Mada je bilo nagoveštaja da će bivši i sadašnji radnici „propalih“ firmi konačno saznati kada će im, i na koji način, biti isplaćene višegodišnje zaostale zarade, to se nije dogodilo. Ispred takvog saznanja, na koje zainteresovani radnici čekaju već godinama, ovoga puta se isprečila rekonstrukcija Vlade.


– Na sastanku održanom 27. juna rečeno nam je da bi posle razgovora u Ministarstvu finansija i privrede, koji je bio zakazan za 25. jul, trebalo da nam se ponudi model isplate zaostalih zarada. Prema saznanjima koja imamo, bilo bi to jednoobrazno rešenje za celu Srbiju i verovatno slično modelu isplate stare devizne štenje, što znači da bi se radnicima novac isplaćivao jednom godišnje. Pretpostavljamo da bi se isplaćivao minimalac i to iznos koji važi na dan isplate, a ne iz vremena kada je zarada trebalo da bude isplaćena. Ipak, nemamo zvaničnu potvrdu da će rešenje biti ovakvo jer razgovora nije bilo, a nismo dobili ni novi termin sastanka. Nadamo se da ćemo ga dobiti posle rekonstrukcije Vlade – kaže za Biznis predsednik Radne grupe za socijalna pitanja Elektronske industrije Niš Radiša Spasić.

Spasić i njegove sindikalne kolege iz drugih „propalih“ firmi u Nišu inicijatori su rešavanja problema isplate zaostalih zarada radnicima u ovom gradu. Njihova inicijativa, iskazana i kroz niz protesta u koje su se uključili gradski predstavnici i poslanici, „prerasla“ je u razgovore sa nadležnim državnim zvaničnicima o univerzalnom rešenju za sve radnike u Srbiji koji imaju sličan problem. Niko, međutim, ne zna koliko je radnika u toj kategoriji, niti koliki je iznos duga po osnovu neisplaćenih zarada.

– Bojim se da to niko precizno ne zna. Vladinom Uredbom, koja se bavi ovom materijom, precizirano je da bi trebalo evidentirati bar izvršne sudske presude koje nalažu isplatu zaostalih zarada, objavljena je i anketa koja bi to trebalo da utvrdi, ali podaci nisu saopšteni. I Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu obavezao je našu državu da isplati zarade na ime tih sudskih presuda, u protivnom će platiti penale koji se mere milionima evra. Približno je poznato i koliko se duguje radnicima u preduzećima koja su u stečaju. Ali, nigde i nikada nismo videli podatak o ukupnom iznosu duga za zaostale zarade bivših i sadašnjih radnika u svim preduzećima u Srbiji koja su imala problem sa isplatom – komentariše Spasić.

„Njegova“ Radna grupa, Krizni štab EI, kao kolege iz drugih niški firmi, izračunali su da dug po osnovu neisplaćenih minimalaca iznosi 2,25 milijardi dinara. Reč je, zapravo, o 4.500 bivših i sadašnji radnika EI, Mašinske industrije Niš, Građevinara, Jastrepca i Niteksa koji očekuju da im zarade (procenjuje se da je reč o 102.000 zarada) budu isplaćene. Ukupno dugovanje za zaostale zarade u Nišu je, naravno, veće, pošto u ovu računicu nisu uključene sve firme koje su imale problem sa isplatama, a njih nije malo. Uprkos pretpostavkama o mogućem modelu isplate, konačno rešenje se, ipak, još ne nazire. Potvrdio je to i ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić, krajem prošlog meseca u Nišu, kada je na novinarsko pitanje o ovoj temi odgovorio neodređeno i uopšteno, navodeći već poznate činjenice. „Problem sa zaostalim zaradama neće se rešavati u svakom gradu posebno, već će biti doneto jedno rešenje za sve radnike propalih preduzeća. Tek kada sagledamo ukupne podatke na nivou Srbije, moći ćemo da izađemo sa generalnim rešenjem. Za sada još nemamo kompletnu bazu podataka“, rekao je Dinkić.

Prema prošlogodišnjoj Vladinoj Uredbi, rešenje za isplatu zaostalih zarada svim radnicima u Srbiji trebalo je da bude gotovo do 31. marta ove godine, ali se to nije dogodilo. Uprkos tome što retko veruje da bi oni kojima se duguje i po stotinu zarada, ili na njihovu isplatu čekaju još od 2000, mogli da se strpe još koji mesec, ili godinu.

Sumorna statistika

– Za 1.800, od ukupno 4.500 radnika EI Niš, Mina, Jastrepca, Niteksa i Građevinara, kojima firme duguju zarade, uradili smo socijalne karte. One jasno govore da je njihova situacija katastrofalna. Tako recimo 673 radnika ima dugove za struju u iznosu od 10.000 do 3,1 milion dinara. Od tog broja njih 37 duguje za struju od milion do 3,1 miliona, a tu su i neplaćeni računi za komunalne usluge. Dodatni problem je što njihove porodice najčešće nemaju nikakav prihod, ili žive od penzije koja ne premašuje 15.000 dinara, ili imaju mesečna primanja od 20.000 dinara. Možete da zamislite kako svi oni žive kada samo potrošačka korpa za tročlanu porodicu iznosi 65.000 dinara – upozorava predsednik Radne grupe za socijalna pitanja EI Niš Radiša Spasić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari