„Zauzdana“ inflacija, a građani nezadovoljni: Kome je danas dobro?

BiH: Rasteretiti privredu

Rasteretiti privredu. U ove dvije riječi mogli bismo staviti zahtjeve poslodavaca koji već godinama od nadležnih traže izmjenu i dopunu fiskalnih zakona koji bi trebali rasteretiti cijenu rada.

Zahtjevi poslodavaca posebno su izraženi u proteklim godinama, kada su se poslodavci ali i radnici širom svijeta, pa i u BiH susreli sa problemima izazvanim pandemijom, stanjem nakon pandemije, ali i ratovima i nemirima.

Iako su se poslodavci u FBiH nadali da će se o setu fiskalnih zakona govoriti krajem prošle, a onda i početkom ove godine od toga još ništa nema.

– Ono na što Udruženje poslodavaca u Federaciji BiH već godinama ukazuje, a sada je to na izvjestan način kulminiralo jeste visoka cijena rada u Federaciji. Naime, odavno je poznato da imamo najskuplju cijenu rada u Evropi i praktično kada se saberu sve obaveze i davanja poslodavaca na ime plate i rada radnika u kompaniji rezultat je skoro plata na platu, odnosno plata radniku – plata državi, kazao nam je Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH.

Dodao je kako često članovi Udruženja kažu da ne postoji zemlja na svijetu, kao što je nažalost BiH, gdje radnik manje od zarađenog odnese kući.

– Naša je namjera da to mijenjamo i to je moguće promijeniti u vrlo kratkom roku kroz reformu fiskalnih propisa. Tu prije svega mislimo na zakon o porezu na dohodak, na zakon o doprinosima, zakona o porezu na dobit ali i na zakon o minimalnoj plati, istakao je Nenadić.

Prema postojećim zakonima poslodavci plaćaju 42,5 posto doprinosa na plaće.

– Mi očekujemo uključivanje u radnu grupu koja je navodno formirana u Vladi Federacije BiH, ali ono što mi mislimo da bi bilo prihvatljivo i vrlo opravdano i sa aspekta zadržavanja radnika u BiH, ali i očuvanja minimalne ali i drugih plata jeste da taj iznos ne bi trebao da ide preko 28 posto. Vidjećemo šta o tome misle vlasti, naglasio je Nenadić, dodajući da je računica vrlo prosta i da se, kad je u pitanju isplata plate i davanje državi, preko 70 posto obaveza odnosi na poreze i doprinose i kada se tome dodaju druga opterećenja i parafiskalni nameti to dođe kao što je gore navedeno plata na platu.

Kada je riječ o porezu na dobit prema Nenadićevim riječima poslodavci su već ranije dostavili svoje sugestije nadležnima, odnosno prijedloge izmjene zakona.

– Naš je stav da se svakako država, odnosno FBiH, treba opredijeliti za progresivnu stopu oporezivanja ali naprosto još nemamo ni ideju u kom pravcu su planirane reforme krenule ako su uopće krenule, dodao je Nenadić kazavši kako ove sedmice imaju zakazane sastanke u Vladi FBiH nakon kojih će se valjda nešto konkretno znati.

Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca RS-a, kazao nam je kako, s obzirom na to da se udio neformalne ekonomije procjenjuje na oko 30 posto, jasno je da treba razmotriti da se smanji oporezivanje za 30 posto.

– I Republika Srpska i FBiH trebaju doći na oko 25 posto oporezivanja rada. Generalno, treba otvoriti pitanje sadašnjeg fiskalnog okvira, finansiranje sistema socijalne zaštite i redistribucije. Sadašnji fiskalni okvir nije stimulativan za mlađi i produktivniji dio populacije koji odlazi, što kratkoročno i dugoročno ugrožava održivost ukupnog sistema. Crnogorski model oporezivanja rada može biti jedno od potencijalnih rješenja, poručio je Aćić.

Crna Gora: Niži porezi, bolji rezultati

Crna Gora je prije dvije godine velikom reformom fiskalne politike nazvane „Evropa sad“ ukinula plaćanje zdravstvenog osiguranja, koje je do tada iznosilo 10,5 odsto bruto zarade, kao i poreza na zarade do 700 eura bruto iznosa. To je uticalo na rast neto zarada zaposlenih za oko 20 odsto, ali i smanjenje troškova poslodavca.

Istovremeno je uvedeno i progresivno oporezivanje dobiti, tako da dotadašnja jedinstvena stopa od devet odsto sada važi na dobit nižu od 100 hiljada eura. Na dio dobiti od tog iznosa do milion i po eura, računa se poreska stopa od 12 odsto, a na iznos preko milion i po država dobija 15 odsto. Na primjer, sada na prosječnu neto zaradu od 800 eura, ukupni porezi i doprinosi iznose 230 eura, a ranije bi bili 510 eura.

Generalni sekretar Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) Raško Konjević kaže da je poreski sistem važan segmet ekonomske politike, a da poreska politika treba da doprinese stvaranju konkurentnog i predvidljivog poslovnog ambijenta.

„Za investitore i privredu predvidljivost poreske politike je i važnije od visine stopa, a svaka njena izmjena treba da bude rezultat širokih konsultacija sa privatnim sektorom. Ako svaka Vlada koja dođe mijenja suštinu poreske politike onda je to loša poruka za privredu i investitore koji žele da ulažu u Crnu Goru“, kazao je generalni sekretar Crnogorskog udruženja poslodavaca Raško Konjević.

On navodi da je Crna Gora napravila iskorak 2021. godine sa smanjenjem opterećenja po osnovu rada što je pozitivno uticalo i na prihode i na smanjenje sive ekonomije u tom segmentu.

„Danas su ta opterećenja najniža u regionu i Crna Gora je sigurno konkurentnija od Srbije i Bosne i Hercegovine. Da niži porezi daju bolje rezultate kroz proširenje poreske baze potvrđeno je upravo ovom reformom i Vlade bi i u drugim segmentima poreske politike to trebale da imaju u vidu. Građenje optimalne i efikasne javne uprave i što niži porezi siguran su ambijent za ekonomski napredak. ‘Uzimanjem’ manje novca od privrede taj novac ide u ulaganja kojima se stvara nova vrijednost“, naglasio je Konjević.

On ipak smatra da je uvođenje progresivnog oporezivanja sa 9, 12 i 15% značajno uvećanje.

„Treba razmišljati da se ove stope vrate na jedinstveno stopu od 9% što bi Crnu Goru moglo regionalno pozicionirati kao lidera u konkurentnosti poreskog sistema“, smatra generalni sekretar CUP-a.

U Crnoj Gori od postoje dvije stope PDV-a, od sedam i 21 odsto. Ova veća je sa 19 na 21 odsto povećana 2018. godine.Konjević vjeruje da se ne razmišlja o povećanju stopa PDV-a jer bi to bilo loše.

„Ne treba gubiti iz vida da je ta stopa iznosila 17% kada smo ušli u sistem PDV i da je dva puta povećavana. Privreda ovu stopu ocjenjuje umjereno visokom i da imamo efikasnu i administraciju koja nije opterećena nepotrebnim zapošljavanjima imalo bi prostora da se ova stopa vrati na jedan od prethodnih nivoa što bi svakako pozitivno uticali na konkurentnost ekonomije, navodi sagovornik „Vijesti“.

U posljednjem istraživanju poslovnog ambijenta koji je radila Privredna komora Crne Gore u martu 2023. ocjena privrede o poslovnom ambijentu je lošija nego 2019. godine usljed nepovoljnih kretanja – inflacije, energetske krize, kovida… U CUP-u smatraju da se uslovi poslovanja ne ogledaju samo kroz stope glavnih poreza.

„Iako su napravljeni pomaci kod poreza i doprinosa na zarade i dalje su visoke akcize i mnogi parafiskaliteti. Lokalne naknade, komunalne takse, naknade izvršiteljima, stope poreza na nepokretnosti koje su lokalni prihodi su izrazito visoki i to negativno utiče i na poslovni ambijent i na konkurentnost ekonomije. Ukoliko nova vlada bude usmjerena na optimizaciju, profesionalizaciju i povećanje efikasnosti državne uprave, kao i na smanjenje nekih poreza i raznih parafiskaliteta poreski sistem bi mogao da se dodatno gradi u cilju njegove regionalne konkurentnosti. Formula za uspjeh rekao bih da je jasna. Efikasna uprava, niži porezi i široka poreska disciplina će uvijek dati rezultate. Da niži porezi daju dugoročno bolje rezultate najbolji je primjer smanjenja opterećenja po osnovu rada“, kazao je Konjević.

Srbija: Kome je danas dobro

Kao i uvek – vlast i narod imaju različita viđenja o tome kako žive. Tako je i u odnosu države i malih privatnika i preduzetnika.

I dok guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković kaže da su njene kolege iz Nemanjine 11 zauzdale inflaciju u Srbiji, za visoke cene u prodavnicama tvrdi da su posledica konkurencije na tržištu i dostupnosti robe, mali privrednici navode da su u prošloj godini bili administrativno i finansijski preopterećeni i da je država nastavila njihovu diskriminaciju u odnosu na strane investicije.

Ipak, objašnjavajući zašto je hrana u inostranstvu značajno jeftinija nego u Srbiji, guvernerka NBS je rekla da banane u trgovinskim lancima teško možete da kupite jeftinije na nekom drugom mestu jer „jedan uvoznik banana iz Holandije snabdeva čitavu Evropu“. Ona je kao primer drastične razlike u ceni na domaćim i stranim rafovima navela proizvode brenda Nivea.

„Proizvodi Nivee imaju jednog uvoznika (za naše tržište). Kada trgovci pokušaju direktno da uvezu od nemačkog proizvođača, dobiju odgovor da treba da pribave dokumentaciju koju smo mi ovde propisali, a koja je toliko ‘stimulativna’ da moraju da odustanu od toga. Rezultat je da dezodorans Nivea košta četiri evra više u Srbiji nego u Nemačkoj“, rekla je Tabaković.

Dodala je i da je primećena još jedna „zanimljiva“ praksa – za neki proizvod je u radnji istaknuta akcijska cena da bi na kasi kupcu bilo rečeno da je reč o grešci, pa je bilo pokušaja da se naplati i tri puta veća cena.

„Reč je bukvalno o varanju potrošača za koje bi nadležni morali da preduzimaju mere.“ Ipak, očekuje da će rast cena u februaru nastaviti da usporava i da će iznositi 5,5 odsto, dok će se povratak inflacije u raspon do 4,5 odsto najverovatnije desiti sredinom godine.

S druge strane, trgovci prehrambenim proizvodima ukazuju da je došlo do značajnog rasta operativnih troškova poslovanja – zarade, struja, gorivo, zakup, održavanje, i da su na visinu cena u prodavnicama dosta uticali rat u Ukrajini i pandemija korona virusa jer su otežali snabdevanje. To je i dovelo do toga su mlečni proizvodi u prvih devet meseci 2023. poskupeli više od 33 odsto, povrće 32 odsto, a meso za više od 16 odsto, a struja i gas samo u istoj godini poskupeli tri puta za po osam, odnosno 10 odsto.

Istovremeno, iz Udruženja Zaštitnik preduzetnika i privrednika Srbije ocenjuju da su privrednici u 2023. godini više morali da se bave praćenjem propisa i dodatnim troškovima nego razvijanjem svojih poslova i navode da u ovoj godini očekuju da državne institucije „počnu savesno da rade svoj posao“, kako bi privrednici imali efikasnu uslugu i normalne uslove poslovanja.

„U 2023. godini domaći privrednici su bili administrativno i finansijski preopterećeni i nastavljena je diskriminacija u odnosu na strane investicije. Konstantne izmene i dopune po pitanju SEF-a i e-fiskalizacije doprinele su tome da su privrednici više morali da se bave praćenjem propisa i dodatnim troškovima nego razvijanjem svojih poslova“, ocenjuju u Udruženju.

Kada se tome doda tvrdnja sindikata da je prosečna minimalna zarada za 2024. godinu približno na nivou minimalne potrošačke korpe za oktobar 2022. godine, koja je tada iznosila 47.592 dinara (403 evra), što se tretira pragom siromaštva, jasno je zašto su građani nezadovoljni.