Riba iz Skadarskog jezera najviše zastupljena u ishrani

Kada je riječ o uzgajivačima konzumne pastrmke, u Crnoj Gori svakako su najpoznatiji ribnjaci „13. jul – Plantaže“, koji na površini od 6.000 kvadratnih metara godišnje proizvedu, i prodaju, oko 100 tona ribe i riblje mlađi. Na području Crne Gore registrovana su još 24 uzgajališta ribe, a ukupna proizvodnja u svim uzgajalištima iznosi oko 500 tona godišnje, što znači da „Plantaže“ proizvedu petinu od ukupne količine. Na pitanje Danasa da li ovoliki broj uzgajališta ugrožava plasman ribe iz njihovih ribnjaka, u „Plantažama“ kažu da im ostali uzgajivači nisu konkurencija. Ističu, takođe, da se njihov ribnjak nalazi u neposrednoj blizini izvora pitke vode Mareza, koja se odlikuje izvanrednim hemijskim i fizičkim svojstvima. Ako se tome doda i ekološki momenat, odnosno kontrolisana hrana za ribu, nabavljena od najpoznatijih evropskih proizvođača, onda je sigurno da se tu uzgaja pastrmka vrhunskog kvaliteta. „U našem ribnjaku nastaje pravi domaći proizvod, počev od ikre do finalnog proizvoda – konzumne pastrmke. Drugi ribnjaci nemaju ovako dobre uslove, i nije rijetkost da se riblja mlađ i konzumna pastrmka uvozi, pa zatim prodaje kao domaća. Treba takođe naglasiti da osim ribe za krajnju potrošnju, tržištu isporučujemo i pastrmku za poribljavanje rijeka i jezera, stimulišući tako uzgoj domaće pastrmke“, ističu u „Plantažama“ i dodaju da ne namjeravaju da povećaju proizvodnju.

Pastrmka iz Mareze namjenjena je isključivo domaćem tržištu, gdje se dnevno proda oko 300 kilograma ribe po cijeni od 4,5 eura po kilogramu. Ribnjaci na Marezi otvoreni su još 1961. godine i bili su u sastavu nekada velikog poljoprivrednog giganta, poznatog pod imenom Agrokombinat „13. jul“. Od svih nekadašnjih djelatnosti u većinskom državnom vlasništvu opstale su samo „Plantaže“ sa već brendiranom proizvodnjom vina i rakije, kao i ribnjaci na Marezi, koji su takođe sinonim kvaliteta i uspješnosti u proizvodnji pastrmke.

Za razliku od sveže pastrmke, koja je već decenijama prisutna na domaćem tržištu, konzervirana riba iz fabrike Ribarstvo u Rijeci Crnojevića ni približno nije zastupljena u ishrani crnogorskih potrošača, koji prednost daju svježoj i sušenoj ribi iz Skadarskog jezera. To, međutim, nije nikakvo iznenađenje imajući u vidu činjenicu da je proizvodnja uvijek bila usmerena ka izvozu. Od te prakse nije se odustalo ni posle privatizacije fabrike, na šta ukazuje podatak da se čak 90 odsto konzervirane ribe plasira na inostrano tržište. U modernizaciju pogona uloženo je 1,4 miliona eura i zahvaljujući tome proizvodnja, koja u ovom trenutku premašuje 20.000 konzervi godišnje, bilježi stalnu tendenciju rasta. Konzervira se svježa i sušena pastrmka, šaran, jegulja, a pošto je riječ o veoma kvalitetnoj ribi konzerviranoj na najsavremeniji način, i cijena je adekvatna – konzerve ove ribe u maloprodaji kreću se od dva do četiri eura.

Izlov ribe na Skadarskom jezeru posebna je priča s obzirom na to da se time bavi domicilno stanovništvo, a pošto je to veoma isplativ posao, ima mnogo problema kada je u pitanju kontrola lova i prodaje. Iako ribe u jezeru ima dovoljno, cijene su prilično visoke. Tako na primjer ona kvalitetnija riba, poput šarana, zavisno od veličine i od toga u kojem je mjesecu ulovljena, košta od tri do šest eura po kilogramu, dok se jegulja prodaje za deset do 12 eura. Za sprečavanje krivolova nadležan je Nacionalni park Skadarsko jezero, dok pijačnu prodaju ribe treba da kontrolišu nadležne službe Ministarstva poljoprivrede. Međutim zbog velike razuđenosti obale i pripadnosti Skadarskog jezera trima opštinama – Podgorici, Baru i Cetinju – krivolov je česta pojava. Zato niko s preciznošću ne može da kaže koliko se ribe iz Skadarskog jezera dnevno ulovi, mada oni dobro upućeni tvrde da se dnevno ulovi više stotina kilograma ribe. Iz Ministarstva poljoprivrede, ni nakon višednevnog čekanja, nijesmo dobili odgovore na pitanja u vezi sa stanjem i eventualnim problemima sa kojima se uzgajivači ribe suočavaju.