Minimalac od 300 do 560 evra: Kakav je životni standard građana u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji?

Crna Gora: Veliki skok, ali nedovoljno novca

Minimalna zarada u Crnoj Gori od januara prošle godine iznosi 450 eura u neto iznosu, a ukupne dažbine na nju koštaju još 117 eura. Iznos minimalne zarade prima oko 50 hiljada zaposlenih što je oko 22 odsto od ukupnog broja radnika.

Njen iznos se utvrđuje Zakonom o radu i nije vezan za iznos prosječne zarade.

U periodu od 2013. do 2019. godine minimalna zarada je bila na istom iznosu od 193 eura. Na kraju tog perioda ona je iznosila 40 odsto tadašnje prosječne zarade od 480 eura.

Tek u maju 2019. godine Vlada i poslodavci su pristali da nakon šest godina mirovanja povećaju iznos minimalne zarade na 222 eura. Poslodavcima je tada kao ustupak smanjen iznos doprinosa za zdravstveno osiguranja za 2,3 odsto bruto zarade.

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori minimalac se izmjenom zakona od 1. oktobra 2021. povećava na neto iznos od 250 eura, da bi od 1. januara na predlog tadašnje Vlade kroz program poreske reforme „Evropa sad“ bio utvrđen na 450 eura.

Tada su poslodavci prihvatili ovo povećanje od 80 odsto, jer je istovremeno uveden neoporezivi dio zarade do 700 eura neto i ukinut doprinos za zdravstveno osiguranje od 20,5 odsto.

Prosječna zarada u Crnoj Gori za april ove godine iznosi 786 eura, tako da minimalna ima vrijednost od 57 odsto prosječne.

Najnižu prosječnu neto zaradu u Crnoj Gori, prema podacima Uprave za statistiku Monstat, u aprilu su imali zaposleni u skoro pa ugašenoj prerađivačkoj industriji od 610 eura, a zatim slijede prosječne zarade u trgovini 646 eura i ugostiteljstvu od 688 eura.

Zaposleni koji primaju minimalne zarade od januara imaju dodatnu povoljnost, jer se zbog izmjene Opšteg kolektivnog ugovora sve naknade koje dobijaju uz zaradu – za prekovremeni rad, rad za praznike i ostalo, moraju dodatno računati na iznos minimalne zarade što do tada nije bio slučaj. Dio poslodavaca je koristio zakonsku prazninu da im te naknade uvrsti unutar obračuna za minimalnu zaradu.

U Crnoj Gori se 11. juna održavaju vanredni parlamentarni izbori, tako da se političke partije trenutno takmiče ko će obećati veći rast zarada pa i minimalne zarade. Lider pokreta „Evropa sad“, kojoj rejting agencija daju najveći procenat, najavio je da će minimalnu zaradu u roku od 12 mjeseci kada dođu na vlast povećati na iznos od 700 eura.

Nije navedeno na koji način bi ona bila povećana, kao ni koji bi ustupak poslodavcima učinili kako bi na Socijalnom savjetu pristali na rast ovog troška za zarade.

Srbija: Korpa mnogo brža od plate

Vanredni pregovori o povećanju minimalne cene rada u Srbiji krajem maja na inicijativu dva reprezentativna sindikata odmah su prekinuti; sindikati traže da vanredno povećanje „minimalca“ važi od 1. jula, a Vlada Srbije u priličnom saglasju sa poslodavcima hoće dijalog pre vremena, ali za narednu godinu.

Do tada bi na snazi minimalna cena rada utvrđena avgusta lane od oko 40.000 dinara, odnosno 330 evra, koju je inflacija dobro načela i pre nego što je stupila na snagu 1. januara 2023.

Predsednica Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost i odnedavno potpredsednica Evropske konfederacije sindikata Čedanka Andrić za Danas kaže da UGS i Savez samostalnih sindikata Srbije, kao inicijatori pregovora, saglasni da su se stekli uslovi za vanredno usaglašavanje „minimalca“ koji kaska sa tzv. minimalnom potrošačkom korpom.

U februaru, prema podacima Ministarstva za trgovinu koje utvrđuje mesečni ceger potreba, minimalna potrošačka korpa koštala je 50.299 dinara, petinu više od minimalca, a sada je već otkaskala za četvrtinu od minimalne cene rada.

Zakonom o radu je za utvrđivanje „minimalca“ nadležan Socijalno-ekonomski savet koji u pregovorima sa predstavnicima sindikata, poslodavaca i Ministarstvom za rad najkasnije do 15. septembra tekuće godine utvrđuje iznos za narednu.

Ako SES ne donese odluku u roku od 15 dana od početka pregovora, o visini minimalne cene rada odlučuje Vlada Srbije u narednih 15 dana. Zakon predviđa i vanredno usaglašavanje, ako se poremete glavni parametri, pre svega inflacija I troškovi života.

Sa izuzetkom prošle godine kada je SES odlučio konsenzusom, visinu ove zarade više od decenije proglašava Vlada, a još češće predsednik Srbije Alaksandar Vučić, koji apsolutno nema ingerencija u ovoj oblasti, kako naglašava Andrić. Vlada sada poručuje da je, navodno, projektovana inflacija već uvršćena u ovogodišnji „minimalac“, te da bi povećanje za 20 odsto koje se traži podstaklo inflaciju i – nezaposlenost!

Poslodavci koji isplaćuju zarade veće od minimalne ne protive se novom iznosu, tim pre što bi se i neoporezovani deo zarada podigao, pa bi i oni mogli još neki dinar da dodaju zaposlenima.

U tome je i ključ protivljenja vlasti – jer će priliv novca u budžet biti manji, a njihove obaveze kao poslodavca veće. Naime, od oko 400.000 zaposlenih, što je svaki šesti od ukupnog broja, koji imaju najnižu zaradu, dobar deo radi u javnom sektoru, što znači da bi rashodi budžeta po tom osnovu bili povećani.

Čuvene „tetkice“ u školama, recimo, listom su na „minimalcu“.

Pri čemu treba znati da se minimalna zarada može isplaćivati po zakonu samo šest meseci, dok se poslovanje ne konsoliduje. No država kao najveći poslodavac ne poštuje zakon, pa je to dozvoljeno i drugima.

Inače, prosečna zarada za mart u Srbiji bila je 85.485 dinara, što je oko 700 evra, a medijalna 180 evra manje (64.363 dinara), što znači da je više od polovine zaposlenih bilo u zoni bede između minimalne i medijalne zarade.

No, uporedna statistika pokazuje da minimalna zarada u Srbije nije najniža u regionu, tu ne negde na sredini, ali tih 330 evra su relativni, pošto centralna banka monetarnom politikom „drži“ na uzdi evro, odnosno veštačku pumpa vrednost dinara.

To izaziva poremećaje u proizvodnim troškovima, a vlastima omogućava da se hvale stalnim rastom zarada, premda je realna kupovna moće u konstantnom padu.

Jedna od mantri kojom se dokazuje uspeh ekonomske politike jeste rast zarada, pa i minimalne, što pokazuju i brojke Tako je minimalna zarada u poslednjoj godini „prethodne vlasti“ 2011. bila u rasponu od 15.200 dinara, do 17.920.

Evro je u to vreme vredeo između 100 i 105 dinara, a potrošačka korpa je bila oko 300 evra.

Neznatan rast minimalca zabeležen je 2012, a potom je od 2013. do 2017. vredeo između 18.400 koliko je bio juna 2013, do 23.920 avgusta 2017. No i evro je „varirao“ pa je u tom periodu minimalac bio negde između 180 i 210 evra.

Prvi značajni rast izražen u evrima beleži se 2019. kada je iznos stigao do 28.575 dinara, ali te godine je i dinar „ojačao“ prema evru.

Naredne tri godine minimalac izražen i u dinarima i u evrima raste – ali potrošačka korpa, i minimalna i prosečna, uvek biva brža, a prošla i ova godina sa dvocifrenom inflacijom dodatno su obesmislili i statistiku objašnjenja vlasti.

Štaviše, ministar trgovine Tomislav Momirović u četvrtak je četvrtak je izazvao salve smeha izjavom da su cene počele da padaju! Iako i sam zna da su osnovne životne namirnice u odnosu isti period prošle godine 30 do 50 odsto skuplje.

Dve aktuelne slike bolje govore od brojki – instruktori vožnje u Nišu štrajkovali su u četvrtak pošto njihov čas vredi samo 380 dinara, pa često ni za „minimalac“ ne zarade.

Zaposleni u konfekciji Falk Ist u Knjaževcu štrajk su počeli u petak jer, kako su rekli kolegi Miljku Stojanoviću, šiju za Guči, a žive od minimalca ili nešto preko.

Hrvatska: Svaki deseti prima ili najnižu ili najveću zaradu

U deset godina minimalna plaća porasla 75 posto i iznosi 560 eura neto. Sedamsto euro bruto ili 560 eura neto minimalna je plaća u Hrvatskoj i moglo bi je primati negdje oko 70 tisuća zaposlenih prema procjeni hrvatskog ministra rada.

U listopadu prošle godine, kad je donesena odluka o visini minimalca, minimalac je iznosio polovicu (50,3 posto) prosječne bruto plaće, da bi do trećeg mjeseca 2023 godine vrijednost minimalca pala na 45 posto prosjeka.

Do kraja ove godine vjerojatno će se spustiti na oko 40 posto i tako opet ispočetka.

Visinu minimalne plaće određuje Vlada jednom godišnje, uz prethodne konzultacije sa socijalnim partnerima koje u pravilu završe rogoborenjem jednih i drugih, svatko zbog svojih motiva. Tvrtkama, posebno iz radno-intenzivnih djelatnosti to je previše, sindikatima premalo.

Činjenica je da minimalna plaća raste znatno brže od prosječne, primjerice u godini hrvatskog ulaska u EU – 2013 – minimalna je bruto plaća bila 400 eura i od tada je porasla 75 posto.

U tom desetogodišnjem razdoblju prosječna je neto plaća nominalno rasla manje – 52 posto. Realno su, pak, kad se uračuna inflacija, u deset godina prosječne plaće porasle oko 20 posto.

Snažnije povećanje primanja dogodilo se u 2023. godini, kada je od kraja prošle do ožujka ove godine prosječna neto plaća porasla oko osam posto i za mjesec ožujak iznosila 1130 eura neto (1556 bruto).

Prema plaćama iz prosinca 2022 godine, Hrvatska je na kraju prošle godine imala 140.000 zaposlenih u pravnim osobama (bez obrta i slobodnih profesija) čije su bruto plaće bile do 700 eura.

Već za siječanj 2023. primanja zaposlenih iz prvog decila, odnosno prve desetine zaposlenih sa najnižim primanjima, skočila su na oko 800 eura bruto i tu su se držala iduća tri mjeseca za koje postoje javno objavljeni podaci.

Posljedica je to, prvenstveno, rasta minimalne plaće i jedne ranije zakonske intervencije hrvatske Vlade da se unutar minimalne plaće nalazi samo plaća za redovan rad. Dodaci za prekovremeni rad, rad vikendom, rad u smjenama i slično moraju se isplatiti mimo minimalca.

Inače, struktura zaposlenih po visini plaće pokazuje da deset posto najslabije plaćenih radnika u zemlji trenutno zarađuje oko 630 eura neto, srednja ili medijalna plaća je 950 eura, a deset posto najbolje plaćenih Hrvata ima neto plaću veću od 1.715 eura.

Minimalne su plaće najzastupljenije u zaštitarskoj branši, tekstilnoj i drvnoj industriji, pojedinim dijelovima metalne industrije te obrtu i samostalnim profesijama gdje se tradicionalno isplaćuju niže plaće da bi se izbjeglo plaćanje socijalnih doprinosa.

Hrvatska je vlada najavila da će od iduće godine dodatno povećati neto primanja na male plaće tako što će radnike čije se plaće kreću od 700 do 1.300 eura bruto osloboditi obveze plaćanja dijela mirovinskih doprinosa.

Tehnički to će se napraviti tako što će na bruto plaću od 700 eura 1.300 eura biti oslobođeno plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za državni mirovinski sustav (15 posto), a doprinosi će se obračunavati na preostalih 400 eura.

To će se oslobođenje regresivno smanjivati do bruta od 1.300 eura nakon kojega će se naplaćivati puni doprinosi. Sindikati su kritizirali prijedlog, jer smatraju da šteti mirovinskom sustavu i donosi prekid veze između plaćenih doprinosa i iznosa mirovine.

Inače, kada odu u mirovinu svi zaposleni čije su plaće tijekom radnog vijeka bile ispod 80 postotne prosječne plaće u državi ulaze u kategoriju najniže, od države, zagarantirane mirovine, koja trenutno iznosi 11 eura po godini staža.

BiH: Minimalac je baš minimalan

Rekordna inflacija sa kojom se suočila Bosna i Hercegovina najviše je pogodila građane koji primaju minimalnu platu.

Kako bi ublažila njene posljedice, vlast je u proteklom periodu posegnula za povećanjem minimalca. Tako je Vlada FBiH 12. januara ove godine donijela Odluku kojom je utvrdila najnižu platu za period od 1. januara do 31. decembra 2023. u neto iznosu od 596 KM, što predstavlja povećanje za 9,85 posto u odnosu na najnižu platu utvrđenu za 2022.

No, to ni blizu nije dovoljno da se pomogne građanima, posebno ako se uzme u obzir da je galopirajući rast cijena doveo do toga da potrošačka korpa iznosi blizu 3000 KM.

Ipak, tračak nade daje novoimenovana Vlada FBiH kojoj je jedan od prioriteta povećanje minimalne plate na 1000 KM, uz usvajanje Zakona o minimalnoj plati. To je za Oslobođenje još jednom potcrtao Vojin Mijatović, federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta.

„To je treći deo koji nedostaje uz izmene i dopune Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak. Kada se završi neophodna kalkulacija vrlo brzo će to biti na Vladi, a onda i u Parlamentu FbiH. To je naša obaveza i strateško opredeljenje. Uz dogovor sa udruženjem poslodavaca i sa sindikatima idemo u taj proces do kraja godine. To se mora rešiti kako bi zaustavili odlazak radne snage iz Bosne i Hercegovine. Puno je prioriteta, a to je jedan od prioriteta ove Vlade“, naglasio je Mijatović.

Mevludin Bektić, član delegacije Saveza samostalnih sindikata BiH u Ekonomsko-socijalnom vijeću, za naš list podsjeća da se minimalac usklađuje po Uredbi federalne Vlade.

„To je neprihvatljivo kada znamo da smo imali inflaciju prošle, ali I ove godine. Neprihvatljiv je koncept da držimo status quo i da čekamo još šest mjeseci do usklađivanja nove minimalne plate. Mi smo to u više navrata iznosili. Vlada u starom sazivu je ignorisala socijalni dijalog kroz ESV i svojom Uredbom je donijela odluku o načinu usklađivanja minimalne plate bez obzira na protivljenje sindikata“, objašnjava on.

Kako dodaje, poslodavcima se više izašlo u susret nego sindikatima, mada ni poslodavci nisu zadovoljni.

„Nalazimo se u jednoj vrsti geta Vlade koja je izazvala ovakvu situaciju i ovako trajno niska primanja radnika bez obzira na prisutnu inflaciju“, ističe Bektić.

Zbog svega navedenog je, kaže nam, potrebno pet minimalnih plaća da bi radnik mogao izdržavati porodicu, što izaziva ogorčenje.

„Velika su očekivanja od nove Vlade. Međutim, oni vezuju Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak za Zakon o minimalnoj plati zbog čega mislim da ćemo ponovo doći u začarani krug. Podsjetiću da ovi fiskalni zakoni nisu prihvatljivi za sindikat jer je vlada tražila neutralni efekat, a kolaterala bi bili radnici, jer bi se iz radničkih plata namirivalo smanjenje u budžetu. Zakoni moraju ići na doradu, potom u javnu raspravu i na usklađivanje pred ESV i to će trajati. Namjera je da dođemo do izmjene ovih zakona, ali ne na štetu radnika“, kaže Bektić.

I Vlada RS-a je u januaru ove godine donijela Odluku o najnižoj plati za 2023. koja iznosi 700 KM. Prije donošenja te Odluke, minimalac u RS-u je bio 650 KM.