Demostat: Inflacija kosi vladajuće 1Foto: Shutterstock/Maja Marjanovic

“U Americi smo danas bliži konačnoj pobedi nad siromaštvom nego ikada ranije u istoriji bilo koje zemlje. Trijumf masovnog prosperiteta je pred nama,” izjavio je 1928. godine, Herbert Huver tokom predsedničke kampanje ne sluteći da će za manje od godinu dana doći do sloma Volstrita. Ovo će izazvati, do tad najveću svetsku ekonomsku krizu poznatu kao “Velika depresija.”

Ekonomija je često jedan od ključnih faktora političkih promena. Kada životni standard građana u iole demokratskim društvima krene da se pogoršava, obično počinje da slabi podrška vladajućim partijama, a politička scena postaje nestabilna, piše Demostat.

Ovaj obrazac jasno je uočen tokom Velike depresije (1929–1933), koju nisu politički preživele gotovo sve tadašnje vlade u svetu.

Možemo da povučemo paralelu sa današnjim dešavanjima širom sveta. Nakon pandemije i od početka rata u Ukrajini, svet se suočava sa visokom inflacijom i pogoršanjem životnog standarda građana. Kao posledica takvog stanja mnoge stranke na vlasti gube izbore, dok nezadovoljstvo građana izaziva društvene potrese.

Velika depresija: Ekonomski krah i političke posledice

Tokom 1920-ih, američka berza je brzo rasla, jer su investitori masovno kupovali akcije, čak se zadužujući za to (margin trading). Cene akcija su dostigle nerealne vrednosti, bez osnova u realnom ekonomskom rastu. U oktobru 1929. došlo je do panike: prodaje akcija i naglog pada tržišta, što je izazvalo ogromne gubitke i slom finansijskog sistema. Banke su bile izložene riziku jer su davale previše kredita bez pokrića. Kada su investitori i firme bankrotirali, mnoge banke su propale, jer nisu mogle da povrate kredite. U SAD je između 1930. i 1933. propalo oko 9.000 banaka, što je uništilo štednju miliona ljudi i dodatno smanjilo potrošnju.

Ljudi su izgubili poverenje u ekonomiju, smanjili potrošnju i počeli da štede, što je smanjilo tražnju za robom i uslugama. Deflacija (pad cena) je dodatno pogoršala situaciju, jer su firme ostvarivale manji profit i otpuštale radnike. SAD su 1930. godine uvele visoke carine (Smoot-Hawley Tariff Act) kako bi zaštitile domaću proizvodnju, ali su druge zemlje uzvratile istom merom.

Globalna trgovina je drastično opala, što je posebno pogodilo industrijske i izvozne sektore. Ova kriza se munjevito prelila na posleratnu Evropu. Velika depresija započela je krahom berze 1929. godine, ali njen pravi efekat osetili su milioni građana kroz masovnu nezaposlenost, pad plata i kolaps tržišta.

Podaci iz perioda Velike depresije:

U SAD, stopa nezaposlenosti dostigla je 25% do 1933. godine. Industrijska proizvodnja pala je za skoro 50%, a cena pšenice i drugih poljoprivrednih proizvoda drastično je opala, što je uništilo prihode farmera. Herbert Huver izgubio je izbore od Frenklina D. Ruzvelta.

U Nemačkoj, ekonomska kriza dovela je do rasta nezaposlenosti na preko 30%, što je stvorilo plodno tlo za političke ekstremizme i dolazak Hitlera i nacista na vlast.

U Velikoj Britaniji, depresija je uzrokovala rast siromaštva i nezaposlenosti, što je dovelo do promena Vlade i ekonomske politike. Laburiste (MacDonald ) su zamenili Konzervativci (Boldvin, a kasnije Čemberlen )

Francuska, Italija i druge evropske zemlje, pa i Balkan, takođe su pretrpele teške posledice, što je dovelo do političkih promena i porasta populizma, ali i jačanja ekstrema.

Politička kriza u Španiji (1931–1936).

Velika depresija pokazala je da nijedna vlast nije imuna na ekonomske krize – gotovo svuda gde je standard građana naglo pao, došlo je do političkih promena.

Inflacija posle 2022: Vlade padaju, opozicija jača

Iako danas ne živimo u doba depresije, svet se suočava sa visokom inflacijom i ekonomskom nesigurnošću. Posle pandemije i početka rata u Ukrajini, poremećaji u lancima snabdevanja i rast cena energenata doveli su do značajnog pogoršanja životnog standarda građana.

– Inflacija u evrozoni dostigla je 10,6% u oktobru 2022, najviši nivo u poslednjih nekoliko decenija.

– U SAD inflacija je sredinom 2022. bila 9,1%, što je izazvalo pad kupovne moći građana.

– Velika Britanija se suočila sa ozbiljnom krizom troškova života, a inflacija je dostizala 11%, uz velike probleme u snabdevanju energijom.

Ankete u više zemalja su pokazivale da je inflacija glavni faktor nezadovoljstva birača:

– SAD: Galup istraživanje iz 2023. pokazalo je da 61% Amerikanaca smatra da je inflacija njihov glavni ekonomski problem.

– Velika Britanija: Ipsos anketa iz 2023. pokazala je da 67% građana navodi rast troškova života kao glavni politički problem.

– Nemačka: Prema istraživanju YouGov-a, 58% Nemaca smatra da je ekonomska situacija gora nego pre tri godine, a više od polovine njih krivi Vladu.

– Srbija: Istraživanje Demostata iz 2024. pokazalo je da gotovo 88% građana oseća inflaciju i posledice po licni standard.

Posledice

Sjedinjene Američke Države: inflacija, rast cena i pogoršanje standarda ključni su faktori koji su oslabili rejting demokrata i predsednika Bajdena. Republikanci su koristili ovu temu u predizbornoj kampanji Donalda Trampa, čiji povratak na vlast je upravo posledica i nezadovoljstva Amerikanaca ekonomskom situacijom.

Velika Britanija: Konzervativna partija, koja je bila na vlasti od 2010, izgubila je poverenje birača zbog rasta troškova života i ekonomskih problema. Laburisti su ih ubedljivo porazili na izborima u julu 2024.

Nemačka je zabeležila najvišu inflaciju od ujedinjenja zemlje, što je ozbiljno pogodilo građane i uticalo na političku krizu koja je dovela i do pada Vlade Olafa Šolca. Na izborima u februaru, partije vladajuće koalicije pretrpele su poraz, dok je desničarski ekstremni AfD zabeležio istorijski rast. I nova Vlada predvođena CDU/CSU unijom bice slaba i suočice se sa dosta problema, dok ekonomska nesigurnost ostaje jedan od glavnih faktora nezadovoljstva birača.

Francuska: U junu 2024. održani su prevremeni parlamentarni izbori koje je Emanuel Makron raspisao nakon slabih rezultata njegove stranke na evropskim izborima. Visoka inflacija, rast cena energenata i nezadovoljstvo građana doveli su do jačanja desnice i levog bloka, dok je Makronova koalicija izgubila većinu. Ovi izbori pokazali su koliko je ekonomsko nezadovoljstvo građana oslabilo centrističke partije i dalo vetar u leđa političkim ekstremima.

Italija: Ekonomski problemi, poput visoke inflacije i rastućih cena energenata, doveli su do pogoršanja životnog standarda građana. Ovo nezadovoljstvo se manifestovalo na izborima krajem 2022. godine kada su građani većinski podržali opozicione partije nakon čega je izabrana Vlada na čelu sa Đorđom Meloni iz desničarske partije Braća Italije.

Poljska: Duogovečna vladajuća stranka Pravo i pravda izgubila je vlast 2023. godine, dok je opozicija predvođena Donaldom Tuskom uspela da pridobije birače nezadovoljne rastom cena i stagnacijom plata.

Rumunija: u Rumuniji se nezadovoljstvo građana artikulisalo kroz podršku na predsedničkim izborima kontroverznom populisti Đorđesku.

U Austriji i Holandiji desničarske ili opozicione partije ostvarile su velike izborne uspehe, dok su stranke na vlasti kažnjene.

Argentina se suočila sa ozbiljnom ekonomskom krizom tokom 2023. godine sa inflacijom koja je premašila 50%. Ovo je dovelo do masovnih protesta i štrajkova i bio je uvod u političke promene što je rezultiralo pobedom desnog populiste Havijera Mileia na izborima.

Srbija: Protesti i pozadina nezadovoljstva

U Srbiji, iako formalno ekonomski rast postoji, građani osećaju ozbiljan pad kupovne moći zbog rasta cena osnovnih namirnica i energenata.

Protesti studenata započeli su kao posledica pada nadstrešnice na železnickoj stanici u Novom Sadu i napada na studente FDU-a, ali su im se ubrzo pridružili i drugi građani dubinski nezadovoljni visokom inflacijom koja direktno pogađa standard građana, nepoverenjem u institucije i nezadovoljstvom njihovim radom.

Vlada Srbije formirana u maju 2024. nije uspela opstane duže od osam meseci i predsednik vlade Vučević podneo je ostavku krajem januara 2025.

Iako se na prvi pogled ne čini da je inflacija ključni faktor ovih protesta i ona je u njihovoj osnovi. Mnogi građani osećaju nesigurnost i nezadovoljstvo ne samo zbog političkih razloga, već i zbog ekonomske situacije koja otežava svakodnevni život.

Povodi kao manifestacija dubinskih i strukturnih procesa

U svakoj društvenoj promeni postoje dva nivoa:

– Površinski nivo (Povod) – to je konkretan događaj koji izaziva prosteste društvene i političke krize ili pad Vlade. To može biti poskupljenje goriva, nesreće, policijska represija ili politički skandali i slično.

– Dubinski nivo (Uzroci) – akumulirane socijalne, ekonomske i političke nepravde koje traju godinama ili decenijama. Ovi procesi nisu odmah vidljivi ali stvaraju atmosferu nezadovoljstva i nepoverenja koja eskalira kada se pojavi povod. Ova podela se može objasniti kroz strukturne procese koji oblikuju društvo na duži rok. Strukturni procesi su spori, ali neumitni i kada dođe do njihove akumulacije dovoljan je jedan povod da izađu na površinu. U Srbiji, nakon početka studentskih protesta, oni su se proširili i dobili širu podršku građana nezadovoljnih inflacijom i padom kupovne moći i nizom drugih nezadovoljstava koja nisu bila artikulisana a sada dobijaju prostor kroz proteste (prosvetari, advokati, poljoprivrednici itd).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari