Filantropija u Srbiji ima dugu tradiciju, ali je, uprkos tome, danas na niskim granama. Oni koji bi želeli da svoj novac daju u dobrotvorne svrhe suočeni su sa nizom birokratskih prepreka i nezainteresovanošću države. Poreski tretman ovakvih donacija je nepovoljan i nedostaje ceo sistemski okvir. U isto vreme, iako je narod spreman da iskaže solidarnost, što se najbolje videlo za vreme katastrofalnih poplava u Srbiji, poverenje građana u organizovane humanitarne akcije, zbog brojnih afera u vezi s tim, prilično je slabo. Ovako bi sažeto glasile osnovne poruke upućene sa skupa posvećenog pitanju filantropije u Srbiji, koji je organizovao Danas konferens centra.

Na dugu tradiciju filantropije u Srbiji, koja seže još do XII veka, kada je Stefan Nemanja podigao manastir Studenicu, podsetio je ambasador SAD u Srbiji Majkl Kirbi. On je, međutim, dodao da je Srbija, koja je pre Drugog svetskog rata imala dosta dobrotvora poput kapetana Miše Anastasijevića, Ilije Kolarca ili Nikole Spasića, od 1940. promenila svoj put, jer je tada država na sebe preuzela sve obaveze, „mada se stvari sada ponovo menjaju“. Kirbi je ocenio da su za razvoj filantropije potrebne poreske olakšice za dobrotvorna davanja, ali da je i više od toga potrebna transparentnost u delovanju humanitarnih organizacija „jer nije tajna da ljudi ovde nemaju 100 odsto poverenja u transparentnost“ raznih fondacija. „Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi“, poručio je Kirbi i ispričao anegdotu kada su zaposleni u američkoj ambasadi u Beogradu, uključujući i njega samog, pomagali u čišćenju poplavljenog bazena u Obrenovcu, dok je direktor tog bazena akciju posmatrao iz svog automobila.

– Vlada može da pomogne razvoju filantropije tako što će stvoriti povoljan ambijent za njeno delovanje promenom poreskog sistema. Bilo mi je drago kada sam video da su donacije za poplavljena područja bile oslobođene plaćanja poreza i za to treba odati priznanje Ministarstvu finansija. Ali, da postojao višak novca koji će ljudi moći da daju u dobrotvorne svrhe, prvo je potrebno da postoji funkcionalna ekonomija. Zato mi u Ambasadi SAD pokušavamo da pomognemo razvoj privatne ekonomije – rekao je Kirbi.

Ambasador je ocenio da razni ljudi imaju različite mogućnosti da pomognu i da svi treba da procene na koji način bi mogli da daju svoj doprinos. „Neki imaju višak novca, neki mogućnost da sakupljaju donacije, a neki raspolažu viškom vremena“, rekao je Kirbi, i dodao da on lično često daje krv, i da je to nešto što svako može da uradi, a što nikakav novac ne može da zameni. Govoreći o američkom viđenju dobročinstva, Kirbi je podsetio na tamošnjeg industrijalca Endrjua Karnegija, koji je gradio biblioteke širom sveta, između ostalog i Univerzitetsku biblioteku u Beogradu. „On, možda, nije bio najbolji čovek sa kojim biste želeli da poslujete. Uništio je sve sindikate koje je mogao i držao je problematične cene, ali je osetio potrebu da se društvu oduži i to je uradio tako što je gradio biblioteke, kao svojevrsni izvor znanja za široke mase“, zaključio je Kirbi.

Ministar kulture u Vladi Srbije, Ivan Tasovac, ukazao je na to da su poplave koje su pogodile Srbiju pokazale da možemo da se okupimo oko nesreće i da je olakšamo i izrazio nadu da ćemo imati svest da se okupimo i oko nečeg dobrog, kao što je unapređenje društva. Govoreći o razvoju filantropije u Srbiji, Tasovac, koji je pre stupanja na ministarsku funkciju bio direktor Beogradske filharmonije, ocenio je da je sakupljanje novca za dobrotvorne svrhe proces i da bi bilo jednostavno kada bi sve moglo da se reši uvođenjem poreskih olakšica.

– Empatija dovodi do filantropije. Prvo je potrebno da imate jak proizvod, pa da od njega napravite brend, pa da kod širokog kruga ljudi stvorite emotivnu reakciju na taj brend, jer oni tek tada zaista žele da vam dobrovoljno pomognu. Beogradska filharmonija je jedina institucija na Zapadnom Balkanu koja ima svoju fondaciju u SAD preko koje donatori mogu da ostvare poreske olakšice – rekao je Tasovac, pozivajući svakog pojedinca da vidi „do koje mere može sam da doprinese da živimo u društvu koje priželjkujemo“.

Proslavljeni košarkaš Vlade Divac, koji preko svoje Fondacije „Ana i Vlade Divac“ pomaže izbeglicama da se iz kolektivnih centara presele u smešaj dostojan ljudi, podsetio je da je od osnivanja fondacije više od 2.000 ljudi na ovaj način rešilo stambeno pitanje. Divac je svoje aktivnosti sada usmerio i ka ljudima iz poplavljenih područja.

– Hoćemo da pomognemo ljudima da se vrate u svoje domove, deci da ponovo sednu u školske klupe, a poljoprivrednicima da kupe stoku. Za to je bitno da privatni i javni sektor rade zajedno. Mi ne smemo da razočaramo ni naše donatore ni one kojima je pomoć potrebna. Drago mi je što je iz poplava isplivalo ono najbolje iz ljudi – poručio je Divac.

Veran Matić, direktor Fonda B92, raspravu je vratio na probleme sa kojima se donatori suočavaju u svom radu.

– Neko je rekao da nijedno dobro delo neće ostati nekažnjeno. Setimo se da je nedavno u poplavama jedan oficir morao da uvede prohibiciju jer su se ljudi, u jednom ugroženom mestu, opijali i ometali one koji su iz drugih gradova došli da pomognu da se izgrade nasipi. Ja se često suočavam sa osećanjem da se u Srbiji „ubija“ empatija. Ne samo da nam nedostaje sistemski okvir za humanitarne delatnosti već nemamo ni socijalne karte, zbog čega se dešava da pomoć dobijaju oni koji imaju trospratnice, ali po nekim formalnim kriterijumima ispunjavaju uslove za pomoć. Tako se gubi poverenje u akcije solidarnosti. Ranije, kada smo sa ministrima finansija razgovarali o mogućnosti da se uvedu poreske olakšice za humanitarne donacije, ponašali su se kao da je tu ogroman prostor za korupciju. Kada smo pregovarali o tome kako da jeftinije nabavljamo pelene i da se roditeljima vraća PDV za opremu za bebe, to je izgledalo kao da pregovaramo sa Međunarodnim monetarnim fondom – rekao je Matić.

Inače, na konferenciju su bili pozvani i predstavnici Ministarstva finansija, ali se niko nije odazvao tom pozivu.

Američki filantropi

– Rokfeler nije bio baš najbolji čovek za poslovanje, pa su na kraju vlasti morale njegovu kompaniju Standard oil da podele u nekoliko delova. Ali, ne smemo zaboraviti da je Rokfeler osnovao prvi veliki univerzitet u SAD, reč je o Univerzitetu u Čikagu, kao i Spelman koledž, na kojem su šansu da se obrazuju dobile i crnkinje. Danas imamo filantrope poput Bila Gejtsa, koji preko Fondacije „Bil i Melinda Gejts“ pokušava da suzbije malariju i AIDS. Pomenuću i vlasnika Berkšir Hataveja Vorena Bafeta, koji, preko fondacije Gejtsovih, deo svog bogatstva daje u dobrotvorne svrhe – navodi ambasador SAD u Srbiji Majkl Kirbi.

Majkl Kirbi, ambasador SAD u Srbiji

Vlada može da pomogne razvoju filantropije tako što će stvoriti povoljan ambijent za njeno delovanje promenom poreskog sistema. Bilo mi je drago kada sam video da su donacije za poplavljena područja bile oslobođene plaćanja poreza i za to treba odati priznanje Ministarstvu finansija.

Ivan Tasovac, ministar kulture u Vladi Srbije

Prvo je potrebno da imate jak proizvod, pa da od njega napravite brend, pa da kod širokog kruga ljudi stvorite emotivnu reakciju na taj brend. Beogradska filharmonija je jedina institucija na Zapadnom Balkanu koja ima svoju fondaciju u SAD preko koje donatori mogu da ostvare poreske olakšice.

Vlade Divac, osnivač Fondacije „Ana i Vlade Divac“

Hoćemo da pomognemo ljudima da se vrate u svoje domove, deci da ponovo sednu u školske klupe, a poljoprivrednicima da kupe stoku. Za to je bitno da privatni i javni sektor rade zajedno. Drago mi je što je iz poplava isplivalo ono najbolje iz ljudi.

Veran Matić, direktor Fonda B92

Ne samo da nam nedostaje sistemski okvir za humanitarne delatnosti već nemamo ni socijalne karte, zbog čega se dešava da pomoć dobijaju oni koji imaju trospratnice, ali po nekim formalnim kriterijumima ispunjavaju uslove za pomoć. Tako se gubi poverenje u akcije solidarnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari