Izgubljene decenije na putevima propagande: Ko u regionu gradi auto-puteve i koliko sve to košta?

Srbija: U novembru biće u decembru…

Paradoksalno, iako im je jasno da će nabrajanje infrastrukturnih projekata biti neizostavna premisa svakog televizijskog gostovanja, većini je nepoznato koliko svi ti putni pravci koštaju, ko ih gradi i kada će biti gotovi.

S druge strane, dok predsednik niže kilometre kao sopstvene uspehe, cifre tih projekata iz dana u dan postaju sve veće, a stručna javnost upozorava da je upravo odlaganje kraja radova i uvećavanje računa idealan način da se politički akteri „ugrade“.

Tako bi jedan od trenutno najatraktivnijih projekata, takozvani Vojvođanski smajli (putni pravac Bački Breg-Sombor-Kula-Vrbas-Srbobran-Bečej-Kikinda-Nakovo) trebalo da košta skoro dve milijarde evra za trasu dužine 186 kilometara.

Zato ekonomisti smatraju da je reč o papreno visokoj ceni jer „Osmeh Vojvodine“ nije auto-put već brza saobraćajnica. Prema ovoj računici ispostavlja se da je cena kilometra brzog puta oko 12 miliona evra dok, recimo, kilometar auto-puta „Fruškogorskog koridora“ košta oko 12,6 miliona evra.

Radovi na toj relaciji počeli su sredinom decembra prethodne godine, a njih izvode, kao i većinu sličnih projekata, Kinezi. Konkretno, reč je je o firmi China Construction Eighth Engineering Division, kojoj je ovo ujedno i prvi projekat u Srbiji.

Ovogodišnji „zamah na proširenju putne infrastrukture“ nastaviće i gradnja auto-puta Beograd-Zrenjanin-Novi Sad, koji će Beograd povezati sa Zrenjaninom i Novim Sadom.

Radove na trasi dužine 105 kilometara izvodiće takođe kineska kompanija Šandong Hajspid, a vrednost ugovora koji je Srbija sklopila sa njima je oko četiri milijarde evra. Po završetku ovih radova, nadležni tvrde da će put od Beograda do Zrenjanina trajati pola sata, a od Zrenjanina do Novog Sada znatno kraće.

Takođe, iako je ministar saobraćaja Goran Vesić krajem leta 2023. nagovestio da će radovi na auto-putu Sremska Rača-Kuzmin dužine 18 kilometara biti gotovi do kraja prethodne godine, radovi se nastavljaju i u tekućoj. Ova deonica predstavlja prvi deo auto-puta Beograd-Sarajevo, a procenjena vrednost radova koje izvodi turska kompanija Tašjapi je oko 225 miliona evra, što znači oko 12,5 miliona po kilometru.

Projekat koji je takođe još uvek u toku, i čije se privođenje kraju konstantno odlaže, jeste Moravski koridor. Izgradnja auto-puta Pojate-Preljina dužine 112,3 kilometra počela je još pre pet godina, a radovi su, prema prvim najavama, trebali da budu završeni 2023. godine.

Kao nosilac izgradnje ovog putnog pravca izabran je američki konzorcijum „Behtel-Enka“, koji je ujedno i jedini dostavio ponudu na javnom pozivu za izgradnju Moravskog koridora. Stoga je organizacija Transparentnost Srbija dovela u pitanje objektivnost dodele pomenutog projekta.

Osim toga, ono što javnost navodi na sumnju u transparentnost ove investicije jeste činjenica da se rok za završetak radova iz godine u godinu pomera. Koliko će nas on na kraju koštati nije poznato, ali za ovaj projekat, prema pisanju N1, Srbija ima već dva potvrđena kredita u iznosu oko 1,6 milijardi evra.

Deonicu na čiji završetak vozači godinama čekaju, a za koju je Vučić najavio da će biti gotova tekuće godine, predstavlja i relacija Pakovraća – Požega, koja treba da poveže Čačak, Lučane i Požegu, odnosno Moravički i Zlatiborski okrug.

Zbog iste te deonice stanovnici Pakovraće godinama protestuju, jer im je, kako tvrde, u cilju izgradnje auto-puta oduzeta zemlja koju još uvek, ni po ceni od 150 evra za ar, nisu naplatili.

Procenjena vrednost ovih radova je oko 450 miliona evra, a izvođač je kineska kompanija CRBC (China Communications Construction Company), koja je, prema pisanju RSE, na crnoj listi Svetske banke i SAD zbog sumnji za umešnost u korputivne aktivnosti na Filipinima.

Pored navedenih, u toku je gradnja auto-puta Niš-Beloljin, iliti „Auto-puta mira“. Kraj radova na ovom projektu dužine 37 kilometara prognozira se za 2026. godinu, a procenjuje se da će račun za put od Niša do Merdara iznositi preko 225 miliona evra. Novac za finansiranje ove trase obezbeđen je kroz Investicioni grant WBIF u iznosu od 40,6 miliona evra i zajam od EBRD i EIB u iznosu od 185 miliona evra, dok će 30 miliona biti izdvojeno iz budžeta naše zemlje.

Još jedan projekat o kome vlast rado govori jeste Fruškogorski koridor, na kome je završetak radova, uprkos obećanju predsednika iz 2020. da će to biti tekuće, predviđen za 2026. godinu. I u slučaju ove trase, račun će biti izražen u stotinama miliona evra. Konkretno, za 48 kilometara puta kineskoj kompaniji CRBC biće plaćeno bar 606 miliona evra, što kilometar puta svodi na cifru od preko 12 miliona evra.

Stoga, nejasno ostaje zbog čega, recimo, kilometar Fruškogorskog koridora košta daleko više nego kilometar auto-puta Niš-Merdare.
Naposletku, najnovija saopštenja predsednika Srbije sugerišu da će se od Požege graditi dva nova auto-puta, jedan prema Crnoj Gori, odnosno prema Boljarama i drugi auto-put Beograd-Sarajevo.

Podsetimo, prema zvaničnim informacijama, Srbija je prošle godine uložila tri milijarde evra u infrastrukturu, a da ove godine ulaže četiri milijarde evra.

BiH: Milijarde potrošene, a auto-put još san

U Bosni i Hercegovini je do sada izgrađeno 232,5 kilometara auto-puta, podaci su do kojih je Oslobođenje došlo u državnom ministarstvu komunikacija i prometa.

U Ministarstvu navode da se upravljanje, gradnja i održavanje cestovne mreže provodi u skladu sa različitim niovima nadležnosti. Tako u FBiH autocestama upravlja JP Autoceste FBiH, a u RS-u autocestama upravlja JP Autoceste RS.

Prema podacima koje smo dobili u Autocestama FBiH, u Federaciji je do sada izgrađeno 126,5 km auto-puta na dionicama Svilaj – Odžak, Zenica sjever – Bradina i Zvirovići – Bijača. Završena je i stavljena u fazu mirovanja dionica Buna – Počitelj dužine i ova dionica će biti puštena u promet nakon završetka aktivnosti na dionicama Počitelj – Zvirovići i Tunel Kvanj – Buna.

Najznačajniji projekat koridor 5c gradi se već 23 godine. Za spomenutih 126,5 km autoceste na koridoru investirano je više od 1,5 milijarda eura.

– U toku je investicijski ciklus vrijedan oko 500 miliona eura za izgradnju novih 61 km autoceste. Najvažniji elementi koji utiču na ukupnu cijenu izgradnje pojedinih dionica su geološki i morfološki uvjeti terena kuda prolazi trasa. Od toga zavise projektna rješenja, broj dužina objekata (mostovi, vijadukti i tuneli), te dužina I složenost potpornih konstrukcija na osiguranju stabilnosti trupa autoceste. Tako je, na primjer, izgradnja dionice Svilaj – Odžak koštala 6,5 miliona eura po kilometru. Ova dionica je duga 10,4 km I gradila se u ravnici gdje osim nekoliko potputnjaka i natputnjaka, odmorišta, naplatnog mjesta i dvije petlje nije bilo zahtjevnih objekata na trasi, pojašnjeno je.

S druge strane, dionica Klopče – Donja Gračanica od 5,8 km, koja se sastoji 60 posto od objekata (pet vijadukta i dva tunela), a ostatak trase se nalazi dijelom u zasjeku, a dijelom u nasipu, izgradnja je koštala 25 miliona eura po kilometru.

– Treba napomenuti i da je došlo do znatnog rasta cijena sirovina I cijene rada tokom posljednjih godina što također pridonosi znatno uvećanoj konačnoj cijeni izgradnje autoceste, naglašavaju u Autocestama FBiH.

U izgradnji je 61 km na koridoru, a do početka ljetne sezone u promet će biti puštena dionica Počitelj – Zvirovići, te će BiH dobiti novih 11 km autoceste.

– Na južnom dijelu, osim dionice Počitelj – Zvirovići, plan je da do kraja 2024. krenu radovi i na dionicama Mostar jug – Tunel Kvanj, Tunel Kvanj – Buna, Mostar sjever – Mostar jug i tunel Prenj. Početak radova na ovim dionicama donijet će novih 40 km aktivnih gradilišta.
Na sjevernom dijelu FBiH je u izgradnji 50 km autoceste na koridoru. Na ovom dijelu ostalo je još dodijeliti dionicu Ozimice – Poprikuše, te će time cijeli sjeverni dio koridora biti u nekoj od faza izgradnje. Strateški cilj nove Uprave Autocesta FBiH jeste da cijeli sjeverni koridor bude završen u ljeto 2026, istaknuto je.

Izgradnja autoceste se finansira iz dugoročnih, međunarodno-povoljnih kredita zatim iz vlastitih sredstava Autocesta FBiH, a bitna podrška u izgradnji autoceste na koridoru 5c su i grant sredstva EU na svim dionicama čija se izgradnja finansira iz sredstava EBRD-a i EIB-a.

– Na izgradnji koridora uz domaće firme (Hering d.d. Široki Brijeg I Euro Asfalt d.o.o. Sarajevo) rade firme iz Turske (Cengiz Insaat, HGG Insaat Anonim Sirketi), Azerbejdžana (Azvirt L.L.C.) i Kine (CSCEC, Sinohydro Corporation Limited, Powerchina Roadbridge Group). Autoceste FBiH za izgradnju svih dionica na koridoru provodi javne otvorene međunarodne tendere na koje se mogu prijaviti firme iz cijeloga
svijeta, navode u Autocestama FBiH.

U RS-u je izgrađeno i u funkciji je 106 km autoceste. Kako je ranije izjavio v. d. direktora Autoputeva RS-a Nedeljko Ćorić, gradnja autoceste od Beograda do Sarajeva i Banje Luke teče po planu, a radovi su najviše odmakli na izgradnji dionice od Rače do Bijeljine u koju je do sada uloženo blizu 83 miliona KM. Izgradnja autoceste Beograd – Banja Luka, koja je dio buduće autoceste Beograd – Sarajevo – Beograd, odvija se u skladu s planiranom dinamikom.

Ovaj projekat podijeljen je na tri dionice, a trenutno se gradi na trasi od Rače do Bijeljine I taj posao je povjeren konzorciju kojeg čini laktaški Integral inženjering te Srbijaautoput iz Beograda i Institut za građevinarstvo IG iz Banje Luke.

Crna Gora: Veliki planovi

Crna Gora je u julu 2022. godine otvorila prvu 43 kilometra dugu dionici auto-puta Podgorica – Mateševo, uz kašnjenje od tri godine, koja će sa kamatama i ostalim troškovima koštati oko 1,2 milijarde eura.

Crna Gora je posljednja zemlja na Balkanu koja je dobila auto-put. Prije nje mreže auto-puteva imale su mnoga manje razvijenije susjedne države poput Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova i Makedonije. Priča o crnogorskom auto-putu zvanično je počela u maju 2007. godine.

„Potreban nam je autoput prema sjeveru, a ne dokumentacija o njemu“ – bio je tada kategoričan predsjednik DPS-a Milo Đukanović, na kongresu svoje partije, zagovarajući da Vlada tadašnjeg premijera Željka Šturanovića posebnu pažnju obrati na sjever, da počne i do kraja svog mandata završi dobar dio dionice autoputa.

Međutim, prvi kilometri auto-puta dobijeni su tek 15 godina kasnije. U međuvremenu se promijenilo šest vlada, propao je ugovor o izgradnji sa hrvatskim konstruktorom iz 2009, zatim je bilo više pregovora sa drugim izvođačima da bi 2014. bio izabran kineski CRBS bez tendera, već na osnovu međudržavnog ugovora.

Izgradnju prve dionice pratila je loša priprema projekta, zaboravljanje jedne petlje, brojni naknadni radovi, pandemija korona… što je sve uticalo da umjesto za četiri godine ova saobraćajnica bude završena za sedam godina, dva mjeseca i tri dana.

Novi premijer Milojko Spajić u decembru je na sastanku sa privrednicima kazao da Crna Gora ima lošu saobraćajnu infrastrukturu i da to mora biti prioritet. Najavio je da će početkom 2024. godine biti objavljeno šest tendera za idejne projekte dionica auto-puteva i brzih cesti, da će u septembru ove godine početi izgradnja nastavka dionice Mateševo – Andrijevica, a do će do kraja 2030. godine biti izgrađena oba autoputa kroz Crnu Goru i četiri brze ceste.

Kazao je i da Crna Gora nema vremena da čeka na obećani novac iz EU fondova za dionicu Mateševo – Andrijevica, kao i da će gradnju početi novcem iz svog budžeta.

„Mi ne možemo da čekamo. Ići ćemo na brzi tender. Paf! Paf! I ’24. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, kazao je Spajić u decembru.
Izgradnja ove nove dionice duge 24 kilometra, prema podacima iz prezentacije budžeta za 2024/26, koštala bi 500 miliona eura. Procjenjeni rok za izgradnju bio je dvije i po godine. Monteput, državno preduzeće koja upravlja prvom dionicom auto-puta, i koja je odlukama Vlade zaduženo da priprema projekte za nastavke gradnji auto-puteva i brzih cesti, od decembra prošle godine raspisalo je pet tendera za izradu idejnih rješenja ili projekata novih dionica.

Raspisan je javni poziv za idejno rješenje za ukrštanje autoputa Bar – Boljare sa Jadransko – Jonskim autoputem i brzom saobraćajnicom u zoni Paštrovačke gore. Jadransko-jonski auto-put dolazi iz BiH u kod Grahova ulazi u Crnu Goru, a zatim kroz Katunsku i LJešansku nahiju dolazi u blizini Farmaka. Na sadašnjem magistralnom putu Podgorica Cetinje. Na tom mjestu ukrštao bi se auto-putem Bar – Boljare – Beograd, ali i brzom cestom koja bi išla ka Budvi gdje bi se spajala na buduću primorsku autocestu.

Monteput je raspisao i javni poziv za izradu idejnog projekta dionice autoputa Andrijevica – Berane – Boljare (granica sa Srbijom), odakle bi se nastavljao ka Požegi i dalje prema Beogradu. Srbija je u martu 2022. godine ozvaničila početak izgradnje svoje posljednje dionice ka Crnoj Gori Požega – Duga Poljana, sa rokom završetka od četiri godine. Već su se najavila kašnjenja a nije završena ni dionica do Požege čiji je prvi rok bio decembar 2021.

Raspisan je i javni poziv za izradu idejnih rješenja dionice brze saobraćajnice od granice sa Hrvatskom kod Herceg Novog do Budve, sa prelaskom preko Bokokotorskog zaliva. Ovo rješenje treba da da odgovor da li će zaliv biti pređen, kao i da li će to biti mostom ili tunelom.
Monteput traži i projektanta idejnog rješenja dionice auto-puta Andrijevica – Peć, dionica Andrijevica – Čakor kao i za izradu idejnog rješenja brze saobraćajnice Crnča (mjesto kod Bijelog Polja) – Pljevlja – granica sa Bosnom i Hercegovinom. Ove dvije dionice dio su jedinstvenog međunarodnog saobraćajnog koridora koji bi išao od Sarajeva do Goražda u BiH i granice sa Crnom Gorom, a zatim bi nastavljao trasom Pljevlja – Bijelo Polje – Andrijevica – Čakor – Peć – Priština, i dalje preko Makedonije i Grčke za Istanbul.

Ovaj put bio bi najkraća veza između BiH i Turske, za njenu izgradnju su zainteresovane obje države a o njoj je govoreno i na nedavnoj međunarodnoj konferenciji u Istanbulu.

Premijer Spajić je kazao da za realizaciju svih ovih saobraćajnih projekata nije problem naći novac i da se Crna Gora lako i jeftino može zadužiti za gradnju infrastrukture. On je naveo i da bi izgradnja cijele mreže auto-puteva i brzih cesti kroz Crnu Goru koštala između šest i osam milijardi.