Komisija za zaštitu konkurencije je nesposobna, njene odluke ne sadrže nikakve ekonomske analize, u njenom rukovodstvu nema ni jednog ekonomiste, a u odlučivanju o slučaju Imleka napravila je ogroman broj grešaka – osnovne su poruke koje su se juče mogle čuti na najživljem i verovatno najiskrenijem panelu do sada održanom na Biznis forumu na Kopaoniku, pošto su učesnici diskusije o zaštiti konkurencije uspeli da se praktično posvađaju. Predstavnici Komisije, predsednica Vesna Besarovići član Ivan Ugrin nisu ostali dužni ostalim panelistima, optuživši organizatore skupa da su temu o zaštiti konkurencije i učesnike namerno izabrali kako bi ponovo napali odluku Komisije kojom je Imlek proglašen monopolistom koji je zloupotrebio položaj.


Nakon uvodnog izlaganja Besarovićeve, koja je u uvodnom izlaganju priznala da je tek nedavno čula da postoji ekonomija obima i da su joj ekonomisti objasnili šta je to regulatorni rizik, ton za buduću raspravu dao je profesor Pravnog fakulteta Miroljub Labus, ocenivši da odluke Komisije ne sadrže ekonomske analize naglasivši da se naša komisija bavi u 90 odsto slučajeva pitanjima koncentracije, a samo u 10 odsto kartelima i monopolima, dok je u EU obrnut slučaj. „Sada postoji velika neizvesnost oko toga šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno. Evropska unija je donela uputstvo o tome kako treba primenjivati član koji smo mi prepisali od njih i ja savetujem Komisiji da prevede i prouči to uputstvo. U Komisiji nema ni jednog ekonomiste. Vlada mora da im da novac kako bi mogli da se kadrovski ojačaju“, rekao je Labus.

Zatim je usledila prezentacija docenta Ekonomskog fakulteta u Beogradu Dragana Lončara, koji je istakao da Imlek ima manji tržišni udeo nego što je to Komisija procenila. Posle toga u raspravu se umešao potpredsednik Vlade Božidar Đelić, dajući inicijalnu kapislu za burnu raspravu koja će uslediti, rekavši da on kao član Vlade ne može da komentariše odluke Komisije, ali da Lončar može i direktno ga upitavši da li misli da je Komisija pogrešila kada je odlučivala o Salfordu. Ovaj je odgovorio da može da iznese mnogo zamerki na njihovu metodologiju, na šta je Besarovićeva odgovorila konstatacijom da u Komisiji rade troje mladih ekonomista, ali da nema nijednog ekonometričara. Labus je na to primetio da on u svojim predavanjima studentima uvek za primer uzima odluku o Salfordu. On je priznao da su neke odredbe ugovora koje je ta kompanija zaključivala sa proizvođačima mleka imale diskriminatorne elemente, ali da je pitanje kakvi su bili efekti tih odredbi ugovora. Labus je zamerio svim vladama koje su došle posle 2006. što su smanjile subvencije za mleko i uništile. Tom opaskom, jednako neugodnom za Mlađana Dinkića, koji je vodio G17 plus posle Labusovog odlaska, kao i za „ostale partije“, izgleda da se osetio prozvanim Božidar Đelić. „Otkud sad Labusu ideja da jedna partija ukida premije za mleko da bi smanjila rejting drugoj“, upitao je Đelić.

Predstavnik Salforda Slobodan Petrovićse zatim javio za rečocenom da je „potpuno nerazumevanje ugovora i nepoznavanje situacije“ to što se činjenica da Salford ne pregovara sa dobavljačima većsam određuje odredbe ugovora uzima kao prekršaj. „Nama je zamereno to što smo u ugovore stavili obavezu Salforda da otkupi sve količine mleka koje proizvedu dobavljači, a mi smo mislili da je to sigurnost za njih. U ugovore smo stavili i odredbu da ćemo u našoj laboratoriji ispitivati kvalitet mleka, zato što Vlada nije napravila referentnu laboratoriju“, istakao je Petrović. Budući da Besarovićeva nije znala šta da odgovori Petroviću, ona je repliku ustupila Ugrinu, koji je odmah napao organizatore panela, ali nije izneo ni jedan argument u odbranu odluke Komisije.

– Ovo nije urađeno slučajno. I tema i učesnici panela su tendenciozno odabrani kako bismo se vratili na pitanje Denjub fuds grupe, odnosno Salforda. Mislim da nije primereno da cenimo rad Komisije jer je njena odluka pravosnažna. Denjub fuds je izneo svoje argumente pred Upravnim sudom, koji je u svemu prihvatio razloge Komisije. Počinilac može da traži vanrednu zaštitu zakonitosti. Mogu taksativno da navedem sve povrede koje je Salford učinio – rekao je Ugrin, na šta mu je moderator panela rekao „ali, molim vas, nemojte“.

Ugrin se složio sa time da treba ojačati kadrovski kapacitet Komisije, prebacivši lopticu Vladi koja „nije usvojila finansijski plan Komisije ni za 2009. ni za 2010. godinu“ i ponovivši da o odlukama Komisije uopšte ne treba da se raspravlja.

 

Finale o Labusu i Intelu

Predsednik Saveza ekonomista Srbije Dragan Đuričin je ocenio da „nije fer da oni koji nemaju ni jednog ekonometričara nazivaju tendencioznim one koji im ukazuju na greške“. „Šta je trebalo, da se divimo vašim odlukama, da vam čestitamo“, sasuo je Đuričin, pre nego što je Ugrin svoju retoriku okrenuo Labusu.

– Labus je moj profesor, ali on je zakonski zastupnik jedne velike kompanije koja ima postupak pred Komisijom. Kako on može da bude objektivan – upitao je Ugrin.

Na to je Labus lagano odgovorio da se radi o kompaniji Intel, koja nema veze sa Imlekom i da „nije to hteo da kaže“, ali da „sam još pre tri meseca uradio veoma ozbiljnu studiju u vezi s Intelom i tri meseca nemam s kim u Komisiji da razgovaram o njoj“.

Ocenivši da je za njega „ovo jedan od interesantnijih momenata na Kopaoniku“, Đelićje poručio da niko ne treba da bude nervozan. Obrativši se članovima Komisije, on je dodao da je svako podložan kritici „Drage dame i gospodo, moraćete na to da se naviknete“, zaključio je vicepremijer.

Živković: Cena struje raste zbog izbora?

Na jučerašnjim panelima, predstavnik Svetske banke Lup Brefor ocenio je da Srbija mora da ulaže u energetska postojenja jer će u suprotnom već2015. ili 2017. doživeti energetski slom i naveo podatak prema kojem je samo pet odsto energetskih postrojenja u Srbiji mlađe od 20 godina. On je podsetio I na to da je prosečna brzina vozova u Srbiji 34 kilometra na sat, a u Evropi 80.

Na pitanje da li bi odobrio povećanje cene struje do ekonomskog nivoa, professor Ekonomskog fakulteta Boško Živkovićje naglasio da ne može da zanemari troškove u EPS-u, te da bi, samo u slučaju da se pokaže da neophodni troškovi zahtevaju to, pristao na povećanje, ali da ne vidi dokaz za to.

– Ovde se uopšte ne raspravlja o tim troškovima. Da li naši regulatori odlučuju o odobravanju rasta cena struje onako kako o tome odlučuje recimo britanski regulator. Ne verujem. I zašto se uoči izbora pojavljuju zahtevi za rastom cene struje. Da li je to zbog finansiranja predizbornih kampanja jer je vlasništvo nad javnim preduzećima u osnovi partijsko vlasništvo – rekao je Živković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari