Dug na ime neisplaćenih zarada premašio 50 miliona evra

Crnogorskoj, ali i široj javnosti, dobro je poznat slučaj oko 1.800 bivših radnika te fabrike, koji i pored pravosnažnih sudskih presuda ne mogu da dobiju svoj teško zarađeni novac. Većina, a riječ je uglavnom o starijim i bolesnim ljudima, je bez posla i šanse da ga nađe (samo manji broj njih ostvario je pravo na penziju), mnogi su i bez krova nad glavom. Oni godinama mirno protestuju u centru Podgorice, ali za sada uzalud. Naime, iako je pre nekoliko godina doneta presuda u njihovu korist, kojom je precizirano da im se na ime nadoknada za zarade koje su ostvarili prije devet godina kada su uz socijalni program napustili fabriku isplati 30 miliona eura plus više od 20 miliona na ime kamate, što znači da u prosjeku treba da dobiju po 30.000 eura, novca za njih nema.

Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca bivših radnika „Radoja Dakića“, Milan Vukčević, kaže za Danas da su svi zakoni Crne Gore koji se odnose na njih prekršeni i da je ovo jedinstven slučaj ovakvog odnosa države prema radnicima, odnosno svojim građanima. Bivši radnici su se, zbog ovakvog odnosa vlasti, obraćali (i sastajali) sa brojnim predstavnicima domaćih i stranih institucija. Pokrenuli su i tužbu pred Međunarodnim sudom pravde u Strazburu, ali uzalud. Za njih novca nema. Razlog – predstavnici vlasti smatraju da bivši radnici treba da dobiju novac od prodaje zemljišta na kojem se nalazila fabrika, a koje nikako da se proda. Ali čak i kad bi se našao kupac za to zemljište, teško da bi se tim novcem mogli namiriti svi radnici. Procjenjuje se, naime, da to zemljište vredi oko 40 miliona eura, dok obaveze prema radnicima premašuju 50 miliona eura. Ogorčeni radnici naglašavaju da je država u obavezi da im isplati dugovanja i da prodaja zemljišta ni u kom slučaju nije, niti može biti, jedini način da im se isplati novac. Kao argument navode podatak da je fabrika bila i ostala u većinskom vlasništvu države. Fabrika, inače, i danas postoji kao pravno lice sa desetak zaposlenih koji plate primaju od izdavanja preostalih fabričkih hala. A da je riječ o nekadašnjem industrijskom gigantu o tome svjedoči i podatak da je fabrika „Radoje Dakić“ bila najveći proizvođač građevinskih mašina u bivšoj SFRJ. Izvozila je na tržišta Evrope, Azije i Amerike, a 1989. godine zapošljavala je više hiljada radnika.

Areaktivna lokacija

Na dijelu nekadašnje imovine fabrike, koja je u svom posjedu svojevremeno imala oko 200.000 kvadratnih metara zemljišta, izgrađeno je (i dalje se gradi) više stambenih objekata. Sada je to jedna od atraktivnijih lokacija za izgradnju stambenih blokova. Zbog svega toga radnici već šest godina mirno protestuju ispred zgrade Vlade Crne Gore tražeći rješenje za svoje problema. Osim toga, grupa radnika svake godine dočekuje Novu godinu ispred Vlade, gde protestom obilježavaju i Dan fabrike (3. oktobar) izražavajući i na taj način revolt zbog toga što država ignoriše njihov problem.