Kraljevi i carevi uvijek su birali najbolje. Tako je svojevremeno i crnogorski kralj Nikola imao svoj zabran u Župi nikšićkoj, što je samo jedan od pokazatelja da ovaj kraj Crne Gore ima izvanredne mogućnosti za odmor. Župa nikšićka nalazi se dvadesetak kilometara istočno od Nikšića i može se pohvaliti zanimljivim turističkim potencijalom koji do sada nije iskorišćen na adekvatan način. To su shvatili i u Turističkoj organizaciji grada Nikšića, gdje se već nekoliko mjeseci unazad intenzivno radi na edukaciji lokalnog stanovništvu kako bi se pripremili za novi poslovni izazov koji se zove seoski turizam.

To bi označilo početak razvoja seoskog turizma u Crnoj Gori u pravom smislu te riječi. Jer, u Crnoj Gori ima nekoliko eko i etno sela na teritoriji opština Plužine, Kolašin, Mojkovac, zatim na Njegušima pored Cetinja, ali još uvijek nema turističko-ugostiteljske ponude domaćinstava, pa se vrijednim domaćinima ovog dijela nikšićke opštine pruža šansa da prvi u Crnoj Gori pokažu svoje umijeće u ovom poslu. Područje Župe, inače, broji 12 sela u kojima, prema poslednjem popisu, živi nešto više od 4.000 stanovnika mada mještani tvrde da ih ima oko 7.000 računajući i one koji žive u Nikšiću, a imaju kuće i imanja u Župi i redovno ih obilaze i održavaju.

Dragica Popović, direktorica TO Nikšić, potvrdila je u izjavi za Danas da zainteresovanih domaćina ima, te da se nada da će već idućeg ljeta najmanje deset do petnaest porodica moći da ugoste prve turiste u svojim domovima. Za to je potrebno adaptirati, preurediti ili dograditi kuće kako bi se obezbijedili potrebni smještajni kapaciteti

– Župski domaćini veoma su vrijedni, bave se stočarstvom, gaje gotovo sve vrste povrća, siju žitarice, dok je o voćarstvu ovoga kraja, kao i o proizvodnji nadaleko poznatih rakija od šljive, jabuke, kruške i drenjine, suvišno i govoriti. To znači da domaće, ekološki proizvedene, hrane ima u izobilju, a to je nešto što savremeni turista traži. U Župi već nekoliko godina postoji Udruženje za promociju i proizvodnju organske hrane, koje vode supružnici Marina i Velizar Kovačević, koji takođe planiraju da se bave seoskim turizmom. Nesporno je da je svima koji izraze želju da se bave ovom vrstom djelatnosti neophodna edukacija i neki od njih već pohađaju razne kurseve, u čemu im pomaže Ministarstvo turizma i njemački GIZ – kaže naša sagovornica.

Osim Kovačevića, koji su minulih godina dosta učinili na promociji organske proizvodnje hrane, i ugledni domaćini Milivoje Marojević, Labud Mušikić i Aleksa Kostić namjeravaju da se uz poljoprivredu bave i seoskim turizmom. Njima u ovom trenutku nedostaju nedostaju odgovarajući smještajni kapaciteti, ali se nadaju da će i taj problem riješiti do narednog ljeta. Ovaj kraj je bogat florom i faunom, a ima i uslova za lovni i ribolovni turizam s obzirom na to da ima rijeku Gračanicu, kao i Liverovičko jezero. Turistima su na raspolaganju i uređene pješačke i biciklističke staze. Osim prirodnih ljepota i iznad svega gostoprimljivih ljudi, po čemu su Župljani poznati ne samo u Nikšiću nego i šire, na ovom području ima i vrijednih kulturnoistorijskih spomenika. Pomenimo manastir Svetog Luke, koji su gradili Nemanjići u 13. vijeku, kada je, prema nekim zapisima, nastao i manastir Morača, mada ima i onih koji tvrde da je zidan krajem 15. vijeka. Zanimljivi su i ostaci grada, u narodu poznatog pod imenom Jerinin grad, koji se nalaze iznad sela Morakova. Prema legendi gradila ga je Jerina, žena srpskog despota Đurđa Brankovića, mada se ta priča ne temelji na istorijskim činjenicama, prema kojima Župom nikada nijesu vladali srpski despoti. Osim Jerininog grada i Župskog manastira na ovom području ima još nekoliko lokaliteta koji su dio istorije Crne Gore iz prethodnih vjekova, a to su Mramor bana Ugrina, Nikšin kiljan, Voltice.

Nedostaju povoljni krediti

Najveći problem sa kojim se u ovom trenutku suočavaju domaćini u Župi nikšićkoj jeste novac koji treba da ulože u adaptaciju svojih objekata kako bi ih pripremili za doček gostiju. Jer iako je riječ o dobrostojećim domaćinima, oni za takva ulaganja nemaju dovoljno gotovog kapitala. Naši sagovornici kažu da treba uložiti i po nekoliko hiljada eura. Krediti poslovnih banaka su uglavnom neprihvatljivi, pa zato nade polažu u Investiciono-razvojni fond, koji za ovakve i slične projekte obezbjeđuje sredstva po povoljnim uslovima, sa nižom kamatom i dužim grejs periodom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari