Prvi put od privatizacije, 2004. godine, u Valjaonici bakra Sevojno dogodio se štrajk. Polučasovnu obustavu rada organizovala su sva tri fabrička sindikata sa namerom da upozore poslovodstvo na loš materijalni položaj i da iskažu zabrinutost za stanje u fabrici. Iako je izgledalo da takav način protesta nije moguće organizovati, zbog straha i apatičnosti radnika, on je, prema ocenama sindikalnih lidera, ipak uspeo, jer su mu se odazvali skoro svi zaposleni, a poslovodstvo je reagovalo spremnošću za pregovore.


Sindikati zahtevaju produžetak važnosti kolektivnog ugovora dok se ne potpiše novi, pošto je postojećem rok istekao 21. novembra, ali i pisane garancije da do kraja 2013. godine neće biti prinudnog otpuštanja. Pored toga, traže isplatu regresa za ovu godinu u iznosu minimalne zarade u Srbiji, utvrđivanje iznosa satnice do kraja ove poslovne godine, kao i obezbeđivanje kontinuiranog snabdevanja sirovinama kako bi se realizovala planirana proizvodnja.

Kako poslovodstvo nije ispunilo zahteve, koji su bili oročeni do 14. novembra, sindikati su dan kasnije organizovali štrajk upozorenja. U tišini, bez transparenata i sličnog sindikalnog „dekora“, radnici su štrajkovali unutar fabričkog kruga, a poslovodstvo nije dozvolilo novinarima da uđu u fabriku.

– Posle štrajka dva puta smo se sastali sa poslovodstvom, koje je iskazalo spremnost da razgovara o našim zahtevima. Pregovori su u toku, jer je štrajk upozorenja napravio pozitivne pomake i poslodavac je na naš protest ozbiljno reagovao, ocenio je za Forum Dragovan Drašković, predsednik fabričkog Samostalnog sindikata.

Ranije su sindikati, ali i osamdesetoro direktora, šefova i upravnika fabričkih pogona, upozorili vlasnike – inostrane investicione fondove RC2 i DARBI, na to da su proizvodnja i obim investicija sve manji, da postoje problemi u restrukturiranju dugova, te da je za loše stanje u fabrici odgovorno novo poslovodstvo na čelu sa generalnim direktorom Markom Mitrovićem, koje je, početkom oktobra ove godine, kako su ocenili, neopravdano i nezakonito smenilo dugogodišnjeg generalnog direktora Dragana Subotića.

– Naši zahtevi postoje od ranije i oni su minimalni. Međutim, smatramo da ugrožena budućnost fabrike, a time i sudbina 1.150 zaposlenih i njihovih porodica. Za to nije kriva svetska ekonomska kriza, već poslovodstvo, jer se smanjuju i proizvodnja i obim investicija. Tačno je da redovno primamo plate, ali želimo na vreme da skrenemo pažnju kako bismo sprečili propadanje fabrike, ukazuje Drašković i dodaje da se socijalni problemi radnika ne mogu rešiti ako se proizvodnja ne poveća.

– Vlasnici moraju da investiraju u proizvodnju da bi fabrika radila. To je i bio cilj privatizacije. Međutim, strah nas je da se i ono kapitala što ima u fabrici ne odlije, kao što se dogodilo u mnogim užičkim i drugim firmama u Srbiji. Fondovi nisu dobri vlasnici, i to je svima jasno. Oni su tu da ako mogu, uzmu pare sa što manje ulaganja, sa manjom proizvodnjom, a to znači sa viškom zaposlenih. Iako poslovodstvo to ne priznaje, sprema se otpuštanje radnika, ističe Drašković, odbacivši spekulacije da je štrajk organizovan zbog smene generalnog direktora Dragana Subotića, objasnivši da su identične zahteve sindikati uputili poslovodstvu pre godinu dana.

– Zašto bismo štrajkovali ranije, kada je godišnja proizvodnja bila 36.000 tona, a sada je skoro prepolovljena i poslovodstvo pokušava da nas ubedi da je ovo specifična firma, koja samo smanjenjem proizvodnje može da ostvari profit. Naši zahtevi postoje duže od godinu dana i to nema veze sa imenovanjem novog generalnog direktora. Mi sa tim nemamo nikakav problem. Oni imaju problem, jer misle da zaustavljanje raznih linija, nedostatak novca za finansiranje proizvodnje ne ugrožavaju naš socijalno-ekonomski status i budućnost fabrike. Kad ćemo da podignemo glas nego sada kada je proizvodnja za skoro 10.000 tona manja nego 2010. godine, kazao je Drašković.

Njegov kolega Veljko Ljubičić, predsednik sindikata Nezavisnost, navodi da su problemi u fabrici nastali kada su većinski vlasnici postali investicioni fondovi, te da je osnoni cilj sindikata da zaštiti radno-pravni status zaposlenih primenom kolektivnog ugovora i garancijom poslovodstva da neće biti otpuštanja radnika.

– Zahvalni smo radnicima koji su obustavili proizvodnju i izašli iz hala, iako su ih sve vreme posmatrali sa prozora upravne zgrade. Nakon štrajka upozorenja, pregovaračka pozicija sindikata sada je neuporedivo jača, naveo je Ljubičić, a potom objasnio da prosečnu neto zaradu, koja u fabrici iznosi 36.000 dinara, ne prima sedamdeset odsto zaposlenih.

– Sedamdeset odsto zaposlenih ne prima prosečnu zaradu u tom iznosu, jer je prosečan koeficijent mnogo veći od prosečne zarade, dodao je Ljubičić, a potom naveo da sindikati i radnici ne žele da Valjaonica bakra završi kao još jedna propala privatizovana firma.

Krsta Radović, predsednik Nezavisnog sindikata, tvrdi da su sindikati na vreme upozoravali na probleme u fabrici i od poslovodstva tražili da preduzme ozbiljne mere, poručivši da sindikati nisu ni na čijoj strani, već da zastupa isključivo interese zaposlenih.

– Shvatamo da je kriza, ali ona nije počela 2012, već 2008. godine. Proizvodnja se smanjila, gubimo kupce i u pitanju je opstanak fabrike. Želimo na vreme da obavestimo javnost, državne organe i lokalnu samoupravu o pravom stanju u fabrici, poručio je Krsta Radović, zaključivši da je štrajk upozorenja uspeo i da će Štrajkački odbor o daljim merama obaveštavati zaposlene i javnost.

Vlasnici tvrde da Subotiću nije uručen otkaz

Vlasnici su u svom dopisu otpisali zaposlenima da su ekonomska kriza i nasleđeni veliki dugovi, uzroci problema u poslovanju fabrike, te da Draganu Subotiću nije uručen otkaz, već da je on sam napustio funkciju generalnog direktora, prethodno odbivši poziciju predsednika borda direktora u fabrici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari