Vlada Srbije nedavno je usvojila Izmene i dopune Zakona o privatizaciji, kojima se, između ostalog, rok za restrukturiranje neprivatizovanih domaćih preduzeća ponovo produžava, ovoga puta na 30. jun 2014. godine. Iz vlade poručuju da ograničavanje roka za restrukturiranje ne znači da će firme koje su u tom postupku, krajem juna 2014, nestati sa privredne scene, već da će sa njih da bude skinuta zaštita od poverilaca.

Takav optimizam ne dele i oni koji znaju da su gotovo sve firme u restrukturiranju u beznadežnom finansijskom položaju, što bi se reklo „dužne su i Bogu i ljudima“. Prema njihovoj proceni, sva preduzeća u restrukturiranju koja u međuvremenu ne budu podržavljena, ili ne nađu kupca, završiće u stečaju, dok će armija zaposlenih ostati na ulici. Restrukturiranjem je obuhvaćeno nekoliko stotina firmi, koje su već godinama unazad (neke i čitavu deceniju) u tom postupku. Na toj neslavnoj listi našla su se i, nekada uspešna, preduzeća iz metalskog kompleksa, poput Zastavine fabrike za proizvodnju kamiona i specijalnih vozila, zatim delovi kragujevačke Industrije „Filip Kljajić“, trstenička Prva petoletka, Magnohrom, „14. oktobar“…, koja su ne tako davno bila motor razvoja srpske privrede.

I dok nadležni tvrde da bi u zakonom predviđenom roku, država i poslovodstva firmi u restrukturiranju, trebalo da pronađu strateškog partnera, ili obezbede način za samostalno poslovanje, dotle u sindikatima i stručnoj javnosti preovlađuje stav da je produžavanje roka za završetak započetog procesa restrukturiranja – besmislen. U Savezu samostalnih sindikata u Kragujevcu smatraju da je to samo produžavanje agonije „jer, ako za deset godina ta preduzeća nisu mogla da pronađu strateškog partnera, teško da će im to poći za rukom u narednih godinu i po dana. U tom sindikatu ocenjuju da je model privatizacije koji se u Srbiji primenjuje od 2002. godine – promašen, preciznije rečeno, uništio je srpsku industriju, s obzirom na to da gotovo istovremeno propadaju i privatizovane i one firme koje nisu uspele da nađu kupca, ili strateškog partnera. U Sindikatu se zalažu ne samo za promenu modela vlasničke transformacije preduzeća, već i za afirmaciju radničkog akcionarstva koje nije nepoznato u razvijenom svetu. S druge strane, država bi u firmama u restrukturiranju mogla da organizuje proizvodnju, spasavajući ih tako od stečaja.

U Kragujevcu je, prema zvaničnim podacima, u restrukturiranju devet preduzeća, čija je sudbina ostala u senci dolaska Fijata i pokretanja serijske proizvodnje novog modela automobila „fijat 500L“. Od svih preduzeća u restrukturiranju, u kojima je zaposleno oko 4.000 žitelja centra Šumadije, šansu da prežive imaju samo dve firme – Energetika i Zastava bezbednost. Za ostalih sedam firmi gotovo da ne postoji nikakvo spasonosno rešenje. Reč je, pre svega, o Zastava kamionima, preduzeću koje početkom 90-ih imalo zajedničku firmu sa italijanskim Ivekom, i koje je u to vreme bilo jedno od najuspešnijih na prostoru bivše SFRJ. Kragujevačkim kamiondžijama, a ostalo ih je još oko 700, sudbina je, najverovatnije, zapečaćena u martu 2009, kad je Iveko odustao od povratka u Kragujevac, obrazlažući tu odluku krizom koja je teško pogodila industriju kamiona. O tužnoj situaciji u Zastavi kamionima najbolje svedoči nedavno objavljena informacija da je ta fabrika ugovorila isporuku jednom beogradskom preduzeću „svih 15 kamiona“. U Zastavi kamionima svojevremeno je sa proizvodnih linija i montažnih traka silazilo i do 800 lakih i srednjih privrednih vozila mesečno, ili oko 10.000 kamiona godišnje.

U sličnoj situaciji je i Autosaobraćaj, nekada jedna od pet najjačih prevozničkih firmi, koja je u minulih 20 godina, zbog malverzacija poslovodstva, tako temeljno uništavana da više niko ne veruje u njen oporavak. U prilog tome i informacija da je veliki broj radnika Autosaobraćaja, sredinom prošle nedelje, ponovo javno zatražio zaštitu od šikaniranja grupe ljudi koja godinama uništava, odnosno vodi firmu u stečaj. Rešenje će se teško naći i za Zastavinu fabriku „21. oktobar“, kao i za Grupu Zastava vozila, u kojoj, osim „Kamiona“ i „Specijalnih vozila“ iz Sombora, posluje još nekoliko manjih firmi, ali i za „Metalsisteme“, gde propada i fabrika lanaca Industrije „Filip Kljajić“, koja je 80 odsto proizvodnje lanaca nekada izvozila na svih pet kontinenata. U sličnoj situaciji je i većina preduzeća u restrukturiranju širom Srbije, tako da su, reklo bi se, u pravu oni koji zagovaraju druge modele spasavanja tih firmi.

Preživeće Energetika i Zastava bezbednost

Procenjuje se da će proces restrukturiranja preživeti samo dve od ukupno devet firmi – Energetika i Zastava bezbednost. Energetika, sa 527 zaposlenih, koja je sedam godina u restrukturiranju, mora da bude spasena, jer od te firme zavisi grejanje više od 20.000 stanova, kao i obrazovnih i zdravstvenih ustanova. To preduzeće će najpre biti podržavljeno, a potom predato na upravljanje gradskoj upravi. Zastava bezbednost, koja ima 80 radnika, već je podržavljena i najverovatnije će biti pripojena nekom od lokalnih javnih preduzeća. U Kragujevcu je, naime, formiran regionalni centar za vanredne situacije, koji će da koristi infrastrukturu Zastave bezbednost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari