Na plate i troškove ode i do trećine donacija 1Foto: Nenad Đorđević/FoNet

Poslovanje fondacija u Srbiji je regulisano zakonom, ali njihov rad time nije učinjen naročito transparentnim. Na sajtovima fondacija uglavnom se mogu naći instrukcije o tome kako im donirati novac, kao i osnovne informacije o realizovanim projektima, ali kada je reč o finansijama same organizacije, podaci odjednom postaju „tanki“.

Tako je teško saznati koliko novca fondacije imaju, kako ga troše, koliko je čega i od koga nabavljeno i donirano i kolike su plate zaposlenih. Danasova anketa sprovedena među najvećim fondacijama u Srbiji, takođe je pokazala zabrinjavajuće odsustvo spremnosti da se obelodane tačni podaci: na naša pitanja je odgovorilo tek šest od 10 najznačajnijih fondacija. A i od tih šest, tek tri su nam dostavile kompletne podatke.

Tako smo odgovore dobili od Fonda B92, Novak Đoković fondacije, Fonda za humanitarno pravo, Trag fondacije, fondacija Ana i Vlade Divac i Delta fondacije. S druge strane, bez odgovora su bili Fondacija Dragica Nikolić, fondacija Panonija, Fondacija za otvoreno društvo, Egzit. Poslednja će odgovore dostaviti danas.

Zanimljivo je da je ubedljivo najbogatija Fondacija u Srbiji, ona koja pripada supruzi predsednika republike Tomislava Nikolića, bila i najzatvorenija. Nisu odgovorili ni na jedan dopis, a nemaju čak ni telefon na koji ih je moguće kontaktirati. Kako je Danasu rečeno u Predsedništvu, jedina mogućnost kontakta je preko mejla dostupnog na vebsajtu www.supruga.predsednik.rs.

Pristigli odgovori pokazuju da najveće fondacije na plate zaposlenih i druge svoje troškove izdvajaju od deset do čak 30 odsto sredstava, pa i više od toga, ali da imaju i malo zaposlenih. Takođe, fondacije imaju i priličan broj radnika angažovanih po ugovoru o delu.

Što se tiče izvora finansiranja, situacija je „šarena“ pa tako neki, poput Novak Đoković fondacije ili Delta fondacije, troše samo sopstveni novac ili novac prikupljen od inostranih donatora, dok ostali najveći deo para obezbeđuju od dobrotvora ili raznih institucija na čije se projekte prijavljuju.

U Fondu B92, koji je najpoznatiji po akciji Bitka za porodilišta u okviru koje nabavlja opremu za bolnice širom Srbije, kažu da oko 70 odsto njihovih prihoda dolazi od kompanija, individualaca i institucija za velike akcije kao što je opremanje porodilišta ili akcija Bitka za škole, dok oko 25 odsto prihoda dolazi od donatora koji ulažu u edukativne, kulturne i medijske projekte B92 fonda, a preostalih pet odsto sredstava dolazi od komercijalnih događaja u Kulturnom centru Rex.

B92 troši skoro 90 odsto novca na aktivnosti kojima se bavi, dok „oko 10 odsto izdvajamo za administrativne i operativne troškove“ fondacije. U B92 radi osmoro stalno zaposlenih i isto toliko privremeno angažovanih lica, sa „prosečnim neto primanjima od oko 30.000, odnosno 20.000 dinara“.

U B92 fondu su bili otvoreni i oko pitanja procenta od donacija koji zadržavaju za svoje potrebe. Taj deo se kreće „u rasponu od pet do sedam odsto od ukupne donacije, kada se tako dogovori sa donatorima, dok se od nekih, čak i najvećih donacija, uopšte ne odvaja procenat za troškove Fonda, već on izvodi aktivnosti za koje je doniran novac praktično pro bono“. Jedna od najvećih akcija prošle godine bila je i Onasnaživanje, koja se bavi podrškom ženama.

U Fondaciji Novaka Đokovića su nas uputili na svoj finansijski izveštaj za 2015. koji će biti objavljen do kraja meseca, uz opasku da su sva prikupljena sredstva investirali u projekte, „a svi projekti su u Srbiji“.

„Naš osnivač je pojedinačno najveći donator. Osim donacija Novaka i Jelene Đoković, novac sakupljamo na humanitarnim večerama, donacije nam upućuju inostrane kompanije i pojedinci. Sve donacije su u potpunosti usmerene na projekte. Sve druge troškove, plate, putovanja, promociju našeg rada, koji čine oko deset odsto godišnjeg budžeta fondacije, svojim sredstvima u potpunosti finansiraju Novak i Jelena Đoković“, navodi se u odgovorima Danasu. U ovoj fondaciji radi sedmoro ljudi, a kako kažu, „njihove plate nisu tajna, ali nisu ni javna stvar, jer ih finansiraju osnivači“.

„Mi smo prezadovoljni rezultatima. Podsetićemo i da je fondacija zajedno sa Gazpromnjeftom i NIS-om renovirala 10 laboratorija za fiziku i hemiju u srednjim školama. Osim toga, mi smo obnovili u potpunosti najveći vrtić u Obrenovcu – Veseljko, u kojem je centralna kuhinja i dnevno se skuva 4.500 obroka za decu. Nekoliko hiljada dece svake godine ima dobrobit od našeg rada“, dodaju u Đokovićevoj fondaciji.

U Delti kažu da ne prikupljaju donacije, već sav njihov rad finansiraju članice Delta holdinga. Fondacija godišnje izdvaja oko 1,8 miliona evra, od kada je 2007. počela da radi.

„Nažalost, ne možemo da govorimo o konkretnim platama zaposlenih, jer je politika na nivou čitavog Holdinga da se to smatra ličnim dogovorom zaposlenog i kompanije. Budite uvereni da su zarade naših kolega mnogo daleko od suma koje ste pominjali u vašim ranijim tekstovima“, navodi se u odgovoru Delte. Danas je nedavno objavio analizu finansijskih izveštaja najvećih fondacija za 2014. godinu u kojoj je plate u Delti nisu direktno pomenute, ali je na osnovu prijavljenih troškova za plate i druge naknade i prijavljenog broja zaposlenih (što ne uključuje honorarce) izračunato da ova fondacija spada u grupu onih koje svoje radnike plaćaju od 103.000 do 226.000 dinara bruto.

Među najvećim projektima koje Delta trenutno završava je izgradnja druge zadužbine ove fondacije u Kragujevcu, a tu su i „stipendiranje dece iz siromašnih porodica, razvoj poljoprivrede, jačanje ugroženih porodica i drugo“.

Pretposlednja koja je poslala odgovore, Trag fondacija, prošle godine je imala budžet od 1,44 miliona evra, od čega je 79 odsto novca uložila u programske aktivnosti i troškove. Od ostatka, 16 odsto ili 26,88 miliona dinara odsto čine plate, tri odsto su kirija, režije i slično, a pet odsto odlazi na advokate, revizore i druge usluge.

U Fondaciji radi 15 stalno zaposlenih i četvoro privremeno angažovanih, kao i devet regionalnih savetnika.

„Prosek neto plata stalno zaposlenih u 2015. iznosio je 100.406 dinara. Članovi UO i komisija za dodelu nagrada rade na volonterskoj osnovi“, navode u Tragu.

Trag se bavi razvojem lokalnih zajednica i to tako što 69 odsto budžeta daje kao grantove (poklon) udruženjima i neformalnim grupama građana u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori. Još osam odsto novca odlazi na trening i obuku lokalnih organizacija, na sastanke i javne događaje i „zagovaranje boljeg zakonodavnog okvira za davanja za opšte dobro u Srbiji“.

Trag najviše novca dobija od fondacija Čarls Stjuart Mot, od Fonda braće Rokfeler i Balkanskog fonda za demokratiju. Sredstva ovoj fondaciji daju i USAID, Evropska komisija, Erste banka, Telenor, Holcim i drugi.

„U 2015. smo imali prihod od 189,26 miliona dinara, od čega je 150,74 miliona došlo od pet privatnih fondacija iz inostranstva, EK i USAID-a, a 28,74 miliona su donacije iz inostranstva za posebne inicijative namenjene održivosti Trag fondacije, kao što je prvi zadužbinski fond namenjen podršci civilnom društvu“, navode u ovoj fondaciji. Ostatak novca došao je od raznih kompanija, pojedinaca i slično.

Trag je imao niz projekata u 2015, od davanja grantova, preko obuka, podrške ženama, zelenim idejama, „mobilizaciji lokalnih resursa“, organizaciji raznih obuka do tradicionalne dodele Virtus nagrade za filantropiju. Pokrenuli su i Infopark, inicijativu za podršku i informisanje izbeglica i migranata sa Bliskog Istoka i Afrike.

Školice i Porodični savetnik

Među najvećim prošlogodišnjim projektima bilo je renoviranje, opremanje i adaptacija tri „Školice života“ u kojima danas „deca iz seoskih i ekonomski nerazvijenih sredina pohađaju predškolski program“. Fondacija proslavljenog tenisera je otvorila i pet vrtića koje su potpuno ili delimično sami finansirali, a blizu 200 porodica „preko centara za socijalni rad koristi uslugu Porodični saradnik koju finansiramo u potpunosti sa 750.000 dolara“, kažu u fondaciji Đokovića.

Fondacija

Fond za humanitarno pravo, koji nije dobrotvorna institucija, ali jeste fondacija, prošle godine je potrošio 88 miliona dinara, to jest oko 730.000 evra, sav novac su dobili od donacija. Od tog iznosa, trećina odlazi na plate i administrativne troškove, tako da 20 stalno zaposlenih imaju prosečnu neto platu od 110.000 dinara, dok 10 saradnika po ugovoru, uglavnom lektori i prevodioci, primaju oko 70.000 dinara. Kako navode u Fondu, oni ne izdvajaju sredstva za dobrotvorne aktivnosti, i dodaju, „u skladu sa Zakonom o zadužbinama i fondacijama, ciljevi fondacija su daleko raznovrsniji od dobrotvornog rada“.

FHP je na ono čime se bavi potrošio dve trećine novca, a to je, između ostalog, „istraživanje o ljudskim gubicima u vezi sa oružanim sukobima na Kosovu, u Hrvatskoj i BiH, zastupanje žrtava kršenja ljudskih prava u predmetima za naknadu štete i suđenjima za ratne zločine, podnošenje krivičnih prijava protiv osumnjičenih za ratne zločine, zagovaranje uvođenja tranzicione pravde i teme suočavanja sa prošlošću u obrazovni sistem u Srbiji, izveštavanje o suđenjima za ratne zločine“, itd.

„Najveći doprinos FHP tiče se dokumentovanja zločina počinjenih tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Dokumentacija FHP doprinela je utvrđivanju činjenica o zločinima u mnogim sudskim postupcima pred MKSJ i domaćim suđenjima. FHP je stvorio jedini sveobuhvatni registar ljudskih gubitaka tokom i nakon rata na Kosovu, kao i u NATO bombardovanju“, navode u ovoj fondaciji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari