Iako tri nekada uspješne crnogorske fabrike – Ribarstvo u Rijeci Crnojevića, zatim Bjelasica-Rada u Bijelom Polju i Primorka u Baru, odavno ne rade punim kapacitetom, za njih, čini se, ima nade. A šta bi značilo pokretanje proizvodnje u tim fabrikama suvišno je govoriti.
Za iznalaženje najboljeg rješenja za ove fabrike Sindikat poljoprivrede, duvanske i prehrambene proizvodnje ima podršku resornog ministarstva što uliva nadu da bi u ovim preduzećima, posebno u Ribarstvu i Bjelasici-Radi, uskoro mogla da se pokrene proizvodnja (situacija u Primorki je nešto komplikovanija). Nesporno je da su ove fabrike platile ceh neuspješne privatizacije, kao i da pokretanje proizvodnog zamajca neće biti nimalo jednostavan poduhvat.
Ove tri fabrike koje su osnovane prije nekoliko decenija (Ribarstvo 1965, Primorka 1951, a Bjelasica 1983. godine) po obimu proizvodnje i broju zaposlenih nijesu bili giganti sem, možda, Primorke koja je je u jednom trenutku zapošljavala 1.400 radnika, ali su bili poznate po kvalitetu svojih proizvoda (dobar dio tih proizvoda se izvozio). Važno je naglasiti i to da su osnovne sirovine (riba, voda, masline i voće) bile domaćeg porekla i visokog kvaliteta. Jeste da su se na tržištu pojavili novi igrači i da proizvodnju hrane i pića opterećuju mnogi faktori, ali prema ocjenama stručnjaka ulaganja u ove fabrike bi se, dugoročno posmatrano, i te kako isplatilo. Podsjećanja radi, u barskoj Primorki ulje (maslinovo i od sjemena lana) proizvodilo se sve do devedesetih godina prošlog vijeka. Osim toga, proizvodni program činili su i voćni sokovi od limuna, pomorandže i višnje, kao i sok od divljeg nara koji je zbog vrhunskog kvaliteta bio brend za izvoz. U toj jedinoj prehrambenoj fabrici na Crnogorskom primorju je, od 1985. godine, u saradnji sa ljubljanskim Slovinom zastupnikom Koka kole za Jugoslaviju, počelo punjenje tog napitka.
I fabrika za preradu ribe Ribarstvo na obali Skadarskog jezera proizvodila je visokokvalitetnu konzerviranu ribu a najveći dio proizvodnje plasiran je na tržišta SAD i Italije. U Crnoj Gori, inače, na uvoz ribe i ribljih proizvoda godišnje se potroši 14 miliona eura, što je teško objasniti imajući u vidu potencijal kojim Crna Gora raspolaže u ovoj oblasti. Za Ribarstvo vlada interesovanje investitora, a fabrika ne radi jer je Komercijalna banka Budva na ime hipoteke preuzele imovinu fabrike. Fabrika u Rijeci Crnojevića nekada je zapošljavala 300 radnika, privatizovana je 1994. godine, a hipoteku na imovinu fabrike stavio je novi vlasnik koji nije vratio kredit Komercijalnoj banci zbog čega je banka postala vlasnik vrijedne imovine. Stanje u Bjelasici takođe je posledica neuspješne privatizacije a radnicima ove fabrike, njih pedesetak u više navrata protestovali su jer im nijesu uplaćeni doprinosi za osam godina, a duguje im se i nekoliko plata.
Milioni evra za uvoznu voduDa fabrika Bjelasica-Rada u Bijelom Polju ima perspektivu o tome govori i podatak da je izvorište vode izdašno i da, uprkos tome, na uvez gazirane vode Crna Gora potroši godišnje 6,2 miliona eura. Takođe, ni jedna od sedam fabrika vode ne radi, pa se veliki novac troši i na uvoz negazirane vode iako je Crna Gora, naročito sjever, poznata po visokokvalitetnoj vodi koja bi, osim na domaćem, mogla da nađe mjesto i na inostranom tržištu. Bjelasica-Rada počela je da radi kao dio Poljoprivrednog kombinata PIK Bjelasica i svojevremeno je zapošljava od 120 do 170 radnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
