Od trenutka kada je Mona, pre deset godina, ušla u hotelijerski biznis, u hotel na Zlatiboru uloženo je deset miliona evra, a danas je izrastao u „zaštitno lice“ ove srpske planine i jedan je od najuspešnijih u ovom poslu.


– Pre tri godine proširili smo hotel za još 30 soba, dok konferens centar sada prima 500 ljudi, tako da danas imamo 120 soba, veliku salu za konferencije i dva restorana, pansionski Vila i restoran Perun, u kom promovišemo „slou fud“ koncept, odnosno lokalnu hranu od lokalnih dobavljača upakovanu u moderno pakovanje. Svi zaposleni su sa tog područja i to je ono što želimo da promovišemo, gosti to možda još nisu prepoznali, ali treba dati vremena. Više od 30 odsto su inostrani turisti, dok je učešće domaćih gostiju sve manje i okrećemo se više međunarodnom tržištu – priča za Biznis izvršni direktor Mona hotel menadžmenta Ivan Vitorović dok sedimo preko puta SKC-a u njihovom prvom beogradskom hotelu Argo, koji posle godinu i po dana postojanja može da se pohvali popunjenošću soba od 84 odsto i ocenom 9 na Booking.com.

*Kažete da raste broj stranih, a da je sve manje domaćih gostiju. Ministarstvo turizma pokrenulo je akciju sa vaučerima ne bi li domaće turiste zadržali u Srbiji. Jeste li vi učestvovali u tome?

– Podržali smo tu akciju, ali je ona više efekta imala u drugom našem objektu, hotelu Javor u Kušićima, koji smo kupili i renovirali 2011. Ima 36 smeštajnih jedinica i dve zvezdice, i tu su cene dosta niže nego u Moni. Nesporno je da domaće turiste ne smemo da zaboravimo. Naprotiv, oni moraju da budu broj jedan. Ako ne drugačije, onda raznim akcijama moramo da im skrenemo pažnju na to koliko lepih i dobrih mesta imamo u Srbiji. Često se dešava da stranci znaju o našoj zemlji više od nas.

*Problem je što su cene u našim hotelima visoke. Jeftiniji smeštaj može nekad da se nađe u Rimu ili Beču nego u Pirotu ili Zaječaru. Slažete li se s tom konstatacijom?

– Poenta nije u ceni, već šta gost dobija za svoj novac. Na to utiče i objekat, ali i destinacija. Beograd, na primer, tri godine zaredom beleži pad prosečne cene. Sada se za 60 do 80 evra može naći smeštaj u hotelu sa četiri zvezdice za jednu ili dve osobe. To je više nego pristojna ponuda i niko ne može da kaže da je to skupo. Ali sa takvim cenama hoteli su nerentabilni.

* Kako možemo da razvijamo turizam, čime da privučemo goste?

– Suština je da je Beograd pokretač celog srpskog turizma. I to pre svega zbog kongresnog turizma, najprofitabilnije grane domaćeg turizma. Podsetiću da je Beograd, osamdesetih godina prošlog veka, bio svetski kongresni centar i to zahvaljujući Centru Sava, koji je u neposrednoj blizini mnogih hotela, ali i auto-puta i aerodroma. Ima nekoliko sala, koje mogu da prime do 3.000 ljudi, a tu je i izložbeni prostor. Svetski kongresi su se tada održavali u Beogradu, a domaći po regionalnim centrima u Subotici, Nišu, Novom Sadu, Vrnjačkoj Banji. Danas je Centar Sava ruiniran, prokišnjava, i sada se uglavnom domaći skupovi organizuju u tom prostoru, dok je broj velikih međunarodnih kongresa skroman. Srbija je na prekretnici i resorno ministarstvo mora da utiče na Grad Beograd da se nešto učini u vezi sa tim.

*Šta bi trebalo učiniti?

– Problem je što Sava centar posluje sa gubitkom i treba ga restrukturirati. Ali preduslov za to jeste da se prebaci iz nadležnosti Ministarstva kulture u resor privrede. I, što je posebno važno, mora se primeniti model strateškog partnerstva, ili javnog, privatnog partnerstva. Druga opcija je da grad uloži u renoviranje i da se potom Sava centar preda u ruke profesionalnog menadžmenta. To bi dovelo do izuzetnih multiplikativnih efekata, povećao bi se broj noćenja stranih gostiju, porasle bi direktne investicije, a sve to odrazilo bi se i na rast društvenog proizvoda. Zato apelujemo na državu da nađe kvalitetno i trajno rešenje za kongresni centar Sava.

*Trenutno smo 46. na svetskoj rang-listi kongresnih centara. Možemo li da se izborimo za bolju poziciju?

– Sa Sava centrom u funkciji mogli bismo brzo da se nađemo na listi 20 najboljih. To je odlična konkurencija i mi imamo šta da ponudimo. Turizam je bitan segment privrede i uz ulaganja mogao bi da dostigne nivo učešća u BDP-u od pet do sedam odsto. Ali moramo srediti Sava centar. Svi ostali segmenti u ovom delu funkcionišu, hoteli, restorani, velnes centri… Bilo bi suludo da sad neki privatnik pravi kongresni centar, kad već u državnom vlasništvu imamo Sava centar. Utoliko pre što ni u regionu ne postoji ništa slično. Sava centar je, dakle, ključ. Ako se sredi, srpski turizam će da doživi ekspanziju.

Planovi

* Kakvi su planovi Mone kad je reč o hotelijerstvu?

– Mona je otvorila hotel Argo u Beogradu i imamo u planu još jedan hotel u centru sa 150 soba, ali to zavisi od toga šta će biti sa infrastrukturom, da li će biti sređen Centar Sava. Osim toga, planiramo da ponudimo naše usluge menadžmenta i vlasnicima drugih hotela. Taj model je poznat u svetu, ali kod nas još nije zaživeo.

Nelojalna konkurencija

* Kako se borite sa nelojalnom konkurencijom?

– Nelojalna konkurencija prisutna je i u privatnom i u državnom sektoru. U privatnom su to nekategorizovani apartmani koje se prodaju preko interneta, ne plaćaju poreze, boravišnu taksu i direktna su konkurencija. Troškovi su im niži i spuštaju cene. U državnom sektoru su to razna javna preduzeća koja imaju svoja odmarališta i oni dobijaju subvencije za poslovanje, a s druge strane nude svoje usluge na slobodnom tržištu. Ako već imaju subvencije za plate, normalno je da će da spuštaju cene i prave konkurenciju privatnom kapitalu. Država mora da odluči da li će ti hoteli da rade za unutrašnje potrebe tih ministarstava i da dobijaju subvencije, ili će da izađu na slobodno tržište, ali onda ne mogu da računaju na subvencije. Tu država može da napravi uštede, da smanji ministarstvima budžete time što će im ukinuti subvencije za ova odmarališta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari