Jagnjijade, pršutijade, kobasicijade, kupusijade, bostanijade i ostale olimpijade hedonizma koje se održavaju širom Srbije svakako su jedan od turističkih aduta ove zemlje. Prilika da se probaju lokalni specijaliteti i pića koji nisu svakodnevno na raspolaganju i da oni iz gradova „siđu među narod“ i dobro se provedu.


Međutim, obilazak tih turističko-privrednih manifestacija, kako ih često nazivaju, pokazao nam je da je propratni dekor takvih skupova mnogima zapravo odbojan. Takođe, zbog opšte besparice lokalno stanovništvo koristi priliku da ostvari ekstra zaradu pa svoje proizvode i usluge nude po interesantno visokim cenama. Zbog toga se očigledno poseta u najvećoj meri svodi na lokalno stanovništvo.

S obzirom na to da je organizacija tih manifestacija potpuno u rukama lokalnih samouprava ne čudi što se štandovi kompanija mogu nabrojati na prste jedne ruke dok se radi punjenja opštinskog budžeta tezge izdaju bilo kome i popunjava svaki prazan trotoar. Tako se privredni deo svodi na prodaju švercovane robe, aparata bez ikakvih garancija, igrački sumnjivog kvaliteta, najnovijih muzičkih izdanja koja još ni u prodavnice nisu stigla, kineske i markirane odeće koja nikada nije ni videla fabrike Najkija ili Adidasa. Poseban deo priče su šatori koje podižu lokalne kafane. Na berbi u Topoli reporter Danasa imao je „čast“ da popije flašicu „koka-kole“ za neverovatnih 250 dinara, a da prethodnog proleća na Jagnjijadi u Jagnjilu (selo u blizini Mladenovca) pola kilograma jagnjetine, dva pića i salatu plati više od 1.500 dinara. Vlasnici šatora i njihovi konobari služe se trikovima koji gostu mogu samo da pokvare provod pa tako pokušavaju da naplate sve što donesu na sto iako posetilac to nije tražio (sir, hleb, salatu…). Vrhunac dekora jeste i prodaja majica na kojima se Radovan Karadžić i Ratko Mladić slave kao srpski heroji. Lokalne inspekcije iz njima razumljivih razloga ne preduzimaju ništa što nikako ne može koristi privlačenju kako domaćih turista (na kojima i dalje počiva veći deo učinka srpskog turizma) tako i stranih, kojima bi ove manifestacije mogle da budu još interesantnije.

Evidentno je i da na višem nivou nema interesovanja da se nešto promeni jer to nije u njihovoj „nadležnosti“. U Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, sektoru turističke inspekcije, kažu za Danas da oni nisu nadležni da „sprečavaju ove pojave“, kao i da ne mogu da utiču na visinu cena usluga jer one „nisu propisane i formiraju se slobodno na tržištu“.

Na vrstu roba i usluga koje se nude tokom određenih manifestacija, kažu u inspekciji, eventualno mogu uticati organizatori tih manifestacija ili lokalna samouprava, tako što će dati nekom dozvolu za rad ili ne. Ono što u Ministarstvu mogu da urade je da preventivno, pred početak manifestacije, „pojačaju kontrolu primene propisa iz svoje nadležnosti“. „Turistički inspektori kontrolišu obavljanje ugostiteljske delatnosti u ugostiteljskim objektima i van njih, kao i u pokretnim objektima. Kontroliše se legalnost njihovog rada, pridržavanje propisanih minimalno-tehničkih uslova u pogledu opreme i uređaja, označavanja vrste objekata, isticanje cena usluga, radnog vremena“, napominju u turističkoj inspekciji. Prema Zakonu o turizmu ugostitelji su dužni da istaknu cene smeštaja, hrane i pića u cenovnicima, da ih se pridržavaju i da izdaju račun.

Direktor Turističke organizacije Zlatibor Darko Đurović kaže za Danas da oni u njihovom kraju nemaju mnogo problema sa prodavcima „pratećih sadržaja“ i da se cene ne menjaju samo zarad neke manifestacije. „Cene pratećih usluga se ne menjaju samo zbog manifestacija, tako da će u restoranima na Mačkatu, koji je nedavno bio domaćin Pršutijade, cene biti kao i obično“, kaže Đurović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari