Privilegovani korisnici državne svojine najveća prepreka

Sve te stavke idu na teret podnosilaca zahteva za povraćaj oduzete imovine. I dok vraćanje crkvene imovine, ali i zgrada i poslovnih objekata, ide svojim tokom a u pripremi je i model obeštećenja kroz obveznice, povraćaj poljoprivrednog zemljišta ne ide očekivanim tempom. Zašto je to tako, kada zemlje u državnom vlasništvu ima dovoljno, pitamo Strahinju Sekulića, direktor Agencije za restituciju.

– Imajući u vidu činjenicu da se godišnje bivšim vlasnicima vrati od 10.000 do 12.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, moglo bi se, već na prvi pogled, zaključiti da je reč o velikom obimu. Naročito imajući u vidu da je postupak vraćanja te vrste imovine, koji Agencija treba da sprovede, veoma složen. Podsetiću da je neophodno najpre identifikovati oduzete parcele, što se u dosadašnjoj praksi pokazalo kao faktor usporavanja budući da treba pribaviti dokumentaciju od nadležnih državnih organa, koji nisi sistematski vodili evidenciju imovine u državnom vlasništvu, zbog čega se između ostalog, suočavamo sa problemom vanknjižne svojine. Pored toga, velike površine poljoprivrednog zemljišta koje potražuju bivši vlasnici, posebno na teritoriji AP Vojvodine, u međuvremenu su bile predmet komasacije, pa je identifikacija tih parcela gotovo nemoguća, pa to zemljište mira da bude predmet veštačenja. Tome treba dodati i činjenicu da Uprava za poljoprivredno zemljište konstantno opstruiše postupke vraćanja bivšim vlasnicima, izjavljujući žalbe na doslovno svako rešenje o vraćanju. Pritom to čini neselektivno i bez relevantnog pravnog utemeljenja, pa se logično nameće pitanje da li iza toga stoji namera da se postupci prolongiraju. Uprkos svim navedenim preprekama Agencija za restituciju će vratiti 80 odsto te imovine.

* Da li je crkvama vraćena sva imovina?

– Crkvama i verskim zajednicama vraćeno je, do danas, pravo svojine na 58.396 hektara zemljišta, od čega je 26.098 hektara poljoprivrednog, 32.206 hektara čine šume i šumsko zemljište, a 91 hektar građevinsko zemljište. Vraćeno je i 90.269 kvadratnih metara objekata, od čega je 12.779 kvadratnih metara stambenog prostora, 72.817 kvadrata poslovnog, dok se 4.673 kvadratnih metara odnosi na ostale, uglavnom kombinovane stambeno-poslovne objekte.

* Šta su za Agenciju bili najveći izazovi i prepreke u radu?

– Najveći izazov sa kojim smo se suočili u dosadašnjem radu predstavlja otpor privilegovanih korisnika imovine u državnoj svojini, koji su tu imovinu praktično uzurpirali, jer su je, godinama unazad, koristili bez pravnog osnova. Kao svojevrsne kočničare postupka restitucije treba pomenuti i one koji su imovinu nezakonito „stekli“ kroz privatizaciju. NJihov ekonomski interes je da nastave da koriste tako stečenu imovinu.

* Odredbama Zakona o vraćanju oduzete imovine u obeštećenju predviđen je maksimalni iznos koji neki od bivših vlasnika može da ostvari. O kom iznosu je reč?

– Ukupno obeštećenje, koje po svim osnovama jedan bivši vlasnik može da ostvari, ne sme da premaši 500.000 evra. Ukoliko jedan zakonski naslednik ostvaruje pravo na vraćanje oduzete imovine od više bivših vlasnika, obeštećenje tom nasledniku po osnovu svih bivših vlasnika, ne može da prekorači taj iznos. Kad je reč o obeštećenju bivših vlasnika podelom obveznica treba naglasiti da je za one, koji su na dan stupanja na snagu Zakona o vraćanju oduzete imovine u obeštećenju (6. oktobar 2011. godine) bili starija od 70 godina, rok dospeća obveznica pet godina, a za starije od 65 godina 10 godina. Obveznice će glasiti na ime, biće prenosive i isplaćivaće se u evrima.

* Kakva su iskustva drugih država u tranziciji sa restitucijom, odnosno kako su drugi rešili taj problem?

– Svaka od tih država ima svoje specifičnosti, ali treba naglasiti da je naš Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju najsveobuhvatniji, budući da je predvideo najmanji broj ograničenja kad je reč o ispunjavanju uslova za vraćanje imovine. Ta konstatacija se odnosi kako na krug lica koja imaju pravo na vraćanje (Zakon je to pravo omogućio kako domaćim državljanima, tako i strancima pod uslovom reciprociteta), tako i u pogledu imovine koja može biti predmet restitucije. Činjenica je da ni mnogo bogatije i ekonomski razvijenije države nisu bile u mogućnosti da u punom obimu sprovedu restituciju, odnosno da vrate imovinu bivšim vlasnicima u naturalnom obliku, ili u vidu novčanog obeštećenja.

Obeštećenje kroz obveznice

* Sudeći prema najavama od naredne godine, vlasnici oduzete imovine koja ne može da bude vraćena u naturalnom obliku, biće obeštećeni podelom obveznica. Kako će se odvijati taj proces?

– Osnovica obeštećenja za oduzetu imovinu iznosi 13.685.522.511 evra. Kada Vlada utvrdi koeficijent i usvoji uredbu kojom će biti utvrđeni osnovni elementi, iznos emisije, kao i uslovi distribucije i naplate obveznica, Agencija će početi da donosi pojedinačna rešenja kojima će se utvrditi iznos obeštećenja, rokovi i akontacija. Koeficijent se dobija kada se stavi u odnos iznos od dve milijarde evra i iznos ukupnog zbira osnovica obeštećenja utvrđenih rešenjima o pravu na obeštećenje. Na osnovu tih rešenja podnosioci zahteva će moći da naplate akontaciju u novcu, koja iznosi 10 odsto od utvrđenog iznosa obeštećenja. Obveznice dospevaju u roku od 12 godina i isplaćuju se u godišnjim ratama, počev od 15. decembra 2018. godine.

Bilans restitucije – šta je vraćeno bivšim vlasnicima

5.952 objekta (4.233 poslovna prostora, 828 stanova, 891 zgrada)

297 hektara neizgrađenog građevinskog zemljišta

5.061 hektar šumskog zemljišta

26.997 hektara poljoprivrednog zemljišta