Pripremamo se za utakmicu na tržište Evropske unije

Drugim riječima, naš agrobudžet treba da bude koncipiran tako da stimuliše one sektore u kojima Crna Gora ima izražene komparativne prednosti, a to su proizvodnja mlijeka, mesa, maslina, južnog voća, uzgoj povrća u plastenicima, zatim skladišni i prerađivački kapaciteti za voće, povrće i ribarstvo – kaže na početku razgovora za Danas Tarzan Milošević, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore.

Koje biste segmente poljoprivredne proizvodnje izdvojili kao prioritetne i šta konkretno resorno Ministarstvo može da učini kako bi se dao impuls razvoju te privredne grane?

– Stočarstvo, posebno gajenje preživara, ima najveći ekonomski značaj jer se tako iskorišćavaju manje produktivne površine (pašnjaci i livade), koje sa učešćem od 88 odsto, preovlađuju u strukturi ukupnih poljoprivrednih površina Crne Gore. Sudeći prema rezultatima popisa iz 2010. godine, 66,9 odsto od ukupno 48.824 poljoprivredna gazdinstva, bavi se uzgojem stoke. Problem je, međutim, što stočarsku proizvodnju u Crnoj Gori karakteriše relativno nizak nivo konkurentnosti što je posledica nepovoljne strukture farmi, nedostatka kapitala i niske produktivnosti. Treba naglasiti da se sistem modernog stočarstva bazira na kombinaciji dobrog genetskog potencijala stoke, efikasnoj i ekonomičnoj proizvodnji stočne hrane kao i odgovarajućim objektima za uzgoj stoke.

Ipak, veoma mali broj farmi u Crnoj Gori ispunjava minimalne standarde EU u pogledu higijene, zaštite životne sredine, zdravlja i dobrobiti životinja. Šta se na tom planu može učiniti?

– Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je kroz jedan od projekata Svjetske banke (MIDAS) podržalo investicije u izgradnju objekata za držanje stoke kao i kupovinu opreme za mljekarstvo i poljoprivredne mehanizacije. Osim toga, Crnoj Gori će biti dostupna i sredstva iz pretpristupnih fondova EU koja će biti usmerena u jačanje konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje i dostizanje evropskih standarda. Ministarstvo se aktivno priprema za korišćenje sredstva EU koja će biti investirana u razvoj ruralnih područja i stvaranje kvalitetnih uslova za život u onim dijelovima Crne Gore u kojima je u prethodnih nekoliko decenija registrovan pad broja stanovnika. Valorizacija resursa je strateško opredjeljenje Vlade Crne Gore s obzirom na to da se samo ravnomjernim razvojem svih dijelova zemlje mogu stvoriti uslovi za kvalitetan život. Kroz nekoliko projekata (FAO, Danida, MIDAS) Ministarstvo poljoprivrede podstiče razvoj sjevera zemlje.

Neki od poljoprivrednih proizvođača u Crnoj Gori smatraju da je domaća proizvodnja izgubila prihvatanjem CEFTA sporazuma. Da li je, možda, u pitanju strah od nelojalne konkurencije iz inostranstva i navike građana da radije kupuju prepoznatljive svjetske brendove?

– Taj region je za Crnu Goru glavno izvozno tržište – čak 80 odsto naše robe plasira se u zemlje članice CEFTA, tako da sa sigurnošću možemo tvrditi da domaća proizvodnja nije izgubila ulaskom u taj aranžman. Prije svega, mi smo kroz CEFTA sporazum dobili znatno povoljniji pristup tržištu od oko 30 miliona potrošača. Jedno od važnih tekovina tog sporazuma jeste i zabrana bilo kakvih izvoznih subvencija, zatim mogućnost sprovođenja mjera zaštite od prekomjernog uvoza proizvoda i najzad treba pomenuti i dijagonalnu kumulaciju, koja omogućava da se kao domaći izvoze i proizvodi u koje su ugrađene sirovine porijeklom iz zemalja članica CEFTA. Činjenica je da je nakon potpisivanja CEFTA sporazuma zabilježen rast robne razmjene među članicama, a vrata tržišta tog regiona širom su otvorena i za izvoz crnogorskih proizvoda, što posebno važi za mesnu industriju, vino, voće i povrće. Ono što je, međutim, identifikovano kao problem jesu takozvane netarifne ili necarinske barijere, odnosno zadržavanje robe na granicama i međusobno nepriznavanje sertifikata o kvalitetu ili porijeklu robe. Otvaranje Sekretarijata CEFTA sporazuma u Briselu u velikoj mjeri je doprinijelo da se ove pojave koje su remetile slobodnu trgovinu suzbiju. Kad je riječ o strahu crnogorskih proizvođača od nelojalne konkurencije, on je donekle opravdan, ali je činjenica da se stalno radi na eliminisanju barijera u trgovini. Tačno je i to da je donedavno postojala navika potrošača da više kupuju proizvode stranih proizvođača, ali ohrabruje podatak da su domaći proizvodi sve više zastupljeni na tržištu jer su uspjeli da se nametnu svojim kvalitetom. Konkurencija, dakle, može samo da bude vjetar u leđa našim poljoprivrednim proizvođačima, koji se spremaju za evropsku utakmicu.

Crna Gora već kuca na vratima Evropske unije, a dobro je poznato koliko je to tržište zahtjevno i kontrolisano kada je u pitanju proizvodnja hrane i njena bezbjednost. Da li su crnogorski proizvođači spremni za izlazak na to tržište i što bi mogli da ponude evopskim potrošačima?

– Moglo bi se reći da je dio crnogorskih proizvođača, koji su proteklih godina ulagali značajna finansijska sredstva u modernizaciju proizvodnje, spreman za izlazak na tržište EU. Ulagalo se, i danas se ulaže, u izgradnju novih i savremenih prerađivačkih kapaciteta – hladnjače, sušare, mljekare, ali se velika pažnja poklanja i marketingu i brendiranju proizvoda, odnosno sprovode se sve one aktivnosti koje imaju za cilj da proizvod učine interesantnijim potrošačima. Ali izvoz na evropsko tržište zahtijeva i dodatna ulaganja u zaštitu životne sredine i na tom planu nije izostala ni podrška Ministarstva. Naime, kroz aktuelne projekte koji se realizuju, pružamo podršku proizvođačima koji ulažu u pogone za preradu animalnih i biljnih proizvoda. Cilj ovih projekata jeste upravo ispunjavanje standarda EU i poboljšanje kvaliteta i bezbjednosti hrane, ali i podizanje konkurentnosti na domaćem i inotržištu. Ipak, riječ je o dugotrajnom procesu.

Prevaziđen problem sa Srbijom

Nesporna je činjenica da je uvoz prehrambenih proizvoda deset puta veći od izvoza pri čemu se najviše uvozi iz Srbije. U tom kontekstu posmatrano, reklo bi se da je burna reakcija crnogorske javnosti povodom odluke Vlade Srbije da stopira izvoz pšenice, očekivana. Da li je problem prevaziđen ili se, možda, Crna Gora okrenula drugim tržištima?

– Srbija je naš tradicionalni partner kada je u pitanju uvoz prehrambenih proizvoda, pa prema tome i pšenice i brašna. Odlukom Vlade Srbije da se na određeni period stopira izvoz pšenice i brašna u Crnu Goru nanijeta je prije svega šteta srpskim izvoznicima koji su svoju tržišnu poziciju u regionu dugo i strpljivo gradili. Problem je, ipak, na obostrano zadovoljstvo prevaziđen. Koliko je spoljnotrgovinska saradnja sa Srbijom značajna govori i podatak da u ukupnom uvozu iz zemalja CEFTA regiona, 81 odsto čine proizvodi iz Srbije. Osim pšenice, najviše se uvozi mlijeko i mliječni proizvodi, meso i prerađevine od mesa, ulje, voda i gazirana pića. Inače, na uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda Crna Gora potroši oko 400 miliona evra.