STATISTIKA: Hvala bogu što znamo da muškarci to nikada ne bi dozvolili. Oni da peru sudove, a žene da prave karijeru. Inače bi nas statistika i ovog puta prevela žedne preko svetske ekonomske krize. Neospornim podatkom da su tokom proteklih godinu dana, koliko Evropu drma američki ekonomski virus, bez posla najpre i uglavnom ostajali muškarci.

Pošto je svetska ekonomska kriza najpre pogodila (bankarstvo), autoindustriju i građevinarstvo, stopa rasta nezaposlenosti među muškarcima u Evropskoj uniji je mnogo viša nego stopa rasta nezaposlenosti među ženama. U Nemačkoj je na primer u maju ove godine u odnosu na april broj nezaposlenih muškaraca porastao za 13,4 odsto, a broj nezaposlenih žena za samo 3,1 odsto. Sledstveno tome, udeo žena u ukupnom broju zaposlenih se u Nemačkoj ove godine povećao. Žene rade u uslužnim delatnostima. U te delatnosti kriza obično stiže sa par meseci zakašnjenja. Poslodavci lakše ženama nego muškarcima smanjuju platu, tovare za istu platu dodatne poslove i produžuju radno vreme, pre nego što se odluče na otkaz. Žene su sklonije skraćenom radnom vremenu. Zatim, žene pretežu među zaposlenima kod poslodavca koji rukovodi krizom – kod države. A države širom sveta i Evrope širokom rukom su subvencionisale tipično muške branše u nastojanju da zaštite tipično muška radna mesta. Analitičari sa izvesnim feminističkim omajama, sad su zapazili da su time dovele u opasnu neravnotežu državne budžete iz kojih se finansiraju zdravstvo, školstvo, administracija – dakle, sektori u kojima rade pretežno žene. Sad na red dolazi budžetska štednja, koja bi mogla opasno ugroziti ženska radna mesta! S tim što je država i kad otpušta milosrdniji poslodavac nego privatnik.

I SRBIJA: Za razliku od sveta i Evrope, bankarski sektor u Srbiji ostao je stabilan. U našem bankarskom sektoru većinu zaposlenih čine žene, što ne znači da nikako nisu platile ceh centrala svojih banaka po svetu. Novim rigoroznijim ugovorima o radu. I manje uočljivim otpuštanjima. Naša država i ministar opšte prakse Slobodan Milosavljević obratili su, za razliku od većine evropskih država, dužnu pažnju na sudbinu trgovine na malo, gde skoro isključivo rade žene. Na užas javnosti, glavni trgovac na malo je istovremeno i najneomiljeniji domaći biznismen. Za koga sam ministar stavlja ruku u vatru da nije monopolista. Do dana današnjeg ostalo je prilično nejasno, kako je država pritekla u pomoć svom omiljenom antimonopolisti. I na koji rok ga je to održalo na nogama. Tek, velika otpuštanja u sektoru trgovine na malo nisu potresla javnost. Iz ovoga biste zaključili da su žene u Srbiji s krizom zasad bolje prošle od žena u Evropi. Pošto raspolažem ne sasvim uporedivim podacima, dakle manjkavom statistikom, ne mogu izvlačiti pouzdane zaključke o tome. Ali, prošlogodišnji prosečan broj zaposlenih u preduzećima, ustanovama, zadrugama i organizacijama u Srbiji jednak je broju od 31. marta ove godine, oko 1.428.000 (prema podacima Republičkog zavoda za statistiku). Dok je broj žena zaposlenih u istom sektoru 31. marta ove godine bio za oko 10.000 veći od prošlogodišnjeg proseka. Tako da je udeo žena među zaposlenima u ovoj oblasti porastao nešto manje od jednog procentnog poena. Broj zaposlenih kod privatnih preduzetnika 31. marta ove godine manji je za oko 150.000 od prošlogodišnjeg proseka (571.019). Udeo žena među zaposlenima kod privatnika pao je za skoro četiri procentna poena. Sad kod nas sleduje budžetska štednja. Treba li sumnjati da će racionalizacija kod budžetskih korisnika najpre početi od školstva i zdravstva gde rade žene… S tim što je država i kad otpušta milosrdniji poslodavac nego privatnik.

P. S. Nema te krize, koja bi mi skrenula misao sa moje omiljene teme. Ministar za gotovo sve nevolje, Rasim Ljajić, obeznanio nas je neki dan pretnjom da će podneti neopozivu ostavku ukoliko Ratko Mladić ne bude uhapšen do 1. januara 2010. godine. Vreme je, objasnio nam je Ljajić, da se ministri drže svojih obećanja. Jao, preskočila bih ovu pretnju skroz kad bih bila sigurna da svi u Srbiji imaju moje pamćenje. Ali pošto znam da nemaju, da vas podsetim: ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić nam je prošle godine, kad je na konferenciji za štampu ni po čemu nadležan upokojio koncesiju Horgoš-Požega, obećao da će se povući iz politike ukoliko do kraja mandata ove vlade ne bude završen Koridor 10 kroz Srbiju. Pošto ministar zna da ima i onih koji pamte šta sve on obećava, mada je to teško poneti i u ruci a kamoli u glavi, neki dan je neopaženo skratio Koridor 10 na trasu Horgoš-Dimitrovgrad. Mada je teško poverovati da će i taj deo, bez onoga prema makedonskoj granici, biti završen do kraja eventualno punog mandata ove vlade, Dinkić je tako sam ublažio sopstvene uslove za sopstveno političko upokojenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari