Ponekad imamo utisak kao da su Argentina i ekonomska kriza povezani poput sijamskih blizanaca, još od „rođenja“ te države. Ali, uprkos svim lošim potezima, elita koja vlada Argentinom uvek je izražavala stavove koji su se temeljili na gledištima kako njihova država stoji rame uz rame sa najsnažnijim zemljama sveta, kao i da je spremna da im se suprotstavi.

Ilustracije radi, u Buenos Ajresu će vam zameriti ukoliko kažete da argentinski fudbaleri nisu najbolji na svetu i ako, kao argument, navedete to što su samo dva puta uspeli da osvoje Svetsko prvenstvo, po čemu kaskaju za Brazilom, petostrukim šampionom, Italijom, četvorostrukim pobednikom i Nemačkom koja je tri puta osvojila zlatnu medalju na istom takmičenju, dok je maloj susednoj državi Urugvaju takođe pošlo za rukom da dva puta stanu na pobedničko postolje. Mada mnogi stručnjaci, fudbaleri i navijači smatraju Brazilca Pelea najboljim fudbalerom svih vremena, nije poželjno reći Argentincima da je on uspešniji od njihovih sunarodnika Maradone ili Lionela Mesija. Nedavno se mladi igrač tanga, rodom iz argentinske prestonice, naljutio na taksistu u Hong Kongu koji je kazao da su Brazilci bolji fudbaleri od Argentinaca.

Takvo osećanje ponosa omogućilo je i aktuelnoj predsednici Argentine Kristini Fernandes de Kirhner da svojevremeno prognozira da će inflacija, koja trenutno iznosi oko 25 odsto, ostati jednocifrena. Godine 2007. ona je zamenila profesionalne statističare u Nacionalnom zavodu za statistiku političkim službenicima jer je ta institucija počela da objavljuje podatke o zabrinjavajućim stopama inflacije. Od tada zvanična statistika nema mnogo veze sa stvarnim stanjem. Štaviše, ekonomski stručnjaci iz akademskih krugova i privatnog sektora upozoreni su da u slučaju da objave različite brojke mogu da budu optuženi za širenje lažnih glasina. Jedan profesor je čak platio novčanu kaznu u iznosu od 125.000 dolara jer je objavio podatke o inflaciji koji su bili znatno lošiji od zvaničnih. Naravno, kada kontrolišete Zavod za statistiku možete da tvrdite šta god želite, ali to ne snižava cenu hleba. Svi koji kupuju hranu u supermarketima ili koriste taksi prevoz znaju da je istinska stopa inflacije u proteklih nekoliko godina iznosila između 20 i 30 odsto, a to se jasno vidi i na berzama. Uprkos gomilanju dokaza o ekonomskoj krizi, uključujući i ograničavanje kupovine jestivog ulja na jednu bocu po kupcu, vlada ne pokazuje nikakve znake zabrinutosti. Naprotiv, argentinski zvaničnici prkosno odgovaraju Međunarodnom monetarnom fondu, ne vraćaju dugove i s ponosom ističu da je njihova država „prevazišla okvire tradicionalne ekonomije“.

Moguće je da je drugorazredna ekonomija ceh koji Argentinci plaćaju zbog svog velikog ponosa, ali baš zbog takvih stavova oni su dali jedinstven doprinos svetskoj kulturi – tango, koji je Unesko uvrstio u „neopipljivo kulturno nasleđe sveta“. Iz godine u godinu, plesači iz Argentine dominiraju na svetskim takmičenjima u tangu. Mario Morales, vrhunski koreograf, koji je trenirao niz šampiona u tangu, rekao mi je sledeće: „Da biste dobro igrali tango, potrebni su vam srce i strast. Stranci su obazriviji, a mi Argentinci uglavnom razmišljamo srcem, a tek kasnije koristimo mozak“. Te reči verovatno predstavljaju najbolje objašnjenje zašto Argentinci prednjače u tangu, a ne nalaze se u „klubu“ ekonomski najrazvijenijih država sveta.

Autor je nekadašnji gostujući predavač na Univerzitetu Oksford i globalni privatni investitor

Copyright: Project Syndicate 2012.

Danas ima ekskluzivno pravo objavljivanja u Srbiji

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari