Ko je legitimni predstavnik radnika i poslodavaca u Srbiji danas? Lako pitanje bez pravog odgovora ostaje već godinama. Razloga ima mnogo, a svi se mogu sažeti u nekoliko reči – nesloga, sebičluk, nemarnost. Sindikati i poslodavci su razjedinjeni, iz dana u dan niču nova udruženja koja insistiraju na tome da su baš ona ta koja imaju dovoljno članova da sede u Socijalno-ekonomskom savetu, država ćuti i ne radi ništa godinama. Možda joj tako odgovara.


Poslednja i velika prepreka na putu ka socijalnom dijalogu u zemlji jeste direktna posledica upravo lenjosti države, njene nemarnosti ili možda namernog opstruisanja. Kao da niko ne čuje one koji na sav glas viču da su prikupili dovoljan broj članova da se nađu u organu koji se pita za probleme radnika i poslodavaca i predlaže rešenja. Za to vreme zahtevi se „talože“ u Ministarstvu rada.

Zoran Martinović, državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalne politike, kaže za Forum da gotovo 40 različitih zahteva upućenih na adresu Odbora za utvrđivanje reprezentativnosti čeka na rešavanje. A da bi počelo rešavanje zahteva, od kojih su neki tu već tri ili četiri godine, treba najpre Vlada da usvoji predlog koji je Ministarstvo sačinilo – a to je ko će od predstavnika države sedeti u tom odboru. Pravilo je da po tri predstavnika daju država, sindikati i poslodavci. Kako ključna prepreka – formiranje Odbora – još nije prevaziđena, tako se ne zna kada će se klupko reprezentativnosti odmotati.

– Predlog je gotov – tvrdi naš sagovornik i pred Vladom je poslednjih 15 dana. Međutim, kada će stići na red, još se ne zna. Martinović kaže da je Ministarstvo najpre sakupilo predloge među ministarstvima, kao i „da je to potrajalo“, ali da se sad čeka usvajanje na Vladi.

– Kada Vlada usvoji predloge, onda treba da se zakaže sednica Odbora i da počnu da se rešavaju zahtevi – odgovara Martinović na pitanje šta će biti kada Vlada odradi svoj deo posla. Naravno, sve to neće moći da se reši preko noći, već sukcesivno, ističe Martinović.

Trenutno u SES-u sede predstavnici Saveza samostalnih sindikata, Unije poslodavaca Srbije, UGS Nezavisnost i države. Slika socijalnog partnerstva u Srbiji ista je već godinama. I to je upravo ono što pravi veliki razdor i nezadovoljstvo među „novijim“ udruženjima sindikata i poslodavaca.

U Asocijaciji slobodnih i nezavisnih sindikata odavno tvrde da imaju reprezentativnost, kao i Konfederacija slobodnih sindikata, koja se za to izborila pred poslednje parlamentarne izbore. KSS je proletos „optužena“ od strane kolega da je to „dobila od Tadića“ i da takvo nešto „nema veze sa stvarnošću“. Sve te tvrdnje KSS je odbacila. Sporna među kolegama jeste i reprezentativnost UGS Nezavisnost, ali i Unije poslodavaca. Neka druga poslodavačka udruženja, poput Kostićevog Poslodavca, u poslednje vreme podigla su glas i zatražila svoje mesto u SES-u.

Udruženje Poslodavac postoji dve godine, i ima, bar je tako za Forum rekao Miodrag Kostić, ukupno 42.665 članova koji zapošljavaju više od 537.000 ljudi. Ambicija ljudi okupljenih u ovom udruženju jeste da se uključe u socijalni dijalog, a Kostić kaže da su oni zahtev za utvrđivanje reprezentativnosti podneli još marta prošle godine. Asocijacija malih i srednjih preduzeća ima 141.000 članova koji zapošljavaju 230.000 ljudi u Srbiji, nije član SES-a, a potpredsednik ove asocijacije Milan Knežević kaže da su oni „ogorčeni zbog svega što se dešava, jer su zahtev za utvrđivanje reprezentativnosti predali još 2008. godine“.

Međutim, dok Odbor ne kaže svoje, ove zavrzlame, odnosno ko je u pravu, a ko ne i ko zaista zalužuje mesto u SES-u, neće biti rešene. Reprezentativnost je jedan od razloga haotične situacije na domaćoj sindikalnoj i poslodavačkoj sceni, toga su svesni i oni čije se pitanje reprezentativnosti zasad ne postavlja.

– Pravi se haos. Pojavljuju se nova poslodavačka udruženja koja tvrde da su reprezentativna, a u svemu tome čeka se odluka Ministarstva rada, jer je ono to koje može da reši pitanje reprezentativnosti – kaže za Forum predsednik Samostalnog sindikata Ljubisav Orbović. On tvrdi da je Ministarstvo to koje „koči“ rešavanje zahteva i da je davno trebalo da se postave ljudi na mesta u Odboru.

O rezultatima SES-a smo u više navrata u poslednjih godinu dana pisali, što je bio pravi podvig, s obzirom na to koliko je SES malo toga uradio. Situacija sa dolaskom novih vlasti ovog leta ništa značajnije nije promenjena. Zvanično je održan samo jedan sastanak i to početkom septembra. Tada su usvojeni zaključci o razrešenju starih i postavljenju novih članova, a ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić predstavio je paket antkriznih mera. Od tada do danas SES nije raspravljao ni o čemu.

Dijalog ili izlazak na ulicu

Orbović tvrdi da su dosad bile dve sednice SES-a, ali i da je tačno da sve ide mnogo sporo.

– Premijer nije u mogućnosti da se više uključi u rad SES-a – kaže predsednik Samostalnog sindikata. Orbović napominje da su oni pokrenuli inicijativu da se 3. decembra organizuje nova sednica, ali da je zasad neizvesno da li će je biti.

– Pored sve dobre volje koju je premijer pokazao na početku ništa se ne dešava, stara priča se nastavlja, sagovornika za socijalni dijalog nema, te nam preostaje izlazak na ulicu – napominje Orbović.

Prag reprezentativnosti

Prema aktuelnom Zakonu o radu, reprezentativnost treba da dobije svako udruženje koje okuplja najmanje 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih, otprilike to bi bilo nekih 170.000 ljudi. Pojedini su tražili da se to menja, ali zasad ništa od toga. „Postoji alternativa da se taj prag smanji i pričalo se o tome, postoje i zahtevi, ali to je deo Zakona o radu i o tome će se raspravljati kada to dođe na red“, kaže Zoran Martinović, državni sekretar u Ministarstvu rada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari