Na rang listi Svetskog ekonomskog foruma Srbija je, za razliku od ostalih država bivše SFRJ koje su popravile svoju poziciju, pala za šest mesta. Na prvi pogled, takvo pozicioniranje deluje apsurdno.

S tom konstatacijom se, međutim, ne slažu Bojan Ristić i Svetozar Tanasković, asistenti na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i saradnici Fondacije za razvoj ekonomske nauke (FREN), koja je inače partner Svetskog ekonomskog foruma u Srbiji. Na početku razgovora za Danas Bojan Ristić naglašava da je konkurentnost relativna kategorija, što znači da se može desiti da su pomeranja u rangovima nekada izazvana kretanjem indeksa drugih zemalja koje nisu predmet analize.

– Pošto nismo posebno analizirali razloge koji su doveli do poboljšanja pozicija drugih zemalja, ne možemo da tvrdimo da je situacija apsurdna. S druge strane trebalo bi voditi računa o tome da rang zemlje određuje kako vrednost indeksa, tako i vrednosti koje su ostale zemlje sa liste ostvarile. Već na prvi pogled može se zaključiti da se Hrvatska nije značajnije pomerila u domenu nekih parametara koji su glavna tema u Srbiji (infrastruktura, institucije, makroekonomija), ali je napredovala kad je reč o inovativnosti i sofisticiranosti poslovanja. U tom domenu Hrvatska, u odnosu na Srbiju, ima veći ponder jer se zbog većeg BDP nalazi u grupi naprednijih zemalja. Što se Srbije tiče, pad u odnosu na prethodnu godinu se mogao očekivati imajući u vidu pogoršanje makroekonomske slike (štednja, budžetski deficit, javni dug…). Negativni trend zabeležen je i u oblasti infrastrukture i to ne u segmentu koji je najčešće tema rasprava – reč je o putevima i železnici, već u oblasti fiksne i mobilne telefonije, gde je registrovano smanjenje aktivnih pretplatnika. Osim toga, pogoršana je i percepcija domaćih privrednika u vezi sa kvalitetom lučke infrastrukture u Srbiji.

* Kako komentarišete podatak da je Crna Gora bolje pozicionirana od Hrvatske, koja bi, prema svim egzaktnim pokazateljima, trebalo da je u povoljnijem položaju?

– Crna Gora je prema većini „tvrdih“ merila iza Hrvatske, ali je prema mnogim podacima dobijenim iz primarnih izvora (anketa) bolja. To praktično znači da crnogorski top menadžment bolje ocenjuje prilike u svojoj zemlji nego hrvatski. Ako bismo konkurentnost uporedili sa krvnim pritiskom, onda bi se ukupna ocena zdravlja pacijenta prvo bazirala na oceni merača krvnog pritiska, a potom na tome kako se pacijent oseća. Drugim rečima, merač pritiska mogao bi da pokazuje da je sve u redu, a da pacijentu nije dobro. Ali, ako se pacijent oseća dobro, a merač se ne „slaže“ s tim stanjem, onda dugoročno to nije održivo.

* Neshvatljivo je i to da se po izvoznim performansama Crna Gora našla na 71. mestu, a Srbija na samom začelju, odnosno na 145. mestu. Ovaj podatak je utoliko problematičniji ako se zna da Srbija beleži suficit u razmeni sa Crnom Gorom. Kako to objašnjavate?

– Dimenzija poslovanja po kojoj Crna Gora zauzima 71, a Srbija 145. poziciju predstavlja ocenu izvora konkurentske prednosti u izvoznim poslovima i zasnovana je na subjektivnim procenama vodećih menadžera. Pritom ocena ne predstavlja izvozne performanse zemlje, već faktore za koje menadžeri smatraju da su ključni za odluku preduzeća da ulažu u proizvodnju. S jedne strane, odgovor koji nosi najmanje poena jeste jeftina radna snaga i rudna nalazišta, kao ključne prednosti, dok su na drugoj strani skale jedinstveni proizvodi i procesi proizvodnje, što je karakteristika tehnološki visokorazvijene privrede. Činjenica je da je Srbija u poslednjih nekoliko godina bila interesantna za ulaganja zbog relativno jeftine radne snage, koja je pritom i dobro obučena, tako da je to verovatno uticalo da se većina odgovora na ovo pitanje nađe na donjem delu skale. U slučaju Crne Gore srednja vrednost odgovora na ovo pitanje je tačno na polovini između pomenutih opcija, ali se po strukturi izvoza de facto ne nalazi na nivou zemalja među kojima su rangirane Meksiko ili Filipini.

* U kojoj meri ocene objavljene u izveštaju SEF mogu da utiču na odluku potencijalnih investitora da ulažu, odnosno da odustanu od ulaganja, u neku državu?

– Nizak rang, bio opravdan ili ne, nosi određene posledice po zemlju, a osnovu svih posledica predstavlja asimetrična informisanost o konkurentnosti zemalja aktera međunarodne ekonomsko-političke utakmice, koju bar formalno eliminiše izveštaj SEF. Generalno, niska pozicioniranost na listi Svetskog ekonomskog foruma može uticati na kreiranje lošeg imidža države u globalnim okvirima sa posledicama koje mogu biti posredne ili neposredne prirode. Svakako, u profil zemlje čiji su primarni cilj evropske integracije ne uklapa se okruženje afričkih i pojedinih azijskih zemalja na listi, kao i prilična udaljenost od aktuelnih članica Evropske unije. Prvo, nizak rang zemlje šalje loš signal potencijalnim inostranim investitorima koji odlučuju o plasmanu kapitala. Imajući u vidu popularnost izveštaja SEF, mogli bismo da konstatujemo da on verovatno predstavlja jednu od prvih informacija na osnovu koje strani investitori formiraju svoja očekivanja. Pritom treba imati u vidu da složena struktura GIK pruža pregled brojnih elemenata konkurentnosti koji su od interesa za konkretni preduzetnički poduhvat. Jednostavno, izveštaj Svetskog ekonomskog foruma pruža investitorima brz, preliminarni uvid u konkurentsku klimu zemlje koja je potencijalna destinacija njihovih investicija. Investitori često nisu u stanju da dođu do relevantnih informacija o nekim specifičnim faktorima, ili pak to zahteva visoke troškove istraživanja, koja bi morali da se sprovedu za više različitih zemalja, potencijalnih kandidata za njihov poduhvat. To se, pre svega, odnosi na one informacije kojih nema u međunarodnim komparativnim bazama i koje je generalno, problematično kvantifikovati kako bi bile uključene u proračune rizika ulaganja u konkretnu državu.

* Neki analitičari sa velikom rezervom prihvataju najnoviji izveštaj SEF i izražavaju sumnju u validnost ocena na osnovu kojih se određuje stepen konkurentnosti neke države. Mislite li da bi u aktuelnoj metodologiji nešto trebalo menjati kako bi se dobila objektivnija slika?

– Kao što rekoh, nema savršene metodologije, tako da su poboljšanja uvek moguća. SEF ih kontinuirano sprovodi upravo u cilju dobijanja objektivnije slike. Ali trebalo bi imati u vidu i to da su ljudi skloni da daju paušalne ocene iako ponekad nisu upućeni u materiju, ili samo naslućuju o čemu je reč. Konkurentnost je, dakle, teško merljiva kategorija, pa je pravljenje savršenog merila proces koji se nikada ne završava.

Kompleksan fenomen

* Postoji li prava mera za konkurentnost?

– Međunarodna konkurentnost je kompleksan fenomen koji je teško merljiv. U slučaju SEF metodologije, koja se do sada pokazala najpopularnijom, koristi se 114 indikatora konkurentnosti, koji se posebno moraju izmeriti za svaku od 148 zemalja koliko ih je sad na listi, a potom se zemlje rangiraju. Savršenog merila nema, pa je prema tome manji ili veći stepen pristrasnosti redovan pratilac svih pokušaja da se države što objektivnije rangiraju. Ali činjenica da su izveštaji SEF već toliko godina citirani govori u prilog kvalitetu njihove metodologije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari