Pojedini vojni analitičari proglasili su, reklo bi se ne bez razloga, sporazum Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata vezan sa proizvodnju raketnog sistema ALAS, poslom decenije za domaću vojnu industriju, ravan onom koji se 1989. i 1990. odnosio na izvoz tenka M 84 u Kuvajt. Razlika je u tome što je taj tenk bio zajednički projekat kompletne jugoslovenske vojne industrije, u čijoj je realizaciji učestvovalo više od 200 domaćih firmi.

Elem, iako svi detalji sporazuma sa Emiratima još uvek nisu obelodanjeni, ipak se može konstatovati da je Srbija započela berićetan posao, jer će raketni sistemi ALAS prevashodni biti namenjeni inostranim tržištima. Ima, doduše, i onih skeptika koji se pitaju zašto bogati Arapi, koji takoreći plivaju u petrodolarima, žele da investiraju u proizvodnju raketa u Srbiji, kad slične, ali dalekometnije i ubitačnije projektile te vrste mogu da kupe u razvijenim zemljama, na primer u SAD.

U odgonetanju ove dileme nije bez značaja ni činjenica da su saradnju sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima najpre ostvarili kragujevački oružari. Naprotiv, Zastavina fabrika oružja je prošle godine u Emirate izvezla vojno, odnosno pešadijsko naoružanje (mahom mitraljeze M 84), u vrednosti od oko deset miliona dolara. Dobri poznavaoci prilika u domaćoj, ali i svetskoj oružarskoj industriji, tvrde da je taj Zastavin mitraljez među najboljima u svetu. Ilustracije radi, tim oružjem opremljene su i mirovne jedinice UN na kriznim žarištima u Avganistanu i Iraku. S druge strane, gotovo da nema dileme da su prošlogodišnji izvozni aranžman „težak“ deset miliona dolara, koji je kragujevačka fabrika ugovorila direktno sa nadležnima u Emiratima, kao i kvalitet isporučenog pešadijskog naoružanja, trasirali put i aktuelnom sporazumu o proizvodnji krstareće rakete ALAS. I ne samo to, Arapi su, kako se nezvanično čuje, zainteresovani i za rakete „bumbar“ i „lorano“, kao i za uvoz municije iz Srbije. Predstavnici menadžmenta Zastava oružja su, inače, posetili Sajam naoružanja u Abu Dabiju, pa kragujevački oružari očekuju da će posao sa Emiratima biti nastavljen i u ovoj godini. Još jedan od razloga zbog kojih su se, prema oceni stručnjaka, Emirati opredelili za zajednička ulaganja sa Srbijom, treba tražiti u proceni arapskog partnera da bi investicije trebalo usmeriti u razvoj industrije, pre svega vojne. Preduslov za to je da ovladaju savremenim tehnologijama. Drugim rečima, Ujedinjeni Arapski Emirati mogu na Zapadu da kupe oružje koje požele, ali zapadne zemlje neće da im prodaju i tehnologiju za izradu tog oružja. Zato UAE, čiji su se nadležni uverili u kvalitet srpskog vojnog naoružanja, uspostavlja saradnju sa ovdašnjom vojnom industrijom, ulaže u njenu proizvodnju, kupujući tako i tehnologiju za buduću sopstvenu produkciju vojnog naoružanja.

Sudeći prema najavama, partner iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uložiće u proizvodnju ALAS-a najpre 33 miliona, a u naredne četiri godine još 187 miliona dolara. Iako je stručna javnost u Srbiji upoznata sa karakteristikama tog raketnog sistema, treba podsetiti da je reč o prvoj srpskoj krstarećoj raketi, koja se od sličnih projektila u svetu razlikuje po tome što je malih dimenzija, pa tako i teško uhvatljiva za radarsko, televizijsko i termovizijsko otkrivanje. Njene prednosti ogledaju se i u tome što može da se instalira na mala borbena sredstva, kao i na helikoptere, lansira se sa raznih tipova kopnenih platformi, precizna je i pouzdana… Proizvodnju krstareće rakete malih dimenzija, relativno velikog dometa i dobrog efekta na cilju razvijala je privatna domaća firma EdePer, uz podršku državnog preduzeća za promet oružja Jugoimport SDPR.

Raketni sistem ALAS ima domet od 25 kilometara, a uz pomoć turbo mlaznog motora leti brzinom od 648 kilometara na sat. Ima kumulativnu bojevu glavu, tešku 10 kilograma, i može da probije oklop od 800 milimegara, ili 80 santimetara. U verziji ALAS plus, raketa može da ostvari domet i do 60 kilometara, a cilj prati preko optičkog kabla. Može da se programira da leti prema određenoj putanji, a ima i glavu za samonavođenje.

Fabrike spremne za novi izazov

U delu domaće javnosti može se čuti pitanje da li fabrike Krušik, Prva petoletka, Teleoptik i Utva, koje će najdirektnije da budu uključene u proizvodnju raketnog sistema ALAS, imaju kadrove i opremu da realizaciju taj poduhvat. I mada se poslovodstva tih preduzeća još ne oglašavaju, čini se da razloga za zabrinutost nema. „Te fabrike, koje su krajem osamdesetih učestvovale u proizvodnji tenka M 84, raspolažu opremom i kadrovima za proizvodnju prve srpske krstareće rakete. Naravno da će uoči početka serijske proizvodnje rakete, u pogonima tih fabrika, morati da se instaliraju specijalni alati i specijalizovana oprema ali, gotovo je izvesno, da je način nabavke te opreme definisan sporazumom sa Emiratima“, kaže za Danas mr Dragoljub Grujović, doskorašnji direktor Zastave oružja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari