Političari mnogo vole i u ekonomiju da se mešaju: Kolika je privredna saradnja Srbije, Crne Gore i BiH i da li ima mogućnosti za njeno povećanje?

SRBIJA: Značajan suficit u međusobnom poslovanju

Srbija u Bosnu i Hercegovinu (BiH) najviše izvozi naftu i naftne derivate i slične proizvode i to u 2021. godini u vrednosti većoj od 259 miliona dolara, a u 2022. godini skoro 287 miliona dolara.

Drugo na spisku po vrednosti su gvožđe i čelik koje je Srbija u BiH izvezla te 2021. godine u vrednosti od oko 153 miliona dolara, dok je u 2022. godini izvoz iznosio više od 187 miliona dolara.

Po vrednosti izvoza iz Srbije u BiH na trećem mestu su žitarice i proizvodi na bazi žitarica koji su izvezeni u vrednosti od 120 miliona dolara 2021. godine, dok je 2022. taj izvoz bio veći od 165 miliona dolara.

Što se tiče mesa i proizvoda od mesa, Srbija je 2021. godine u BiH izvezla ovih proizvoda u vrednosti od oko 30 miliona dolara, a 2022. nešto manje, odnosno preko 29 miliona dolara.

Ono šta Srbija najviše uvozi iz BiH jeste kameni ugalj, koks i brikete i to u vrednosti od skoro 174 miliona dolara 2021. godine, a preko 318 miliona 2022. godine.

Drugo po vrednosti uvoza jeste električna energija, koju smo pre dve godine uvezli u iznosu od oko 132 miliona dolara, dok je prošle godine vrednost ovog iznosa bio preko 221 miliona.

S druge strane, Srbija u Crnu Goru najviše izvozi električnu energiju, pa je tako 2021. godine Srbija od izvoza električne energije Crnoj Gori inkasirala oko 66 miliona dolara, dok je 2022. godine taj iznos bio oko 153 miliona.

Drugo po vrednsti što Srbija izvozi u Crnu Goru jeste piće, od kog je 2021. godine zaradila skoro 57 miliona dolara, dok je godinu dana kasnije taj iznos bio oko 63 miliona. Srbija, kao i u BiH, i u Crnu Goru izvozi žitarice i proizvode na bazi žitarica od čega je pre dve godine zaradila oko 53 miliona dolara, a prošle godine nešto više od 63 miliona.

Ono što je u Srbiju u najvećoj vrednosti ušlo iz Crne Gore jeste, takođe, električna energija, za koju je plaćeno oko 42 miliona dolara 2021. godine, a prošle godine više nego duplo, odnosno 89 miliona. Srbija je u velikim količinama od ovog suseda uvozila meso i prerađevine od mesa.

Pa je za to 2021. godine platila više od 12 miliona dolara, dok je naredne godine ove proizvode platila više od 19 miliona. Takođe, za uvoz pića iz Crne Gore Srbija je pre dve godine izdvojila oko sedam i po miliona dolara, dok je 2022. godine za to platila preko osam miliona.

Redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Predrag Bjelić za Danas kaže da su za Srbiju BiH i Crna Gora jedni od najznačajnijih spoljnotrgovinskih partnera i izvoznih tržišta.

„Posebno znajući da je Srbija konkurentnija od obe zemlje, pa u razmeni sa njima ima značajan suficit. Ali većina istraživanja pokazuje da još ima značajnog neiskorišćenog potencijala u trgovini. Okvir njihove saradnje je CEFTA 2006. sporazum koji liberalizuje razne oblasti njihove saradnje, industrijske proizvodnje, pa poljoprivredne proizvode, pa sada usluge i slično“, objašnjava on. Ukupna razmena Srbije sa BiH bila je, kako dodaje, više od tri milijarde dolara, a sa Crnom Gorom 1,3 milijarde dolara 2022. godine.

„Suficit je značajan i opstaje iz godine u godinu. Veliki potencijal su usluge koje su skoro liberalizovane u CEFTA“, navodi Bjelić. On ukazuje da u razvijenim zemljama ekonomija utiče i vodi politiku, a kod nas je obratno. „Često politička sukobljavanja utiču negativno na trgovinu. Ipak, mnoge mere su preuzete i da se trgovina olakša, primer su zeleni koridori CEFTA, dodani protokol o olakšavanju trgovine“, objašnjava naš sagovornik.

Bjelić komentariše i mogućnost ulaska Crne Gore i BiH u Otvoreni Balkan. „Obe zemlje imaju primedbe na Otvoreni Balkan. Crna Gora jer smatra da je to usporava na putu ka EU, a u BiH zbog političkog neslaganja. Srbija je najveća privreda pa dominira, ali to važi i u CEFTA“, navodi on.

CEFTA sporazum je i dalje, kako objašnjava, okosnica privredne saradnje u regionu. „Otvoreni Balkan je subregionalna integracija koja u nekim segmentima ide dalje npr. mere olakšavanja prelaska robe na granici, slobodno kretanje ljudi i radnika… i ove mere su preuzete iz inicijative EU o zajedničkom tržištu na Zapadnom Balkanu, koji se ne sprovodi. Razlog nesprovođenja su politički sukobi u CEFTA, posebno na relaciji Srbija – Kosovo . Kosovo je u nekoliko navrata uvelo neligitimne blokade uvoza robe iz Srbije“, ukazuje Bjelić.

BiH: Politika je kamen spoticanja

Politički odnosi u BiH narušavaju svaki segment života, a posebno ekonomski jer na najdirektniji način ovisi o političkim odlukama, te generalnoj slici stabilnosti zemlje. A naša slika nije nimalo lijepa. Upravo zato ni pozicija BiH na ekonomskoj ljestvici regije nije sjajna. Iako, iz godine u godinu, pokazatelji rastu, moglo je i može puno brže i bolje.

Iz Vanjskotrgovinske komore BiH (VTK BiH) navode da saradnja sa susjednim zemljama (Srbija, Hrvatska i Crna Gora) zadnjih nekoliko godina raste, a što se ogleda, prije svega, u povećanom obimu ukupne razmjene, ali i saradnji u nastupima prema trećim tržištima i procesima u vezi sa pristupanjem Evropskoj uniji.

– Hrvatska i Srbija su među pet najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera, a sa Crnom Gorom ostvarujemo značajan suficit. Veliki broj privrednih subjekata iz ovih zemalja posluje u BiH i zauzimaju veliki dio u strukturi stranih direktnih investicija. Hrvatska je najveći vanjskotrgovinski partner iz EU i čini 17 posto ukupne trgovine BiH sa EU, ističe Ahmet Egrlić, potpredsjednik VTK BiH. Navodi Egrlić i da postojeći sporazumi, poput CEFTA, doprinose uklanjanju trgovinskih barijera i poboljšanju poslovne saradnje.

– Kao prioritet u saradnji sa susjednim državama, posebno sa Hrvatskom i Srbijom, nameće se smanjenje vanjskotrgovinskog deficita. Nužno je raditi na poboljšanju konkurentnosti privrednih subjekata. Šansu vidimo u granama privrede koje proizvode široku paletu proizvoda i

učestvuju u strukturi izvoza s finalnim proizvodom od domaćeg materijala. Najbolji primjer je drvna industrija, kaže Egrlić za Oslobođenje.

Da BiH ima dobru poslovnu saradnju u oblasti uvoza i izvoza, tvrdi i ekonomski stručnjak Draško Aćimović. No, nedovoljno je dobra u području investicija susjeda u BiH. „Možemo istači i jako slabu saradnju u zajedničkim međunarodnim projektima, a što može donijeti za sve zemlje regiona neophodnu konkurentnost i pokrenuti velike investicije, te, ne samo smanjiti nezaposlenost, već i vratiti stručnjake koji su napustili svoje zemlje. Region može i daleko više u saradnji koristiti sredstva iz EU“, poručuje Aćimović. A regionalnih ekonomskih inicijativa, osim CEFTA, ima. Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija pokrenule su Otvoreni Balkan, a EU je davno započela, a nedavno aktivirala Berlinski proces.

– Nažalost, ni jedna ni druga nisu dovedene u operativnu fazu. Berlinski proces je donio određene preporuke, ali nisu provedene u svim zemljama. Otvoreni Balkan je krenuo snažno, ali je trenutno zaustavljen i ne zna se kako će ići dalje. Ovo su neprocjenjive štete za zemlje regiona, jer takve inicijative otvaraju brzi pristup EU i njenim investitorima, poručuje Aćimović. I iz VTK i od analitičara jasna ocjena – politika je ključni kamen spoticanja.

– Glavna prepreka za razvoj ekonomske saradnje i napretka je imidž države. Negativan imidž, kao politički nestabilne, koja ne osigurava jedinstveno tržište, pravnu sigurnost ni stabilnost fiskalne i drugih ekonomskih politika, je nesporno među ključnm uzrocima izostanka većih stranih ulaganja, a nepovoljno utiče i na poslovanje bh. kompanija. Potrebno je da BiH bude konkurentna za priliv inostranog kapitala, navodi potpredsjednik VTK.

Aćimović također poručuje da su politički odnosi u BiH možda i najveći problem za razvoj regiona. „Možemo reći da su političari iz BiH osnovni krivci za zaustavljanje procesa, jer dizanjem tenzija, prijetnjama ratom i sukobima, uporno i temeljno udaljavaju investitore iz BiH i cijelog regiona.“ Zaključuje Aćimović da nepostojanje ozbiljnih investicija u BiH odgovara političkim akterima, jer tako održavaju biračko tijelo ovisnim o poslu u javnoj administraciji, a visokom naplatom poreza i drugih nameta osiguravaju sebi stabilne izvore finansiranja i otvaraju prostor enormnom kriminalu i korupciji.

Egrlić zaključuje da poboljšanje infrastrukture puteva, fleksibilnost dobivanja dozvola za izgradnju, te povoljni izvori finansiranja i rasterećeno oporezivanje, jesu ključni elementi za stvaranje takve konkurentnosti.

CRNA GORA: Mnogo se više uvozi nego što se izvozi

Crna Gora značajno više uvozi iz regiona nego što susjednim zemljama uspije prodati svojih proizvoda, a ove godine najznačajniji crnogorski proizvod je električna energija. Uvoz iz Srbije za period januar – jul ove godine vrijedio je 377 miliona eura, dok je izvoz vrijedio 106 miliona od čega se 39,4 miliona odnosi na struju. U Bosnu i Hercegovinu je Crna Gora izvezla proizvoda za 54 miliona eura, od čega je električne energije 44 miliona, a iz ove države je uvezeno proizvoda za 100 miliona.

U Crnoj Gori su proteklih decenija uništeni nekadašnji proizvodni giganti, tako da ostaci domaće proizvodnje nemaju mnogo šta da ponude inostranim tržištima i bilo kakve međudržavne i regionalne aktivnosti teško mogu uticati na rast crnogorskog izvoza.

Nakon struje najznačajniji proizvodi izvezeni u BiH su mesne prerađevine od 1,27 miliona, životinjske kože od 1,06 miliona, vino 896 hiljada, pivo 714 hiljada, lubenice 698 hiljada…

Tu su otpaci i proizvodi od čelika za 790 hiljada, ali i neki novi proizvodi poput papirnih etiketa kojih je prodata u BiH za 528 hiljada, farmaceutskih proizvoda za 407 hiljada. Crna Gora je nekada značajne količine poljoprivrednih proizvoda, preko bivšeg Agrokombinata, prodavala u BiH, a i sada toga ima u tragovima pa je tako u ove zemlju izvezeno krompira za 12 hiljada eura, a kupusa za deset hiljada.

Jedan dio izvoza Crne Gore u BiH odnosi se na reeksport, odnosno izvoz onih proizvoda koji nisu proizvedeni u Crnoj Gori već su u nju uvezeni pa kasnije transportovani u ovu susjednu zemlju. Tako je Crna Gora u BiH zvanično izvezla 671 hiljadu vrijednih mašina, šećera za 420 hiljada, vozila za 142 hiljade, televizora za 45 hiljada, kaučuka za 21 hiljadu, pneumatskih guma za 16,7 hiljada…

Slična situacija je i sa izvozom u Srbiju. Nakon struje koja čini skoro 40 odsto izvoza, slijede prodaja farmaceutskih proizvoda za 22 miliona, mesa i mesnih prerađevina za 9,8 miliona, uglja za 4,9 miliona, drveta i proizvoda od drveta za 3,7 miliona, ruda za 2,5 miliona, aluminijuma za 2,4 miliona, vina za 2,05 miliona, proizvoda od gvožđa za 1,3 miliona… Međi izvoznim proizvodima su i papirne etikete za 925 hiljada eura, proizvodi od kamena za 850 hiljada, eksploziva za 832 hiljade, ali i čokolade za 473 hiljade eura.

Crna Gora i Srbiji „izvozi“ električne mašine u vrijednosti od 2,05 miliona eura, ostalih mašina za 1,15 miliona, vozila za 1,87 miliona eura. Svi ovi podaci ukazuju da robna razmjera, odnosno izvoz Crne Gore, više zavisi od kiše, koja bi povećala proizvodnju struje, nego od bilo kojih mjera i podsticaja države ili regionalnih inicijativa za poboljšanje trgovine, jer se svi domaći proizvodi i preostali poznati brendovi Crne Gore mogu nabrojati na prste jedne ruke.