Na čelu liste zemalja Centralne i Istočne Evrope, kad je reč o konkurentnosti i znanju, našle su se Češka Republika, Slovačka i Poljska, dok Mađarska zaostaje. Rumunija i Srbija su krenule tim putem, ali da bi postale inovativne ekonomije neophodno je da budu efikasnije. Hrvatska mora da postane konkurentnija kako bi očuvala relativno visok nivo dohotka, dok Turska tek treba da se usmeri ka ekonomiji zasnovanoj na znanju.

Ovo su samo neka od zapažanja analitičara Erste grupe izneta u najnovijem istraživanju. Ističe se, takođe, da je obim stranih direktnih investicija još uvek na visokom nivou, što bi se moglo reći i za izvozne rezultate, ali se upozorava i na to da zemlje ovog regiona ne bi smele da igraju samo na kartu niskih troškova. „Puka troškovna konkurentnost nije dovoljna ukoliko zemlje nastoje da se približe tehnološki visokorazvijenim državama. To praktično znači da će zemlje CIE morati da podignu produktivnost kapitala i rada sopstvenim sredstvima, što ulaganja u obrazovanje i razvoj čini presudnim“, objašnjava Birgit Nišner, glavna analitičarka istraživačkog tima za makroekonomiju CIE u Erste grupi.

Prema oceni analitičara, zemlje CIE su iz integracije Evrope izvukle korist za svoje ekonomije, a strani investitori su otkrili taj region kao destinaciju poželjnu za ulaganja. Tako su zemlje regiona iskoristile relativnu troškovnu prednost da svoju industriju modernizuju stranim tehnologijama i da relativno dobro podnesu finansijsku krizu. U prilog tome svedoče visok obim SDI, kao i visok udeo izvoza u BDP-u. Doduše, krizna 2008. godina izazvala je zastoj u prilivu stranih direktnih investicija, ali se do 2011. godine situacija u toj oblasti stabilizovala. Statistika pokazuje da su u Mađarskoj zabeležena najnegativnija kretanja, s obzirom na to da je odnos SDI i BDP-a, za samo dve godine opao za deset procentnih poena – sa 75 odsto BDP-a, koliko je registrovano u 2009. godini. Još jedna osobenost rasta u regionu CIE, jesu izuzetni izvozni rezultati ali ključ bržeg razvoja leži u zameni uvoza znanja inovativnim proizvodima stvorenim u tim zemljama. To znači da će na značaju dobiti konkurencija i visokokvalitetno tercijarno obrazovanje. Nivo tercijarnog obrazovanja u regionu CIE prilično je raznolik, ali u većini zemalja oscilira oko 20 odsto, kad je reč o populaciji starosti od 30 do 34 godine, što je daleko od cilja EU od oko 40 odsto i nivoa potrebnog za radnu snagu angažovanu u visokoinovativnim sektorima.

Analitičari Erste grupe podsećaju i na to da je region CIE na višem nivou industrijalizacije u odnosu na evrozonu – udeo industrije u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti varira oko 30 odsto, a kad je reč o evrozoni odnos industrijskog sektor i BDP-a kreće se oko 19 odsto. Ta konstatacija, međutim, ne važi kad je reč o nivou konkurentnosti s obzirom na to da ekonomijama CIE dominira sekundarni sektor. Na skali od 1 do 7, pozicija zemalja CIE ima vrednost 4. To, između ostalog, znači 39. mesto za Češku Republiku, a 95. mesto za Srbiju od ukupno 144 zemlje. Neke zapadnoevropske zemlje su znatno bolje rangirane, što analitičare Erste grupe navodi na zaključak da na planu konkurentnosti, region CIE ima još dosta toga da uradi. Troškovna prednost zemalja CIE daje im vremena da to učine i da se u narednoj deceniji pridruže grupi, u tehnološkom smislu, visoko razvijenih zemalja. Pitanje je koliko je vremena ostalo ekonomijama CIE da sustignu evrozonu u pogledu produktivnosti, koja, zajedno sa razvojem radne snage, određuje u kom pravcu će se razvijati proizvodnja jedne ekonomije. Potencijalna proizvodnja se definiše kao najviši nivo BDP-a koji bi mogao da se održi u dužem periodu i pruža uvid u ekonomiju nezavisno od ekonomskog ciklusa.

– Tokom finansijske krize, u većini evropskih zemalja, snižene su stope rasta kako stvarne, tako i potencijalne proizvodnje, dok su u Portugalu, Grčkoj, Italiji i Irskoj zabeležene negativne stope. Procene su da će u 2013. i 2014. godini, stope rasta potencijalne proizvodnje u zemljama CIE, sa izuzetkom Mađarske, biti na višem nivou. To znači da će na kratak i srednji rok zemlje CIE ponovo krenuti u osvajanje tehnoloških granica. S druge strane, međutim, eliminisanje jazova u tehnologiji i ljudskom kapitalu, moglo bi da uspori rast produktivnosti – zaključuje Birgit Nišner.

Prema procenama analitičara Erste grupe Grupa zemalja CIE4, koju čine Češka Republika, Mađarska, Slovačka i Turska, zadržaće prednost u pogledu rasta u odnosu na Zapadnu Evropu i tako će biti do 2050. godine. Uvereni su, takođe, da će rast produktivnosti biti glavni pokretač rasta potencijalne proizvodnje, s obzirom na to da veoma mali broj evropskih zemalja, poput Turske, može da se osloni na pozitivnu demografsku dinamiku. Prema prognozama OECD-a, zemlje CIE neće moći da nadmaše zemlje van OECD-a (npr. Kinu i Indiju) u pogledu rasta potencijalne proizvodnje, ali će rast u Češkoj Republici, Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj i Turskoj i dalje biti viši nego u zapadnoevropskim zemljama.

Novi izazovi

– Ako se posmatra odnos izvoza i BDP-a, onda bi se moglo zaključiti da su zemlje iz grupacije CIE3 (Mađarska, Češka Republika i Slovačka) bile u stanju da i u kriznim godinama podignu udeo izvoza, što se ne bi moglo reći za Poljsku, Hrvatsku i Rumuniju, koje su se našle u srednjoj kategoriji. To je, delimično, posledica veličine tih tržišta jer, iskustvo govori, da veće zemlje obično manje izvoze, ali i nekonkurentnih struktura. Ipak, njihov učinak je bolji od zemalja jugoistočne Evrope. Sada je pitanje kako reformisati integracijski model rasta ili, da upotrebim terminologiju Svetskog ekonomskog foruma, izazov je da se sa efikasnosti pređe na inoviranje, što bi moglo da podigne nivo konkurentnosti – komentariše Birgit Nišner, glavna analitičarka istraživačkog tima za makroekonomiju CIE u Erste grupi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari