Prema statističkim podacima, prosečna januarska plata u Srbiji iznosila je 39.137,00 dinara. Tako posmatrano, zaposleni u opštinama Kladovo, Majdanpek i Bor zarađivali su više od republičkog proseka – od 43 hiljade u Kladovu do 50 hiljada u Boru. Naravno, u proseku.

U Boru i Majdanpeku na prosečnu platu koja se pojavljuje u statistici i te kako utiče učešće zaposlenih u Rudarsko-topioničarskom basenu Bor, gde je prosek oko 69 hiljada dinara, a u Kladovu tu ulogu preuzima Hidroelektrana „Đerdap 1“, gde plate takođe premašuju republički prosek, a ni one šestocifrene nisu retkost. Iako na prvi pogled ove opštine istočne Srbije deluju kao Eldorado, ne treba biti statističar pa sračunati da u ovim sredinama žive i oni kojima je i minimalac od 20.010,00 dinara nedostižan, budući da rade za petnaestak hiljada dinara.

– Moja plata je blizu državnog minimalca iako je dugo bila ispod. Teško je da se preživi sa tako malom platom, skoro i nemoguće – priča radnica jednog od majdanpečkih preduzeća koje se finansira sredstvima budžeta opštine .

– Ima dana kada radim i više od osam sati dnevno, ali za to nemam nikakvu povišicu. Skoro svakodnevno vučem teške gajbe sa robom iz magacina i u magacin i za to nisam plaćena posebno. Moja plata je nekoliko hiljada dinara ispod minimalca – iskustvo je radnice jedne od privatnih prodavnica mešovite robe, takođe u Majdanpeku.

– Radim u javnom preduzeću i nadao sam se da ćemo imati makar nešto više od minimuma, međutim moja plata je tačno tolika. Dešava se da nas pozovu na posao i van radnog vremena, ali nam za to ne uplaćuju prekovremeno, već dobijamo normalnu minimalnu platu – kaže radnik jedne javne majdanpečke opštinske ustanove.

Iako im nije nimalo lako da sa minimalcem ili petnaestak hiljada sastave od prvog do prvog, niko od njih nije želeo da „priča za novine“ predstavljajući se imenom i prezimenom, strahujući od mogućih posledica. Na evidenciji nezaposlenih u Majdanpeku je oko dve hiljade ljudi, pa je najčešći odgovor privatnih poslodavaca „ako ti ne odgovara, ima puno drugih koji će raditi za ovu platu“.

– Ugovori na određeno vreme novi su „izum“ poslodavaca koji na taj način zaposlene „opominju“ da lako i brzo mogu da ostanu bez radnog mesta. A kako je danas teško doći do radnog mesta, onda ne čudi što jedan deo poslodavaca ne poštuje zakon i ne isplaćuje minimalac, kaže za Forum predsednik OV SSSS za opštine Majdanpek, Negotin i Kladovo, Dejan Matejević, koji problem vidi i u sindikalnom (ne)organizovanju radnika u privatnom sektoru.

– Pravo je pitanje da li se poštuje isplata minimalca. Nezvanični je podatak da je na primer u trgovini, bar u opštini Majdanpek, plata oko 15 hiljada dinara, a da je u pojedinim opštinskim javnim preduzećima postignut dogovor da se na određen način dođe do minimalca, navodi Matejević, koji posebno ističe da je sadašnji iznos minimalca daleko od potrošače korpe. Troškovi života su od prošle godine značajno porasli i mnogi radnici muku muče da preguraju mesec.

Kao i u susednoj majdanpečkoj i u opštini Kladovo situacija je slična, saznajemo u povereništvu Samostalnog sindikata ove podunavske opštine. Privatni poslodavci nisu „oduševljeni“ sindikalnim organizovanjem i daju sebi za pravo da ne isplate minimalac radnicima. „Ako ti nećeš, ima ko hoće“ odgovor je koji može da se čuje na primedbe na visinu plate u opštini u kojoj je po podacima NSZ 2.239 nezaposlenih lica, pri čemu je četvrtina mlađih od 30 godina.

– Raspon u platama je od 15 do 100 hiljada dinara, s tim da najmanje zarađuju radnici u trgovini, a najviše zaposleni u HE „Đerdap 1“, tako da slikovito rečeno svi jedemo sarmu, doduše neki samo kupus, a neki meso – priča Branko Majkanović iz povereništva Samostalnog sindikata u Kladovu, koji kao i njegov kolega iz Majdanpeka smatra da minimalna cena rada treba da bude veća.

– Bar 30 procenata treba da bude veća, jer sadašnji iznos je devalviran i trebalo bi ga povećati jer su porasli troškovi života u prethodnoj godini. Takođe, treba pronaći način da poslodavci poštuju zakon i isplaćuju radnicima minimalnu zaradu, odnosno utvrđeni zakonski minimum, kaže Majkanović.

U Kladovu ipak nije sve tako crno, budući da u tri privatizovane firme postoje potpisani kolektivni ugovori, koje privatni poslodavci poštuju. U kladovskom brodogradilištu, PTK Ključ i Đerdap turistu plate su solidne, a obaveze predviđene kolektivnim ugovorom se poštuju.

– Sve moguće probleme eliminisali su u startu dogovorom sa sindikatom i izradom i potpisivanjem kolektivnog ugovora. Ovi poslodavci zastupaju tezu da im je u interesu da se radi, a ne da se štrajkuje, pa se zato u ove tri kladovske firme i radi i zarađuje više od minimalca – saznajemo od Majkanovića.

Među poslodavcima nije bilo onih spremnih da pričaju na ovu temu, pravdajući se da je stanje u privredi i dalje veoma loše i da bi svako dalje opterećivanje preduzetnika, a pod tim podrazumevaju povećanje plata zaposlenima predstavljalo veliko opterećenje za poslovanje. A radnicima sa minimalcem, pa i onima sa prosečnom platom bilo gde u Srbiji život sa takvima primanjima i dalje će biti ozbiljan izazov.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari