Skromna proizvodnja u raskoraku sa megalomanskim željama 1Foto: EPA PHOTO OLIVER HOSLET (Ilustracija)

Ako je suditi prema informacijama iz Ministarstva trgovine sastanak srpskih ministara – trgovine, turizma i telekomunikacija Rasima LJajića i poljoprivrede Branislava Nedimovića, koji su se prošle nedelje, u Ankari…

… susreli sa ministrom poljoprivrede i šumarstva Turske Bekirom Pakdemirlijem i ministarkom trgovine Ruhsar Pekdžan, bio je uspešan. Predlog srpske delegacije, koja je zatražila povećanje kvote za bescarinski izvoz goveđeg mesa za dodatnih 5.000 tona, turska strana je, u načelu, prihvatila a „konačan odgovor biće saopšten posle konsultacija unutar institucija u Ankari“. U razgovoru je pokrenuto i pitanje dobijanja kvote za izvoz goveđeg mesa sa kostima koje do sada nije bilo na režimu slobodne trgovine. Turski ministri su obećali da će ubrzati ratifikaciju Sporazuma o slobodnoj trgovini (očekuje se da se to dogodi najkasnije do kraja oktobra ove godine) kako bi i ostali proizvodi iz Srbije što pre mogli da se nađu na bescarinskom režimu. U ovom trenutku ugovoren je izvoz oko 45.000 tona suncokretovog ulja koji bi trebalo da startuje u septembru ili oktobru.

– Nesporno je da treba raditi na otklanjanju administrativnih barijera, odnosno obezbediti bescarinski izvoz mesa, ali je takođe veoma važno stvoriti uslove za povećanje broja grla. Ako hoćemo da budemo ozbiljan partner, onda moramo da investiramo u kvalitetna rasna grla – komentariše za Danas agroekonomista Milan Prostran.

Naš sagovornik ne deli optimizam ministra Nedimovića koji je uveren da ćemo kvotu od 5.000 tona, ugovorenu za 2018, realizovati do sredine novembra jer za to, kako kaže, imamo kapacitete. Poručuje, takođe, da moramo dosta da radimo na reproduktivnom materijalu kako bismo podigli sirovinsku bazu. Nasuprot tome, Prostran sumnja da će proizvođači moći da ispune dogovorene obaveze i podseća da na tržište EU sada izvozimo tek oko 1.200 tona.

– Moramo biti realni. Junećeg mesa nema dovoljno u Evropi i tu je naša šansa da ozbiljno, planski i dugoročno krenemo sa uzgojem, a zatim i plasmanom visokosteonih junica. Osamdesetih godina prošlog veka, na evropsko tržište plasirano je 20.000 tona bebi bifa. Nama se sada nudi crveno meso od krava rase „holštajn“, a trebalo bi se orijentisati na „simentalke“. Tu su i druge, veoma kvalitetne, sorte poput „šarole“ i „limusin“ kojima se treba okrenuti, kako bi dobili kvalitetno meso koje će imati svoje kupce u inostranstvu – poručuje Prostran i dodaje da Srbija godišnje proizvede oko 500.000 tona svih vrsta mesa, a junetina je samo deo te proizvodnje što ukazuje da treba ozbiljno poraditi na povećanju.

Prema nekim procenama da bi se ispunila kvota od 5.000 tona junetine namenjene turskom tržištu, potrebno je oko 10.000 goveda u tovu. Ukupni potencijal kojim Srbija u ovom trenutku raspolaže, kreće se između 12.000 i 13.000 grla. Stručnjaci procenjuju da bi kvota za izvoz junetine u Tursku mogla da poveća broj grla goveda u tovu za više od 30 odsto. Ovo su ohrabrujuće procene, naročito imajući u vidu da je u prvih šest meseci ove godine u Tursku izvezeno tek oko 600 tona junećeg mesa, dok je na tržište Evropske unije plasirano skromnih 200 tona, što je znatno ispod ugovorene kvote od 8.700 tona.

Dug put do šnicle

– Ukoliko želimo da ostvarimo dogovoreni izvoz, onda broj kvalitetnih grla junadi i krava treba povećati bar na 1,5 milion. Podsetiću da u ovom trenutku Srbija raspolaže sa oko 800.000 grla tovne junadi i krava, dok je u neka bolja vremena, taj broj premašivao dva miliona. Treba, takođe, naglasiti da proizvodni proces, koji vodi do šnicle i izvoza, traje najmanje tri godine. Dakle, to je ozbiljan posao, koji podrazumeva ulaganja u najkvalitetnija grla i u koji se mora ući planski – ocenjuje za Danas agroanalitičar Milan Prostran.

Idealni uslovi za uzgoj goveda

Srbija sa svojim ravničarskim i brdovito-planinskim predelima ima idealne uslove za razvoj govedarstva. Iako ima svoje autohtone vrste goveda, kravu bušu i domaćeg srpskog bivola, najzastupljenije vrste goveda su holštajn i simentalske (u Srbiji zastupljena od kraja 19. veka) rase. „Simentalka“ je najviše zastupljenost u centralnoj Srbiji, čak 77,80 odsto, dok je u Vojvodini prisutna sa oko 46,66 odsto. Cena grla kreće se od 1.500 do 2.000 evra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari