenih mera je i subvencionisanje nabavke POS terminala za 25.000 prodajnih mesta širom Srbije gde bi u toku prve godine korišćenje terminala, instalacija i program bili besplatni, dok bi trgovačka naknada kartičarskih posrednika bila ograničena na 0,99 odsto“, dodaje ekonomista.

Da bi pojačala svest ljudi o značaju smanjenja sive ekonomije i uzimanju fiskalnih računa, Srbija je organizovala nagradnu igru „Uzmi račun i pobedi“.

Govoreći o Srbiji, veću sklonost aktivnostima sive ekonomije imaju preduzeća i preduzetnici čiji biznis nije stariji od tri godine, preduzeća sa povezanim licima i firme bez zaposlenih.

Upoređujući Srbiju sa ostalim zemljama regiona, uz sumiranje različite međunarodne procene nivoa sive ekonomije, naša zemlja je na sličnom nivou kao većina susednih zemalja. Ipak, to i dalje pozicionira Srbiju znatno iznad proseka EU, ali i članica EU iz Centralnoistočne Evrope.

Podgoričke Vijesti, sarajevsko Oslobođenje, zagrebački Večernji list i Danas objavljivaće u narednom periodu zajedničke tekstove nastale u produkciji ove četiri redakcije. Osnovna ideja je da se čitaocima ponudi kompletna regionalna slika, sa svim sličnostima i razlikama, najvažnijih pitanja koja se prelamaju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Novinari će obrađivati najaktuelnije teme koje su prisutne u praksi naših država i predstaviti načine pristupa, odnosa i rešavanja konkretnih problema u svakoj sredini.