Imajući u vidu da se NIS privatizuje u vezanoj trgovini, i da je cena samo jedan od elemenata sporazuma, posebno je važno da se insistira na što većim investicijama ali i statusu domaće nafte u Srbiji kao i Angoli. Za Srbiju je od velikog značaja da se NIS razvija a ne samo da se novac od prodaje kompanije slije u budžet jer će od boljeg poslovanja kompanije korist imati i država kao manjinski vlasnik.

Imajući u vidu da se NIS privatizuje u vezanoj trgovini, i da je cena samo jedan od elemenata sporazuma, posebno je važno da se insistira na što većim investicijama ali i statusu domaće nafte u Srbiji kao i Angoli. Za Srbiju je od velikog značaja da se NIS razvija a ne samo da se novac od prodaje kompanije slije u budžet jer će od boljeg poslovanja kompanije korist imati i država kao manjinski vlasnik. S druge strane bilo bi sjajno kada bi se Naftagas izdvojio iz procesa privatizacije NIS jer bi u rukama države ostalo istraživanje nafte. Treba podsetiti da proizvodnja domaće nafte predstavlja 20 odsto naše potrošnje, a rezerve su procenjene na najmanje 50 godina. Ako taj zahtev nije prihvatljiv, onda se u kupoprodajnom ugovoru mora odrediti precizna dinamika i visina ulaganja u taj deo NIS-a – kaže za Danas Zorana Mihajlović-Milanović, ekspert za energetiku.
Prema njenim rečima kod gasnog aranžmana posebnu pažnju treba usmeriti na kapacitet gasovoda Južni tok. Naša sagovornica podseća da u sporazumu piše da će kapacitet gasovoda biti minimum 10 milijardi kubnih metara gasa, a srpski pregovarački tim trebalo bi da insistira na kapacitetu od 15 milijardi kubnih metara gasa.
– Srbiji je potreban magistralni gasovod i u slučaju da ga ne dobije država, ne bi trebalo da proda NIS Rusima. Ne treba zaboraviti da su naše Ministarstvo energetike i Gasprom 2006. godine potpisali Memorandum o izgradnji gasovoda kroz Srbiju čija putanja odgovara trasi Južnog toka, a imao je pretpostavljen kapacitet 18 milijardi kubnih metara godišnje. Trebalo bi inistirati na povećanju kapaciteta podzemnog skladišta gasa Banatski Dvor. Naime, ruski partner predviđa kapacitet od 350 miliona kubnih metara gasa a pun kapacitet iznosi 860 miliona kubnih metara gasa godišnje. Srbiji je u interesu da to skladište bude regionalnog karaktera jer ne postoji nijedan razlog da to zaista i ne bude – naglašava Zorana Mihajlović-Milanović.
Direktor Centra za visoke ekonomske studije Vuk Đoković kaže za Danas da je energetski sporazum sa ruskom stranom postavljen na lošim osnovama i da se sada „malo toga može spasti“.
– Ne verujem da će Gasprom prihvatiti da država Srbija ima „zlatnu akciju“ u NIS niti će na bilo koji način dozvoliti da joj se ograniči većinsko vlasništvo nad preduzećem koje će upravljati gasovodom Južni tok kroz Srbiju. Takođe, ne verujem da će za Ruse biti prihvatljiv i bilo koji drugi krucijalni zahtev pregovaračkog tima Vlade Srbije. Dozvoljavam mogućnost da se povećaju obećane investicije u NIS ali se postavlja pitanje kakve će Srbija imati koristi od toga, jer to više neće biti državno preduzeće – ističe naš sagovornik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari