U Srbiji zvanično rade 883 zlatare ili ima i gotovo na stotine onih koji se bave otkupom zlata, a da nisu registrovani kao proizvođači predmeta od dragocenih metala. Broj onih koji su se odlučili da otvore radnje za otkup zlata u krizi je znatno porastao, a delimično to je rezultat i cene zlata, koja se u poslednjih nekoliko godina učetvorostručila.

I dok većina onih koji posluju godinama ili čak i decenijama, zlato od građana otkupljuju i koriste za svoje potrebe, odnosno za izradu novih predmeta, pitanje je gde završava zlato koje otkupe prodaju oni koji se proizvodnjom ne bave? Prema nekim procenama, godišnje se samo u Beogradu od građana preuzme oko 45 kilograma zlata. Većina tog zlata nema kupca u Srbiji, tako da ono odlazi preko granice.

Zlato se može izvoziti iz zemlje samo sa dozvolom Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine. I to neobrađeno zlato, ono koje je u obliku poluproizvoda, praha, žica, traka, lomljeno, odnosno nemonetarno, kao i monetarno zlato. U Ministarstvu kažu da je za uvoz i izvoz zlata obavezno pribaviti dozvolu, kao i da se prema Zakonu o spoljnotrgovinskom poslovanju u Službenom glasniku mora objaviti spisak roba za čiji je uvoz ili izvoz potrebna dozvola.

„To znači da Ministarstvo izdavanjem izvoznih i uvoznih dozvola kontroliše promet ove robe sa inostranstvom“, kažu za Danas u Sektoru za multilateralnu i regionalnu ekonomsku i trgovinsku saradnju. U protekloj godini, Ministarstvo je izdalo dozvole za izvoz zlata u Sloveniju, Nemačku, Švajcarsku, Austriju, Makedoniju i Hrvatsku. Zahtev za izvoz zlata podnosi se uz potrebnu dokumentaciju Ministarstvu, a za bavljenje uvozom i izvozom proizvoda od dragocenih metala ne postoje nikakva posebna ograničenja, čak ni kvantitativna.

Do pre dve godine, kada je usvojen Zakon o kontroli predmeta od dragocenog metala, situacija na tržištu zlata bila je prilično neregulisana. Otkupom su se bavili mnogi, a zlato se u kineskim torbama prenosilo preko granice. Zato i ne čudi podatak da je upravo trgovina zlatom i predmetima od dragocenih metala bila pogodno tle za „pranje“ novca. Novi zakon je donekle vezao ruke crnom tržištu. Direkcija za mere i dragocene metale je po usvajanju Zakona preuzela na sebe kontrolu i nadzor proizvođača, odnosno zlatara. Međutim, van domašaja Direkcije ostali su oni koji nigde nisu registrovani kao proizvođači predmeta od dragocenog metala.

Načelnik odeljenja za opšti nadzor Sektora tržišne inspekcije Goran Macura kaže za Danas da je Direkcija ta koja nadzire privredne subjekte koji se bave proizvodnjom i otkupom predmetom od dragocenih metala, a da oni u skladu sa svojim ovlašćenjima, kontrolišu zlatare samo u onom delu koji se tiče zakona o trgovini i zaštiti potrošača.

– Inspekcija kontroliše da li je subjekat registrovan, da li je istaknuto radno vreme, izdat račun, kako se odnose prema potrošačima – napominje Macura. Tržišna inspekcija je na zahtev Direkcije prošle godine, ističe on, izvršila kontrolu jednog privrednog subjekta i o tome obavestila Direkciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari